Igre s podvodnom tematikom predstavljaju pravi raritet i rjeđe ih viđamo nego Jetija, Nessieja, Chupacabru, domaćeg Drekavca i ostale mitske karakondžule zajedno. Zaista, na prste jedne ruke možemo nabrojati naslove čija se radnja odvijala pod vodom, a da se nije radilo o lokacijama koje su opet na neki način (podvodne baze i slične lokacije) bile zaštićene od direktnog dodira s vodom. Ruku na srce, bilo je naslova u kojima smo barem nakratko mogli zaroniti u morske dubine (većina Larinih avantura), no čak i kada bismo to učinili,  ta naša podvodna avantura bila bi kratkog trajanja budući da smo stalno morali paziti na skalu s kisikom, ali i na uvijek prisutne i neugodne živuljke poput morskih pasa, koji bi uvijek bili tu da nas gricnu za guzicu. Jedina prava „ronilačka“ igra u kojoj smo mogli uživati istražujući beskrajne morske dubine, bila je Everblue, no prošlo je puno godina od njenog izlaska ( kao i njenog nastavka),  a tokom svih tih godina, u međuvremenu imali smo priliku vidjeti još samo Wii ekskluzivu Endless Ocean. To bi bilo to – ocean i njegova bespuća i dalje su ostali jedna od glavnih tabu tema gaminga, no na sreću svih nas koje duboko plavetnilo neprestano privlači, pojavili su se oni koji smatraju da je krajnje vrijeme da se potencijal „podvodnih“ igara barem malo bolje iskoristi…

Naime, ekipa hrabrih developera okupila se oko Matta Nave (poznato? Ne? Ukratko, radi se o jednom od ključnih ljudi zaslužnih za prekrasnu i prije svega originalnu PlayStation ekskluzivu Journey) i njegovog novoformiranog razvojnog tima prigodno nazvanog Giant Squid Studios, s ciljem stvaranja potpuno novog originalnog projekta,  a odmah pri najavi istog, znali smo što nas u konačnici očekuje.  Matt Nava, Jenova Chen i ostatak bivših članova Thatgamecompanyja (razvojnog tima koji stoji iza upravo spomenutog Journeya),  odlučili su nam pokloniti ABZU, posebno igraće iskustvo koje počiva na očitoj zaostavštini Journeya, no je li isto dovoljno dobro i dostojno jedne od najoriginalnijih igara posljednjeg desetljeća?

Journey to the „Deep Blue Sea“

Za sve one koji su se odmah zalijepili za podnaslov iznad, stiže malo razočaranje – zaboravite na paničnu jurnjavu i bijeg od superinteligentnih krvoločnih psina i borbu za goli život. ABZU nije takva igra, iako ćete, istina, tokom svoje podvodne avanture na svakom koraku naletjeti na bezbroj vrsta raznoraznih morskih nemani, uključujući i one najopasnije. Pa o čemu se onda zapravo radi u ovoj igri?

Kada igra započne ovakvom scenu, znajte da je pred vama nešto zaista posebno

„Journey pod vodom“ – tako bismo najlakše mogli opisati ABZU. I ne bismo uopće pogriješili, jer sve što možemo vidjeti u ovom ostvarenju, neodoljivo podsjeća na spomenutu igru, uz tek nekoliko manjih razlika koje se uglavnom ogledaju u činjenici da je Journey bio prilično samotna igra, dok je ABZU igra u kojoj sve „pršti“ od harmoničnog života koji se odvija bez obzira na vaše sudjelovanje.

Baš kao i Journey, i ABZU nam donosi konfuznu i veoma apstraktnu priču, čija nas škrtost na detaljima ostavlja u neznanju i nakon što igru završimo. Naime, radnja ovog ostvarenja prati bezimenog i nedefiniranog protagonista sličnog onome iz Journeya, koji istražuje ocean u potrazi za tragovima drevne izvanzemaljske civilizacije, tek naslućujući neku ogromnu tragediju koja se nekada davno dogodila. Što se dogodilo? Tko je glavni protagonist, koja je njegova veza sa sveprisutnom velikom bijelom psinom i koji je njegov ultimativni cilj? Odgovori na ta pitanja ostat će dobrim dijelom u magli i nakon završetka igre, za što će vam biti potrebno tek nešto više od tri sata.

Jaws – koja je uloga velike bijele psine i na koji način je glavni protagonist povezan s njom? Možda vam ne bude jasno ni nakon završetka igre

Da, kao što smo mogli i očekivati, ABZU je prilično kratka igra koja se igra u jednom dahu, a najbolje ju je igrati ili nakon završetka nekog stresne i napete igre (po mogućnosti nekog horrorca ili adrenalinske pucačine od koje vam se mozak počne topiti, kao što je npr. DOOM) ili nakon napornog radnog dana, jer ono što nam ona pruža u tih nekoliko kratkih sati, veoma je opuštajuće i na pozitivan način djeluje na našu psihu – poput akvarija koje mnogi od nas imaju u svojim domovima, a čija flora i fauna zaista djeluju relaksirajuće na naše duševno stanje.

Poput akvarija – da, ovo je jedna od slika iz igre

20.000 milja…

ABZU je veoma jednostavna igra (čak znatno jednostavnija i od svoga uzora), koja se sastoji od samo dva elementa – ronjenja i istraživanja. Čak su i mogućnosti glavnog lika veoma limitirane te se sastoje od klasičnog ronjenja i nešto bržeg plivanja (kada malo „udarite po gasu“), tek rijetkog hodanja kopnom i interakcije s pojedinim predmetima. Nema borbe, nema stresa, tek poneka ekstremno laka zagonetka koja se očituje u otvaranju prolaza za dalje napredovanje dok plivamo s delfinima, kitovima, morskim psima i drugim fantastičnim divovima podmorja, pronalazeći usput male robote koji podsjećaju na Evu iz Wall-eja, koji nam potom postaju suputnici do određene točke. Sve ovo odvija se u nevjerojatno pitomoj sredini koja, iako linearna, pruža igraču ipak dovoljno prostora za manevriranje i istraživanje svakog kuta. A istraživanje podmorja svakako se isplati, osobito jer se na nekim dijelovima skrivaju i organski portali iz kojih, nakon što ih aktiviramo, u ocean dodajemo nove morske vrste, čineći ga još življim i gušće naseljenim, a tu su i famozni podvodni murali zahvaljujući kojima pronalazimo fragmente zapisa drevne izvanzemaljske civilizacije, pokušavajući otkriti što se ovdje dogodilo.

Finding Nemo – priznat ćete, ova scena iz igre neodoljivo podsjeća na onu iz Pixarovog filma

Na pojedinim mjestima čak ćete moći i meditirati što, iako ne donosi apsolutno nikakve beneficije glavnom protagonistu, djeluje zaista opuštajuće i poučno, budući da se jednostavnim pomicanjem lijevog sticka, nakon što pronađete određene statue, možete „seliti“ iz perspektive jedne ribe u perspektivu druge, promatrajući ocean i život u njemu sasvim drugim parom očiju.

Koliko često u jednoj igri možete roniti s gorostasnom kitopsinom?

Umjetnost i apstraktnost

Journey je bio prekrasno minimalističko remek djelo koje je svakim svojim pikselom i zaista posebnom atmosferom i više nego uspješno igrao na kartu emocija igrača. Slična situacija i s ovim njegovim spiritualnim nastavkom koji je, doduše, znatno apstraktnije ostvarenje, što se možda i neće svidjeti onima koji od igre ipak traže konkretnost i znatno definiraniju radnju.

Da, i ovo je screenshot iz same igre, a takvih momenata je na svakom koraku

Naime, ABZU je još jedan primjer „umjetničke“ igre i definitivno jedan od najsvježijih razloga zbog kojeg bismo video igre definitivno trebali klasificirati kao novu granu umjetnosti. Počevši od prebogate i preširoke palete boja (među kojima naravno dominira plava), unikatnog minimalističkog cel-shading dizajna pa sve do hrpetine skriptiranih scena koje će vas ostaviti zapanjenima, ABZU na svakom koraku očarava. Maestralno iskakanje iz vode s jatom kitova ubojica, ronjenje  s ogromnim grbavim kitovima ili neobični ples s velikom bijelom psinom i jurcanje kroz vesela jata riba, samo su neki od WOW momenata koji će vas dočekati dok neumorno hrlite prema (prebrzom) kraju igre.

Samo jedna od spektakularnih scena iz igre

Sveukupni audiovizualni dojam igre upotpunjuje i briljantan soundtrack Austina Wintoryja (Journey), koji je još jednom sjajno uspio inkorporirati svoje emotivne taktove u svaku priliku koja nas u igri očekuje, počevši od mirnih opuštajućih nota dok bezbrižno ronimo dubokim plavetnilom, preko dinamičnih i ritmičnih izleta za vrijeme naše jurnjave kroz morske struje, pa sve do misterioznih i napetih momenata pri samom kraju igre, koji nagovještavaju skoru kulminaciju svega što smo proživjeli tokom ovog kratkog, ali pamtljivog  emotivnog puta.

I dok s audiovizualnog aspekta apsolutno briljira, ABZU definitivno nije tehnički nepogriješiva igra. Tu prije svega mislimo na povremeno pucanje tekstura i (pre)često divlju kameru koju je ponekad gotovo nemoguće ukrotiti, što nadalje zna rezultirati privremenom dezorijentiranošću. Naravno, radi se o minornim problemima, ali svakako vrijednim pomena. Također, ono što ozbiljno narušava fluidnost i kontinuitet igranje jesu predugačka učitavanja između lokacija. Možda da se malo više pažnje posvetilo tranziciji između lokacija i adaptaciji istih s ostatkom igre, mogli smo dobiti jedno homogeno ostvarenje bez učitavanja, no to se nažalost nije dogodilo, pa ćemo ovako između svake nove lokacije morati pričekati 5-10 dok nam igra iscrta iduću.

„Must have“ za sve ljubitelje podmorja

ABZU definitivno neće osvojiti neku od nagrada za igru godinu, no svakako se radi o igri vrijednoj vašeg vremena. Iako je možda preapstraktan za pojedine igrače, ABZU je i unatoč svim gore nabrojanim tehničkim problemima koje ima, i dalje prekrasna igra prepuna emocija i spektakularnih momenata koji neće ostaviti ravnodušnim ni one najhladnije bezdušnike. Je li bolji od Journeyja i hoće li se o njemu u budućnosti govoriti kao što se govori o velikom hitu ThatGameCompanyja? Teško, no svakako ga nećemo tako brzo zaboraviti. Preporuka svima, osobito ljubiteljima mora i morskih dubina.