Remedy Entertainment studio poznat po dugovječnoj Max Payne franšizi nakon dugog niza godina pred nas je stavio još jednu vrhunsku igru!

Alan Wake je barem po onome kako su ga njegovi autori prozvali “Psihološko-Akcijski Triler” iz trećeg lica te Microsoftova eskluziva za dotičnu konzolu.Igra je napravljena u epizodama, točnije šest njih pa ćete se osjećati kao da sudjelujete u nekakvoj omiljenoj TV seriji.

Filmska priča

Radnja nas smješta u mali gradić Brigh Falls gdje pratimo mladog romanopisca Alan Wake-a koji je radi nedostatka inspiracije odlučio provesti odmor u dotičnom gradu zajedno sa vlastitom ženom Alice. Nažalost Alice, u svojoj najboljoj namjeri da pomogne Alanu u borbi sa njegovom stvaralačkom krizom sa sobom donosi njegovu pisaću mašinu što njemu i nije baš najbolje sjelo. Ljut i razočaran Alan odlazi “uhvatiti” malo svježeg zraka i za nekoliko trenutaka oko njega se stvori neopisiva tama i kroz nju prodire jeziv Alicin krik. Trčeći ženi u spas, Alan skače za njom u tamnu rijeku te izgubi svijest. Budi se u automobilu i ubrzo prebrodi lakšu prometnu nesreću. Bolji zaplet od ovoga nismo mogli očekivati i daljni tijek igre smo proveli sa velikim iščekivanjem u nadolazeće događaje. Nažalost u nekim situacijama priča malo gubi na uvjerljivosti, ali to nikako ne umanjuje njenu vrijednost.

Udri me nježno

Većinu igre ćete provesti u Nacionalnom parku i raznim šumama koje su prožete tisućama i tisućama raznog drveća i raslinja. Dakako,bit će tu i dnevnih sekcija, ali velike levele s njima jednostavno zaboravite. Glavna smisao igre je borba između svijetla i tame i radi izvrsnog balansa između te dvije stvari brzo ćete zaboravit na Sunčevu svjetlost i priželjkivati ćete samo noć, mjesec i vukodlake. Dobro ovog posljednjeg nema u igri, ali što je tu je, preživit ćete i bez njih. Glavni neprijatelji su takozvani „The Takens“ (oduzeti) koji su ništa više nego ljudske sjene obuzete tamom. Sakriveni u okrilju tame oni su potpuno neranjivi, ali upotrebom snopa svijetlosti iz vaše svijetiljke, običnog revolvera, baklje, flash granate ili mornarskog signalnog pištolja odmaknut ćete tamu te potpuno neometano od njih radit prah i pepeo. U tome je i glavna čar ove igre jer treba oprezno koračati kroz raslinje da bi izbjegli lovačke zamke, pravilno upotrijebljavati svijetlo kako bi otkrili „The Takens“ te racionalno iskorištavati municiju kako ne bi ostali bez nje u najgore mogućem trenutku. Sama mehanika napucavanja je izvrsna,  neprijatelji su dovoljno pametni i u pojedinim trenutcima će vas opkoliti sa svih strana dok vi pokušavate upaliti generator ili promjeniti baterije na ručnoj svjetiljci. Ovdje ipak nemojte očekivati nekakva krvoločna ubijanja jer kroz same neprijatelje teče mračna sila umjesto krvi te je ona zapravo vrlo rijetka pojava u igri. Tako neprijatelje možete ubiti, a da ne istrošite niti jedan, jedini metak, jednostavno njihovom tijelu približite snop svijetla i oni će isparit.  

Da bi razbili monotoniju autori su ubacili dijelove gdje ćete se morati oduprijeti jatu mračnih ptica, voziti automobilom kroz klance te suočavati sa divovskim buldožderima. Ubačene su i razne mozgalice koje ipak ostavljaju dojam da su tu tek tako,  reda radi. U većini slučajeva ćete tražiti razne prekidače, prolaze kroz labirinte i tako redom, ništa pretjerano maštovito. Sakupljat ćete i stranice Alanovog romana oko kojeg se cijela priča odvija. Uz vas će ponekad biti i Alanov menađer Barry koji vam ipak neće pretjerano, oružjem pomagati u borbi već će vas svojim glasom i britkim humorom iz daljine bodriti kako bi prebrodili kritične trenutke igre.

Zastarjelost

Sama prezentacija je mogla i morala biti bolja. Primjedba na mrak, sjene, svijetla i odsjaj nemamo jer tu engine zbilja oduševljava i pokazuje čuda, ali nažalost dionice po danu pokazuju da je igra ipak trebala biti bolje ispolirana ili jednostavno ranije izdana. Mutne, razmuljane teksture te slabo dizajnirani pojedini modeli likova i objekata zbilja narušavaju i ruše ugled ovoj sjajnoj igri. Kontrole su na početku čudnjikave i ponekad loše reagiraju, ali ništa što već nismo vidjeli kod odveč razvikanijih naslova. Glazbena podloga je odlična kao i glasovna sinkronizacija te je tu odrađen maestralan posao.

Kada se sve oduzme i zbroji ovo je igra koju bi morali odigrati i imat u svojoj riznici svi vlasnici Microsoftove konzole bez obzira na njenu “zastarjelost” i slobodno možemo potvrditi da je ovo igra radi koje se kupuju konzole jer se zbilja jako malo proizvođača usudi riskirati i donijeti nešto novo, neočekivano na tržište i zbog toga palac gore Remedyju!