Drugi svjetski rat i Cthulhu mitos. Odmah u startu smo zainteresirani, zar ne? Možemo zamisliti temu i okultne radnje Trećeg Reicha. Nije prvi put da svjedočimo toj temi u video igrama. Dobili smo priliku provjeriti kako nam to razvojni studio Auroch Digital prenosi Lovecraftov horor u naraciju Drugog svjetskog rata.

Achtung! Cthulhu Tactics je digitalna iteracija unutar serijala igara o nacistima i Cthulhu mitosu, Achtung!Cthulhu. Naime, prije pet godina na Kickstarteru se pojavio projekt stolne društvene igre, odnosno RPG-a, koji je debelo promašio traženi iznos i time isplatio različite popratne proizvode (ekspanzije, minijature itd.). Kao jedan od takvih popratnih prozivoda, dolazi nam ova digitalna forma originalne društvene igre.

Brzo! U rupu! Možda nađemo bolju igru!

Kako to često biva kod adaptacija stolnih varijanti igre, Achtung! Cthulhu Tactics je taktička igra na poteze. Prva stvar koja svima padne na pamet kod navođenja spomenutog žanra jest X-COM. U redu, da odmah izbacim slona iz sobe. Achtung!CT nema aspiracije biti klon X-COM-a i mehanika kojom se služi u gameplayu replika je mehanike kojom se služe stolne društvene igre. S jedne strane, možemo biti zahvalni što si ne postavlja visoke ciljeve, ali s druge strane možda bi pomogla bilo kakva ambicija prilikom konverzije društvene igre u video igru.

Jer Achtung! CT je pristojna konverzija prvih nekoliko sati i misija, otprilike koliko bi mogli i zamisliti da traje jedna sesija stolne varijante. No, od video igre očekujete konstantan progres u vidu novih varijanti protivnika, novih i drugačijih oblika krajolika i mapa, te raznovrsnije misije. Ništa od navedenog se ne događa između prvih sat vremena igre do samog kraja, što može biti između osam i deset sati igranja.

Misija – Braniti Crni Portal!

Kao što je spomenuto, igra je smještena u vrijeme Drugog svjetskog rata s alternativnim zapletom. Treći Reich je kativirao svoje okultne postrojbe, služeći se mističnom energijom koja ih transformira u bića iz Cthulhu mitosa. Kao odgovor na aktivaciju nadnaravnih vojnika, Saveznici oformljuju posebnu jedinicu s ciljem da opstruiraju i spriječe širenje nacističkih pipaka. Također koristeći mističnu energiju i sposobnosti, šačica šarolikih likova infiltrirala se iza neprijateljskih linija kako bi istražila i sabotirala djelovanje nacista. Kada kažem šačica, mislim na četiri lika koja dobijete u startu i s kojima ćete igrati do kraja. Američki „maverick“, britanski časnik, nabrijani Indijac i francuska operativka su likovi koje vodimo kroz niz ponavljajućih mapa i misija. Kako imao roster samo s četiri lika je prilično razočaravajuće otkriće, jer veća i šarolikija paleta likova i karaktera bila bi dobar korak prema produbljivanju strateške i taktičke mehanike igre.

Nachtwolfe Stalker, najgora vrsta stalkera.

Likove opremamo i osnažujemo na prilično standardan način. Razočarenje se nastavlja i kod opcija oružja. Kombiniranje jako skromnog arsenala oružja i njihovih osnovnih nadogradnji biti će zanimljivo u početnim stadijima igre, ali nakon što postignete pravu kombinaciju (jako brzo) briga oko opremanja će brzo splasnuti. Ojačavanje likova kroz skilove pokazuje zanimljive ideje i jasno se vidi prenošenje sa stolne igre. Iskušavanje i kombiniranje raznolikih magija i sposobnosti jedini je element kod progresa s kojim sam se zabavljao do kraja igre. Iako sam nekoliko misija prije kraja dosegnuo maksimalni level likova i nisam bio u mogućnosti ispucati vještine. Čudna odluka zaljučavanja progresa toliko pred kraj igre.

To je mnogo upitnika u mraku…

Kao linearna taktička igra pogonjena pričom, Achtung! CT nastavlja nizati razočaranja. Zanimljiv smještaj radnje pretovren je u isprazno i nemaštovito vođenje likova kroz jednako isprazne i nemaštovite mape. Prva stvar koja me zažuljala jeste nemogućnost da vodimo likove pojedinačno, već se kreću zajedno izvan borbe. Ograničavanje takve slobode kretanja dovodi do neugodnih situacija prilikom aktivacije borbi i početne prednosti neprijatelju. Borba se odvija u standardnom „poteznom“ stilu. Kroz izmjene poteza jedna strana nastoji što prije eliminirati drugu stranu. Na početku neće toliko biti zamjetno, ali kako igra ide dalje tako je sve uočljivija nezgrapnost animacija, kamere, zvukova i sveukupnog iskustva izvedbe borbe.

Nacist koji zabušava je dobar nacist.

Sve vrste protivnika će se pokazati u prvih nekoliko misija i to vam je to. Možda najkomičniji protivnici su ogromni želatinasti blobovi koji bi trebali predstavljati manifestaciju iz noćnih mora, ali svaki susret s njima završio je bez ikakvog napora. Usputno da spomenem kako se nekoliko završetaka misija svodi na obranu od navale takvih sporo kotrljajućih balona, što se često svelo na traganje za njima po mapi jer bi zapeli na spawn točki.

Priču pratimo kroz glavne misije koje su uvijek popraćene s jednom opcionalnom misijom sa strane. Opcionalne misije se ne razlikuju od glavnih, jer glavne misije vas ionako bacaju u isto okruženje s istim zadacima. Nekakva dublja priča je ispričana u brifinzima pred misiju, ali postoji ogromna isključenost imerzije između napisanog teksta u brifinzima i onog što radimo u misijama. Postoje dvije misije u kojima bježimo iz noćne more i obje su misije toliko identične da sam pomislio kako sam slučajno učitao prethodnu misiju s noćnom morom.

Jest. Moguće je promašiti iz te blizine.

Nedostatak ideja i kreativnosti glavna su zamjerka ovoj igri. To se najbolje očitava u vizualnoj prezentaciji igre, gdje bi se lako mogla smjestiti u naslove iz 2005. godine. Nepreglednost terena i kretanja kroz mape dodatno nadopunjuju rubriku monotone i neinspirativne prezentacije. Odigrati igru do kraju ne iziskuje napor, niti nudi izazov. U nekoliko misija nabacat će ogroman broj protivnika na nas, što će se činiti pretjeranim izazovom i težinom, ali s dozom strpljenja i uz pomoć glupavog AI-a, pokazat će se kao lagan posao za našu hrabru četvorku.  Ako ću biti zločest, više me zastrašuju nedostaci ove igre nego li sama Cthulhu bića. Achtung! Cthulhu Tactics je u svakom pogledu imao potencijal biti dobar taktički naslov. I u svakom tom pogledu je podbacio. Borba je solidna i ima svoje trenutke kad možete zaboraviti sve ostalo i jednostavno istrebljivati Cthulhu naciste. Ako vam je borba dostatan razlog da izgurate igru do kraja, on se slobodno prionite. Ali upozoreni ste na jednoličnost, pa čak u pojedinim trenucima bezličnost naslova.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.