Bili ’85 godište, stariji ili mlađi, sigurno ste zaboravili na neke stvari koje su obilježile gaming industriju u ranim danima. I ne samo stvari koliko i neke navike, fenomene, trendove i načine igranja za koje nove generacije ni ne znaju, pa samim time ni ne cijene današnji luksuz koji imaju tijekom igranja video-igara. Novinar Keith Stuart sa Guardiana napisao je članak upravo tim stvarima, pišući iz perspektive gamera koji ima preko 40 godina i koji je igrao igre od praktički od samih početaka. Pogledajmo zajedno njegov popis, nakon čega možemo raspraviti malo o vrijednostima ovih iskustava.

1. Godinama sve što smo mogli igrati bio je Pong.

Autor navodi kako je Pong bila zapravo jedina zanimacija što se tiče video igara tijekom ranih 70ih. Najpopularnije izdanje sadržavalo je, kako je navedeno, 10 igara, iako su sve bile poprilično slične varijacije ponga. Squash je bio samo pong gdje napucavate loptu od zid, a nogomet je više palica.

2. Morali smo sami ”istipkati” igre

Mnoga tadašnja računala su dolazila sa ogromnim uputama o ”stvaranju vlastite igre”. Bilo je iznimno teško takvo nešto napraviti i na kraju bi, uz pomoć voljnih roditelja, dobili opet Pong.

3. Evo kako je joypad izgledao u ranim osamdesetima

Keith Stuart navodi jedan od najpopularniji joypada tog doba koji je imao samo jednu tipku. S ovakvim joypadom nisu se mogle igrati igre u kojima se skakalo, izmicalo i pucalo.

4. Igra su izlazile i na kazetama

Vjerovali ili ne, prije disketa postajalo je još nešto manje i gore, a to su kazete koje su sadržavale dosta primitivne igre i proizvodile čudne zvukove.

5. Morali smo buljiti u ovo prije nego bi krenuli s igranjem

Loading screen je u mnogim igrama izgledao upravo ovako.

6. Igre su dolazile sa ogromnim uputama

Igre su dolazile sa ogromnim knjižicama gdje se moglo naći svašta korisnog, ali i beskorisnog. Autor navodi kako su igre u osamdesetima poput Elite ili Lords of Midnight sadržavale i romane koji su bili svojevrsni prequeli ili nadopuna igre.

7. Igre su znale biti brutalno teške

Donkey Kong je samo jedna od primjera iz 70ih i 80ih s kojima su na Sega, Nintendo i mnogi drugi proizvođači mučili. Puno teže igre su i danas jedno od najčešćih aspekata gaminga kojih se mnogi prisjećaju.

8. I nismo mogli sačuvati napredak

Save pointovi, autosave, ništa takvo nije bilo dostupno. Najbliže tome su bili passwordi za levele pomoću kojih se moglo preskočiti dio igre, no Mario je jedna od igara koja nije imala ništa slično tome. Pa ni Sonic 2 na Segi Mega Drive konzoli.

9. Internet je bio samo nešto pomoću čega su ”šmokljani” započinjali nuklearne ratove

Nije bilo message boardova, nije bilo online igranja FPS-ova, nije bilo trolanja ni lakog pronalaženja raznih tajni iz raznih igara.

10. I tada su postojale čudne indie igre

Ako ste mislili da prije bar nije bilo nekih čudnih i depresivnih igara, varate se. Deus Ex Machina je primjer koji navodi autor, a igra je naracija o obliku života koji je nastao iz mišjeg izmeta.

11. Nije postojao Youtuber

Magazini o video igrama su i kroz devedesete bili praktički jedini izvor informacija o novim igrama, o cheatovima i tajnama i raznim drugim poslasticama iz gaming svijeta. Sve je, prema autoru, bilo dosta profesionalnije i nedostupno u svakog trenutku.

12. Social gaming je bio odlazak u igraonice (arkade)

Xbox Live, PSN, internet..sve su to stvari bez kojih se prije igralo, a druge igrače/ice bi se upoznavalo u igraonicama (ilitiga, arkadama).

Na kraju ostaje pitanje – žalite li za ovim vremenima? A pitanje za mlađe – shvaćate li što sad imate, a što ste propustili?

Svaka era i svaki tehnološki napredak svakako ima svoje čari, a možda su najveći sretnici i sretnice oni koji su prešli kompletan dosadašnji put u igraćoj industriji.