C&C, C&C, C&C, C&C…eh dobro, sad kad smo odradili klicanje jednom od najboljih RTS serijala svih vremena, krenimo dalje. Svi “znalci” RTS igara znaju što je C&C i kakav legacy ima u cijelom žanru uz dužno poštovanje Starcraft/Warcraft serijalu. Osobno mišljenje potpisnika redova ispred vas je da je C&C igra koja je utabala put brzih i globalno pitkih RTS igara. Act of Agression kao sljednik Act of Wara koji je sljednik filozofije Command & Conquer serijala (u punom značenju) do mjere da ga slobodno možemo nazvati klonom. Kloniranje naravno može proći dobro ili loše, u slučaju Act of Agressiona je nešto između.

C&C je mrtav, živio C&C!

Na prvi pogled, Act of Agression zaista izgleda pljunuto kao C&C, HUD, građevine pa čak i same jedinice izgledaju kao nešto što smo viđali (ili bi evolucijom vidjeli) u C&C serijalu. I gameplay je potpuna preslika formule koju su genijalci iz sada mrtvog Westwood Studiosa tako sjajno dizajnirali prije 20 godina (đizus, dvadeset faking godina).

…uskoro ćemo trebati account login za WC.

Naravno, opet se ponavljamo…nije to nužno ništa loše, ali iskreno nije ni nekakav pretjerani plus igrati igru koju smo već toliko puta igrali.

‘ko koga, ‘ko kome ?

Sve igre ili filmovi koji žele biti relevantni u današnjem svijetu, svoju srž radnje postave u “blisku” budućnost. A ta bliska budućnost je u kaosu, rat pršti na sve strane, svjetski sukobi su kao glave Hidre. Ovaj setting “bliske” budućnosti zvuči kao naša sadašnjost, zar ne? Kao i u već navedenom prethodniku imena Act of War, Agression nudi još jednom istu stvar. Skupljamo resurse, gradimo baze, svako toliko skupimo dovoljno resursa ili odradimo neki drugi preduvjet i dobijamo priliku za upgrade tehnologije koja nam je dostupna.

…boom, reče tenkić koji ima guzicu usred kuće.

Što bi bila “moderna” strateška igra bez bez suprotnih strana i zakletih neprijatelja (bila bi poprilično glupa RTS igra). Tako nas u Act of Agression čekaju ne dve, već tri sukobljene strane. A one su:

• Chimera – oružane snage s potporom Ujedinjenih Naroda.
• US Army – pogodite čiju oni potporu imaju?.
• Cartel – koalicija privatnih vojnih korporacija (PMC’s).

Singleplayer kampanja je podjeljena u dve epizode, odnosno kampanje. Prvo guslamo s Chimerom i US Army po planeti i pokušavamo ugušiti Cartel. Naravno u dugoj kampanji sve to isto radimo samo u obrnot smjeru. Sve u svemu, Act of Agression krasi klišej za klišejem već viđen groteskno previše puta u igrama. Sve se svodi na to da na kraju ignorirate blesavu te ne baš povezanu priču, uživate u bjesomučnom klikanju, “bildanju” resursa i ultimativno gradnji svoje superiorne vatrene moći.

…solo. u vezi ili je complicated ?

C&C je uz sjajan gameplay imao povezanu (najčešće iznimno trashy) priču koja nas je vodila i tjerala da vidimo “what’s next, dok ovdje doslovno želimo preskočiti svaki dijalog ili cutscenu. Reklo bi se, već viđeno sto puta i često ide na jetru.

Đe da kliknem sad?

Igranje Act of Agressiona se svodi na istu filozofiju kao i kod njegovog prethodnika (znači opet C&C spika). Na samom početku igre restrikcije u načinu igre postoje u obliku da samo možemo graditi par jedinica i građevina. Kako napredujemo kroz misije i naši “limiti” postaju manji te nam otvaraju tehnologije, jedinice, građevine pa tako umjesto običnog marinca prašinara možemo “trenirati” exo soldiera koji je u biti nadrogirani marinac s hrpom tech điđa po sebi. Već pogađate, ista stvar vrijedi za tenkove, helikoptere i ostala oruđa zla s kojima možemo sijati teror na mapi.

…daj mi tri haubice i momcima šta ‘oće.

Resursi koji zlata vrijede (ili aluminija) su raštrkani po mapi, no oni nužni da se pokrenete su vam pod nosom. Skupljanje se svodi na gradnju rafinerija i storage građevina kako bi naši mravi (kamioni) imali di skladištiti dragocjene resurse prije nego ih potrošimo na 239 tenk u nizu.

Kao što vidite, formula igranja je već viđena zilijardu puta i na sreću, ovdje funkcionira dobro. Svakako bismo voljeli vidjeti više rizika i hrabrosti od strane developera no bolje da imamo nešto što radi dobro nego hrpu loših stvari, zar ne?

FFA, skirmish, bućkuriš!

Kad odgulimo pričom zamoran ali gameplayem zabavan singleplayer, ostaje nam par stvari koje mogu produžiti vijek jedne RTS igre. Free for All protiv AI protivnika je blago rečeno “potrgan” jer smo se par puta susreli sa scenarijima di potrošimo 2 sata na razvoj, skupljanje resursa i izgradnju mega ultra vojske samo da bismo vidjeli da su naši AI protivnici napravili po 3 tenka i čekaju na nas. Naravno, treba biti iskren, ovakvi scenariji su rijetki ali zaista budu frustrirajući kada se dogode.

…izgleda ljepše na slici nego što u stvarnosti.

Pravo meso igre dolazi u obliku multiplayera protiv (ili u savezu) drugih živućih stratega. U ovom modu najčešće vlada potpuni kaos kada se na sukobljenim stranama nađe par strpljivih (bez rush taktike) stratega. Rezultat takvog pristupa rezultira spektakularnim borbama i zaista nas vraća u zlatno doba guštanja s Command & Conquer serijalom. Multiplayer je definitivno najsvijetlija točka ove igre i zaslužuje sve pohvale. Naravno pohvale ovise o ekipi s kojom (ili protiv koje) ćete igrati.

Nešto ste zaboravili?

Hmh, kako drugačije objasniti bezobrazno loš audio vizualni aspekt igre koja ima punu cijenu od 45€. Odmah čim ugledate prvu jedinicu i mapu, stekne se osjećaj da se u ovoj igri mislilo na hrpu stvari ali na audio/vizualni segment se mislilo zadnje. Teksture svega su isprane, fizika je nepostojeća praktično. Animacije jedinica su tragično loše do te mjere da budu smješne.

…iskreno, najbolji način gledanja Act of Agressiona je satelite view.

Vizualno Act of Agression izgleda 2 koplja iza zadnjeg (i najlošijeg) C&C (Tiberian Twilight) koji je izašao 2010. godine. S audio strane imamo skup standardnih zvukova i očajan soundtrack koji zaista nije vrijedan spomena. U GoodGame.hr ekipi vlada mišljenje da audio/vizualni tretman ne znači nužno dobru ili lošu igru, ali igri u kojoj je sve ostalo “posuđeno”…teško je oprostiti baš sve.

Reciklirajmo i čuvajmo okoliš!

Većina nas (pa i u Goodgame.hr redakciji) životari od prosječnih plaća, imamo propuhe i minuse (bokić teti Vesni sa šaltera ZABA-e) po tekućim računima. Upravo je to jedan od razloga “pametnog” trošenja šuškavih novčanica (ili klikova na paypalu) i ne tako slučajnog odabira koju igru kupiti. Act of Agression s jedne strane zaista ne nudi ništa revolucionarno i novo, a opet s druge strane medalje nudi zabavu i onaj C&C filing igranja (minus koherentna priča). Ono što zaita čudi je 0% marketinga koja je uložena iza ove igre, no na kraju dana krajnji rezultat govori puno i o toj činjenici.  Iako smo znali za igru već dugo, da ne pratimo Focus Interactive (izdavač) na Facebooku, teško bismo uopće znali da je Act of Agression izašao.

…loading screen nije ružan.

Što sada misliti o svemu ? Ako ste bili (ili još uvijek jeste) fan C&C serijala, razmotrite tek nakon slijedećeg savjeta. Cijena od 44,99 € koja je istaknuta na Steamu je debelo preskupa i naš savjet je da pričekate neki budući Sale i ako bude 20-25 € onda je mirne duše možete ubosti. Naravno, svi ostali koji čekate kvalitetan RTS i niste veliki fanovi C&C stila igranja, preskočite ili zaobiđite (kupite Starcraft 2 LOTV)…izaberite što vam je lakše. Ako Act of Agression gledamo kao novi tetrapak izrađen od reciklaže vrhunskog tetrapaka, onda i nije tako loš.