Nitko nije savršen, a istu uzrečicu možemo bez imalo zadrške prenijeti i u svijet igara. Mnogi naslovi koji su trebali biti savršena remek djela S klase su često u nama ostavljali slatko-gorak okus nakon prijelaza, ali su neke od njih i u potpunosti podbacile. Koje su igre u nama ostavile negativne dojmove, saznajte u nadolazećim recima.

MODERN WARFARE 3

Activisionova „krava muzara“ nije podbacila kad su u pitanju zarada i sposobnost same igre da nas zabavi na neko vrijeme. I to je to. Reciklirani okoliš, kratka kampanja, kao i vječiti problemi s multiplayerom na konzolama zasluženo su doveli ovaj naslov na ovu našu listu. Prvo što nam je u oko upalo jeste kampanja koja je besramno skraćena na 4-5 sati brzog gameplaya Iako nismo očekivali epski završetak Modern Warfare trilogije, ovo što smo dobili se doima kao jedan način podcjenjivanja sveukupne gamerske publike. Multiplayer serveri za konzole još uvijek nemaju podršku za dedicated servere, što i možemo šutke podnijeti. No, ako nam se svaka druga građevina ili objekt u okolišu čine poznatim te pritom shvatimo da smo to već vidjeli u COD 4: Modern Warfare, kao i u Modern Warfare 2.

CALL OF JUAREZ: THE CARTEL

Premještanje poznatog kaubojskog serijala u budućnost (odnosno sadašnjost, za nas) je definitivno bio izrazito neočekivan i pomalo „lud“ potez developera. Naravno, od svake Call of Juarez igre se očekuje znatna kvaliteta pa smo shodno tome i od ovog naslova očekivali sve najbolje. Nažalost, ogroman broj bugova i glitcheva je veliki problem, ali pokadkad možda i irelevantan (pogledajmo samo Bethesdine hitove), ali kada imate nepamtljive i prosječne likove, čije se riječi i djela uklapaju u tu sliku prosječnosti, nastupa problem. Osim toga, kada Cartel igrate sami, propuštate svu zabavu koju ova igra može donijeti, s obzirom da je orijentirana na kooperativni način igranja. No s druge strane, je li vam Army of Two ikad izgledao dosadan kad ga igrate sami?

KANE AND LYNCH 2: DOG DAYS

Novi vizualni stil sadržaj koji će igraći sami moći kreirati, nova perspektiva na realističnost i intenzivnost akcije. Što smo od toga dobili? Šipak. IO Interactive je neopravdano prenapuhao drugi nastavak u serijalu Kane & Lynch. Povukli su nekoliko izrazito nelogičnih poteza, od kojih je najgori način kontroliranja likova, a tu se osobito ističu dva ključna elementa u pucačinama: način ciljanja (odnosno pucanja) te sustav zaklona. Također, u igri ćemo moći kontrolirati isključvo Lyncha (WTF?), dok će Kane biti igriv isključivo u posljednjoj misiju. Jedini način da zaigramo kompletnu igru s Kaneom je kooperativni mod, što je apsurdno za jedan ovakav naslov.

NINJA GAIDEN 3

Brutalnost, težina kampanje, raznolikost borbe. Sve što smo vidjeli u prijašnjim Ninja Gaiden naslovima, a nismo u trici. Osim toga, prisutno je i nezadovoljstvo kad je u pitanju priča igre, ali i multiplayer mod. Ček, nabrojali smo sve važnije stvari koje većina gleda u nekoj igri? Upravo ste saznali zašto je Ninja Gaiden 3 uvršten u ovu listu. Developerski tim je već odavno izjavio kako će igra biti prilagođenija i za novake u serijalu, ali ovakvo što definitivno nismo očekivali. Dosadna i izrazito naporna i zbunjujuća priča samo demotivira igrače, ali to nije ono što ih odbija od ovog naslova. Težina igre je još jedna stvar koja je Ninja Gaiden činio vrhunskim naslovom, ali ne, morali su developeri olakšati igru. Tako neće biti onih epskih borbi za koje smo se danima spremali samo kako bismo savršeno izveli svaki combo ili vješto izbjegli oštricu mača. Zato su developeri odlučili povećati broj neprijatelja, što je još gore ispalo po igrača, jer se stiče dojam da  svi neprijatelji izlijeću samo zato da bi umrli.

DUKE NUKEM FOREVER

15 punih godina smo čekali na novog Đuku, heroja naše mladosti, a dobili smo nezabavnog i dosadnog starkelju.  Zamislite Arnolda Schwarzeneggera u igri i dobili ste Duke Nukema nekad i danas. No što je to što nas toliko smeta u Duke Nukem Foreveru? Očiti nedostatak ideja i poznatog Dukeovog humora?  Predugi loading screenovi koji prethode levelima koji su nemoralno kratki? Loši vizuali često popraćeni očitim padom frameratea? Sve navedeno. To jednostavno ne možemo oprostiti naslovu koji se toliko dugo željno iščekivao. U biti, jedina pozitivna stvar u ovoj igri je činjenica da možemo smanjiti neprijatelje i gaziti ih kao mrave.

DAMNATION

Tresla se brda, rodio se miš. Tom narodnom izrekom možemo jako odbro opisati navedeni naslov. Damnation je veoma pompozno najavljivan, i to kao potencijalni AAA naslov, a dobili smo upravo suprotno – “ukenjan” poluproizvod. Iako je priča smještena u steampunk okruženje dosta dobro zamišljena, to ne znači da je isto tako kvalitetno i  prezentirana. Kroz cijelu igru imamo dojam da se vučemo po jednoj trening-seckiji gdje su nam svi neprijatelji ustvari lutci za vježbanje, što je popraćeno iznimno lošom zvučnom prezentacijom, gdje oružja zvuče kao loše napravljene igračke za dječicu. Uz to, i sami voice-acting je kriminalan, što se uklapa u ovu cijelu sliku jednog ispodprosječnog naslova.

MASS EFFECT 3

Igra godine? Prije je razočarenje stoljeća  Posljednjih pola godine, konstantno smo „filovani“ različitim natpisima i tvrdnjama kako ćemo imati raznolike krajeve i stvarnu moć u posljednjem dijelu Shepardove/Shepardičine trilogije. Zašto to nismo imali, moramo pitati odgovorne iz Biowarea i Electronic Artsa. Upravo zbog kraja Mass Effecta 3, osjetili smo potrebu uz Dinu Merlina zapjevati „Sve je laž, samo pusta laž“. Prolazeći ponovno kroz prva dva djela, pomno birajući svoje odabire, samo kako bih imao kraj koji meni odgovara mi nije bilo zamarajuće, štoviše, bio sam uzbuđen čekajući taj famozni kraj trilogije. Počevši igrati ME3, odmah sam bio uvučen u priču, a i dileme su bile još veće. Udružiti se sa Salarianima ili spasiti Krogansku rasu? Samo oko tog pitanja sam duuugo razbijao glavu. I što mi se na kraju dogodilo? Dobio sam tri u potpunosti generična kraja, koji nikakve veze nisu imali s mojim odabirima, ili s bilo čijim.

Nijedna od navedenih igara nije bezrazložno ušla u ovu listu. Neki od njih su uspjeli, neki nisu. No ono što ih sve povezuje jeste da su svi oni imali iznimnog potencijala da budu vrhunski naslovi vrijedni pažnje svih igrača, ali krivicom ovih ili onih, do toga nije došlo.