Filmovi i igre zasnovane na filmskim franšizama nikako ne idu jedno s drugim – u to smo se već uvjerili i to beskonačno mnogo puta do danas. Izlazak svakog većeg blockbuster filmskog ostvarenja, između ostalog, prati i odgovarajuća video igra koja u većini slučajeva ostavi gorak ukus u ustima svih onih koji su, zbog euforije i uzbuđenja vezanih uz film, nestrpljivo požurili s kupovinom iste. Pa zašto je to tako? Odgovor je na to pitanje vrlo jednostavan – većinom se radi o brzinski sastavljenim igrama, poluproizvodima čiji je jedini cilj iskoristiti popularnost filma i na račun istog zaraditi još poneki milijunčić… Zaista, pomislite samo koliko se takvih “filmskih” igara svakog mjeseca pojavi na tržištu. Ne baš mali broj, zar ne? I gotovo svaka od njih proda se u zavidnom broju primjeraka. No, ruku na srce, u tom moru katastrofe, u kojem se svakodnevno dave milijuni naivnih igrača u čijim se novčanicima (ili karticama) nalazi pedesetak eura manje, ponekad se pronađe i igra vrijedna igranja, no takvi su naslovi zaista rijetki – npr. odlični Chronicles of Riddick, iznimno zabavni i ekstremno brutalni X-Men Origins: Wolverine ili poneka Transformers igra… Kao što rekoh, dobri naslovi zaista su rijetki…

Velike filmske franšize (najčešće SF i avanturističke spektakle) prate i video igre s prilično visokim proračunom iza sebe. Jedna od takvih franšiza je i Alien. Ovaj legendarni SF horror serijal, započet još davne 1979. godine, stekao je kultni status, ponajviše zahvaljujući sjajnoj atmosferi i naravno odvratnim Xenomorphima, najstrašnijim izvanzemaljskim stvorovima ikada osmišljenim (uz dužno poštovanje cijenjenom Predatoru koji je btw najcool alien bad ass motherfucker ikad stvoren). Zahvaljujući svojoj tematici, ova franšiza, koja je do sada iznjedrila četiri službena filma, nekoliko spin-off ostvarenja i bezbroj stripova, još od samih svojih početaka našla je put i do još jedne dimenzije zabave, naravno video igara. Do sada smo imali priliku zaigrati veliki broj Alien igara, no samo nekoliko njih vrijedno je spomena (prije svega Alien Trilogy i multiplayer igre Alien vs. Predator). Međutim, stvari su trebale doći na svoje mjesto kada je 2001. godine EA najavio Aliens: Colonial Marines, squad based FPS smješten u svijet strašnih Xenomorpha. No, ubrzo nakon najave, uzbuđenje je splasnulo jer je igra bila otkazana. Međutim, pet godina kasnije SEGA otkupljuje licencu i ponovo najavljuje igru uz obavijest da je razvoj igre povjeren majstorima FPS igara, Gearbox Softwareu, ekipi koja je iza sebe imala odličan Brothers in Arms serijal, a koja će mlađoj igraćoj populaciji biti poznata kao “razvojni tim koji je stvorio Borderlands”. Nada da ćemo konačno zaigrati igru dostojnu legendarne franšize ponovo se probudila u nama. Vrijeme je prolazilo a materijal iz igre, koji je Gearbox povremeno objavljivao, djelovao je veoma obećavajuće. Strpljivo smo čekali izlazak spomenute igre… Istu smo konačno i dočekali… Nakon punih šest godina razvoja, igra je konačno u prodaji, no je li uistinu bila vrijedna tolikog čekanja?

ALIEN 2.5?

Igra Aliens: Colonial Marines ulazi u službeni sadržaj Alien kanona i kao takva odmah u startu dodatno privlači pozorost, međutim to ne znači nužno da nas očekuje priča i atmosfera dostojna Scottovog, Cameronovog ili Fincherovog celuloidnog ostvarenja.

Radnja igre koja se odvija između drugog i trećeg filma (ili preciznije, 17 tjedana nakon događaja iz Aliensa), pokušat će nam otkriti što se zapravo dogodilo u svemirskoj koloniji Hadley’s Hope na planeti LV 426. Priča prati odred Rhino koji prima poziv u pomoć s velikog svemirskog broda USS Sulaco. Na brodu se nalazi prvi odred marinaca poslan da vidi što se to dogodilo u spomenutoj koloniji poznatoj iz drugog dijela filma. Svi fanovi serijala, kao  i oni koji su gledali filmove znaju što se zapravo dogodilo, a ostale ćemo poštedjeti spoilera uz preporuku da obavezno pogledaju filmove (ako postoji netko tko to još nije učinio). Iako svi znamo što se dogodilo s Ripley i malenom Newt, praznina između drugog i trećeg dijela ostavila je brojna pitanja neodgovorenima, a upravo bi na ta pitanja igra Aliens: Colonial Marines trebala dati odgovore.

Odmah po dolasku, ekipa iz Rhino Squada će doznati što se dogodilo s prvim odredom marinaca

Dolaskom na USS Sulaco igrač preuzima ulogu marinca Christophera Wintera, koji će uz pomoć nekolicine svojih kolega uletjeti u sam pakao, izazvan najezdom opakih Xenomorpha, a da stvari budu još gore, pobrinut će se i Weyland-Yutanijevi plaćenici, poslani od strane spomenute tvrtke kako bi prikupili što više informacija i primjeraka mrskih izvanzemaljskih bića…

Kao što možete vidjeti, scenaristi se baš i nisu pretjerano potrudili oko priče igre jer osim inicijalnog fanovskog oduševljenja, priča ni približno ne uspijeva isporučiti dobro poznatu dozu straha i nezaboravne Alien atmosfere, koja ovoj franšizi bukvalno i predstavlja kisik neophodan za život. Pa dobro, ukoliko i priča baš nije na nivou, kakva je sama igra?

HORROR! HORROR!

Iskreno rečeno, Aliens: Colonial Marines je ekstremno prosječna ili bolje rečeno prilično loša igra, koju karakterizira uspavana i dosadnjikava atmosfera. Single player kampanja koja je trebala predstavljati nešto zaista jedinstveno, podijeljena je na 11 manje-više besmislenih misija, koje se svode na primitivni koncept tipa “trči do točke A, usput pobij svu gamad koja ti se nađe na putu, riješi problem kod točke B i tako iznova…”. Razlikujemo dva tipa levela – one koji se odvijaju u zatvorenim prostorima i one koji se odvijaju na površini LV 426 planeta. Ovi prvi su još koliko-toliko i dobri jer će vas često podsjećati na brojne lokacije iz filmova, a zvuk motion trackera bi vas u nekoliko navrata mogao natjerati da se naježite, dok napeto iščekujete odakle će se pojaviti čudovišta. S druge strane, leveli koji se odvijaju na otvorenim prostorima blagi su užas u svakom pogledu. Pa čak i prilično zadovoljavajuće napucavanje Aliena djelovat će bezvezno jer igra, pogotovo na otvorenim prostorima, ne pruža apsolutno nikakav izazov. Jednostavno, sve u ovoj igri je prosječno i ispodprosječno, a možda jedini level koji barem malo podsjeća na pravog Aliena jest level koji se odvija u kanalizaciji gdje lišeni svoje kompletne opreme, morate nečujno proći pored spavajućih Xenomorpha.

Od samog starta igre očekuje vas arkadno napucavanje

Dovoljno će vam biti da pola sata provedete igrajući ovu igru pa da se sami zapitate niste li slučajno prošli kroz kakvu vremensku crvotočinu i vratili se nekoliko godina unatrag. Zaista, djelomično arkadni gameplay djeluje veoma zastarjelo i totalno nezanimljivo, osobito kada samo pomislite kakve smo first person shootere imali priliku zaigrati posljednjih godina.

Dakle, pred nama je prilično lak arkadni shooter koji već na samom startu gubi svoj identitet. Pa kakva je to Alien igra u kojoj samo idete naprijed i tamanite horde zbunjenih Xenomorpha, koji gotovo da vam i ne mogu nauditi? A i kako bi vam mogli nauditi kada njima upravlja veoma loša umjetna inteligencija, a uz to health packova (uz zdravlje koje se djelomično regenerira), pancirki i oružja imate mnogo više nego što vam je potrebno? Upravo zahvaljujući svemu ovome, jadni Xenomorphi, ali i Weiland-Yutanijevi plaćenici, s kojima ćete se također sukobiti, djeluju kao najobičnije topovsko meso.

Horda Xenomorpha juri k vama? Bez brige –  glupi su ko noć!

Tijekom igranja, za uspješno obavljanje pojedinih zadataka te završavanje misija, bez obzira radi li se o kampanji ili multiplayeru, dobivate XP bodove koje možete iskoristiti za otključavanje i nadogradnju oružja. A kada već govorimo o oružju, reći ćemo da Alien i na tom polju podsjeća na starije shootere jer sa sobom možete nositi svo oružje koje pokupite, dakle nekoliko strojnica, sačmarica, pištolja, Flamethrowera i Rocket Launchera te nekoliko varijacija granata. Oružje u igri svakako je jedna od njezinih svjetlijih točaka – u igri ćete naići na nekoliko autentičnih primjeraka oružja (naravno da je u igri neizbježna Pulse Rifle, a tu je i Smart Gun – teška strojnica koja automatski nišani svoje mete), a čak ćete imati priliku uskočiti u poznati Powerloader i uhvatiti se u koštac s većim primjercima Xenomorpha.

Smart Gun – najcool oružje koje ćete imati priliku koristiti u nekoliko navrata

A što je s Xenomorphima? Ipak je ovo Alien igra i svakako smo dužni reći nekoliko rečenica o jednom od najpoznatijih filmskih čudovišta ikada. U igri će vas dočekati nekoliko tipova gadnih izvanzemaljaca – tu su klasični Xenomorphi i neizostavni Facehuggeri, a njihovoj su ekipi dodani i Acid Spitteri i Boileri te nekoliko ne baš zanimljivih Alien bossova. Klasični Xenomorphi i Facehuggeri ujedno su najveće razočaranje jer su prilično spori i dezorijentirani (eh ta umjetna inteligencija). Zaista je smiješno promatrati nekoliko Xenomorpha kako zbunjeno skakuću lijevo desno ili bezmozgovno jure direktno na vaš nišan. Ni Facehuggeri nisu ništa pametniji jer jednom kada ih se riješite brzim pritiskanjem određene tipke na kontroleru, oni će ili odustati od daljeg napada na vas ili će se jednostavno ukopati u mjesto, čekajući da od njih napravite ljigavu mrlju. Acid Spitteri, kao što i samo njihovo ime govori, predstavljaju nešto agilnije Xenomorphe koji su u stanju pljunuti kiselinu, tako da su u mogućnosti napadati vas i s nešto veće distance. No, i oni su samo pokretne mete. Level koji se odvija u kanalizaciji upoznat će vas s još jednim tipom protivnika, Boilerima – uspavanim i jedva pokretnim Alienima koji zapravo predstavljaju kiselinske tempirane bombe. Kada je riječ o bossovima i  krupnijim primjercima Xenomorpha, razvojni je tim tu posebno uprskao stvar. Pored velike alienske matice, koja ni po čemu nije zanimljiva, tijekom igre ćete naići i na Rhino Aliena, velikog Xenomorpha koji svojom konstitucijom podsjeća na Triceratopsa (da, to je onaj dinosaur s tri roga, koji dosta podsjeća na nosoroga). Rhino Alien je iznimno snažan i jedan je od rijetkih protivnika koji vas uistinu mogu doći glave, no samo u slučaju da mu ne uspijete pobjeći na vrijeme.

Hint – Rhino Alien i nije toliko jak ukoliko mu priđete s leđa

Single player kampanja sramotno je kratka. Za završetak igre na normalnim postavkama bit će vam potrebno 5 – 6 sati. Situaciju oko toga ne spašava ni priličan broj collectiblesa, koji se nalaze razasuti diljem igre. Collectiblese bismo mogli podijeliti u tri velike grupe – dog tagove, audio logove i legendarno oružje. Tijekom igre imat ćete priliku pronaći određeni broj dog tagova marinaca, a tu su i razni audio logovi koji će dodatno objasniti što se događalo između drugog i trećeg Alien filma. Legendarno oružje je oružje koje su pojedini likovi nosili u Alien filmovima (npr. Hicksov shotgun ili Gormanov pištolj) i predstavlja nešto snažniju inačicu identičnih običnih modela. Sve collectiblese pronalazite usput tako da vam gotovo i neće biti potreban još jedan prolazak kroz igru, no to je dobra stvar jer nakon završetka ove mizerne single player kampanje, teško da ćete imati volje ponovo joj se vratiti.

A ŠTO JE S MULTIPLAYEROM?

Alien igre predstavljaju veoma zahvalnu podlogu za stvaranje dobre multiplayer igre. To su potvrdile AVP (Alien vs. Predator) igre pa je shodno tome bilo za očekivati da i Aliens: Colonial Marines pruži zadovoljavajuće multiplayer iskustvo. No, i ovaj segment igre ostavlja slatko-gorki ukus u ustima onih koji će uskočiti u kožu marinaca ili Xenomorpha.

Krenut ćemo prvo od onih loših strana… Kao prvo, kooperativni mod za četiri igrača trebao bi biti veliki plus za igru, zar ne? Naravno, ukoliko je kvalitetno odrađen. Međutim, ovdje to nije slučaj jer isti je strašno loše realiziran, tako da ćete ga veoma brzo zaboraviti. Drugi veći minus multiplayera ove igre su strahovito loše kontrole Xenomorpha od kojih će vam se povraćati s obzirom da se možete kretati u svim pravcima (u više navrata nećete znati odakle idete ni gdje ste se uputili) – vjerujte mi, nećete željeti igrati kao Alieni…

Multiplayer i nije toliko loš, kao što je slučaj sa single player kampanjom

Iako ima svojih propusta, multiplayer ove igre ima i svojih svjetlih momenata, no svakako ne predstavlja nešto što bi vas na duže staze moglo zadržati ispred ekrana. Igra sadrži četiri manje-više klasična multiplayer moda – Team Deathmatch, Extermination, Survivor i Escape. Team Deathmatch je klasični Team Deathmatch pa se na njemu nećemo zadržavati. Extermination također predstavlja timsko natjecanje između ekipa Aliena i marinaca. U ovom modu tim marinaca mora rješavati određene zadatke, dok ih tim aliena u tome pokušava spriječiti, a nakon dvije runde uloge se mijenjaju. Survivor mod je 4 na 4 multiplayer mod, najsličniji popularnom Horde modu, u kojem određeno vrijeme morate izdržati protivničke napade, s tim da jedan tim odbija nalete drugog tima. Najzanimljiviji i najdinamičniji multiplayer mod svakako je Escape, u kojem tim marinaca pokušava stići do mjesta evakuacije, dok ih igrači koji kontroliraju Xenomorphe u tome pokušavaju zaustaviti. Ovaj mod možda i najviše podsjeća na pravog Aliena jer ste konstantno u paničnom bijegu dok vam protivnički igrači stalno dišu za vratom, međutim i on ima svoju slabu točku – mali broj mapa (postoje samo dvije mape, koje ubrzo dosade).

Sve u svemu, multiplayer Aliens: Colonial Marinesa nije toliki promašaj kao što je slučaj sa single player kampanjom, ali i ovdje se postavlja pitanje zašto se ekipa iz Gearboxa nije malo više potrudila prilikom stvaranja istog…

A SADA SPEKTAKL!

Konačno smo došli i do najkritičnijeg segmenta ove igre, njezine prezentacije. Pa ljudi moji, ovo nije ista igra čije smo screenshote i trailere gledali prije njezina izlaska! Gearbox nam je očito na jedan kulturan i krajnje pokvaren način zamazao oči, prikazujući nam kojekakve slike iz igre i objavljujući super ušminkane trailere, da bi nam potom podvalio tehnički nedovršen poluproizvod, koji izgleda malo bolje od posljednje generacije PlayStation 2 igara. Pa zaista, dragi Gearboxovci, što ste vi radili punih šest godina? Na Aliensima sasvim sigurno niste, jer da ste trećinu tog vremena proveli u razvoju ove igre, dobili bismo barem duplo kvalitetnije ostvarenje. Zaista, ovo je možda i najružnija igra građena na Unreal 3 engineu. Grafika je veoma loša i očito nedovršena, svakim korakom naletjet ćete na low-res mutne teksture. Animacije likova i njihove kretnje su katastrofalne (međusekvence su blagi očaj – bez pretjerivanja, prosječne igre s prošle generacije konzola imale su mnogo kvalitetnije animacije). Jedino što bismo mogli pohvaliti, kada je u pitanju dizajn igre jest izgled Xenomorpha. Alieni izgledaju prilično dobro i predstavljaju vjerne kreacije legendarnog Syda Meada. Zvuk je također dobio polovičan tretman. Većinu dobrih stvari poput James Hornerovog soundtracka i efekata preuzetih direktno iz filmova te glasova glumaca Lancea Henriksena i Michaela Biehna zasjenili su katastrofalni voiceoveri i potpuno bezvezni dijalozi. Zaista je vjerovatno da igra čak i nakon šest godina razvoja djeluje nedovršeno, a kao takva definitivno se nije trebala naći u prodaji, a pogotovo prodavati se sramotno po punoj cijeni AAA naslova i pri tome biti vodeća na ljestvici najprodavanijih naslova tekućeg mjeseca.

Napomena – niti jedna slika iz recenzije ne prikazuje praviu kvalitetu grafike – grafika je mnogo lošija

PRST U OKO SLUŽBENOM ALIEN KANONU!

Eh, što taj famozni marketing može učiniti… Neki dan sam se histerično nasmijao kada sam na MTV-ju naletio na reklamu za igru i ugledao slogan “Prva velika igra 2013. godine!”. Zaista me zanima po čemu je ova igra velika! Po kvaliteti svakako nije. Igrivost joj također nije na pretjerano zavidnoj razini. Priča je prilično nezanimljiva, dobro poznate atmosfere svakako nema… Aliens: Colonial Marines bi se, zbog svojih brojnih Easter eggova (Bishopovi ostaci na površini Sulacoa, audio logovi male Newt i njezine majke i sl.), mogao nakratko svidjeti jedino fanovima (i onima kojima je potpuno svejedno što igraju), međutim i oni će vrlo brzo odustati od igre.

I što na kraju reći? Ukoliko ste veliki fan Alien franšize, radije ponovo pogledajte filmove i zaigrajte mnogo bolji AVP. Ukoliko ste se ipak poželjeli SF horror igre, nabavite Dead Space 3 i uživajte – barem ćete znati da ste kupili kvalietetan naslov vrijedan teško stečenog novca. Aliens: Colonial Marines jednostavno pokušajte zaboraviti…