Baš kao je slučaj sa Alien filmovima, i sa igrama inspiriranim ovom popularnom SF horror franšizom oduvijek smo imali situaciju “toplo-hladno”. Tijekom svih tih godina, nagledali smo se i dobrih i loših Alien igara. Spomenut ćemo, kao primjer dobrih igara, iznimno utjecajni Alien vs. Predator ili fantastični Alien Isolation, a tu su i nezaboravni megalomanski promašaji kao što je, primjerice, Aliens: Colonial Marines. No, kako god, tijekom svih tih silnih godina, uz sjajne i katastrofalne Alien igre, ipak je nekako najviše bilo onih prosječnih i, za gaming scenu, potpuno nebitnih ostvarenja. Gdje u cijeloj našoj priči možemo smjestiti nedavno izašlu taktičku akciju Aliens: Dark Descent? Odgovor vam donosimo u nastavku ove recenzije.

Kolonijalni marinci u još jednom fajtu sa Xenomorphima

Kada je u pitanju Alien franšiza, njenih posljednjih nekoliko izleta u gaming vode donijelo nam je nekoliko potpuno različitih igara, od klasičnih survival horror ostvarenja poput već spomenutog Alien Isolationa, preko timske akcije iz trećeg lica kakvu smo imali u igri Aliens: Fireteam Elite, pa sve do znatno kompleksnije taktičke strategije koju nam donosi Aliens: Dark Descent.

Aliens: Dark Descent je klasična taktička akcija iz izometrijske perspektive, koja svoju inspiraciju crpi iz klasika žanra, prije svega iz igara iz XCOM serijala. Donosi nam potpuno novu priču smještenu u Alien univerzum, koja se odvija 19 godina nakon događaja iz originalne trilogije. Xenomorphi su još uvijek velika prijetnja svemiru, a dobri stari kolonijalni marinci su ponovno tu da ih još jednom pokušaju zaustaviti.

Radnja igre prvenstveno se odvija u udaljenoj kolonijalnoj zabiti na mjesecu Lethe, a donosi nam potpuno novu priču i likove. Nakon neizbježne i veoma razorne epidemije Xenomorfa, zapovjednica Maeko Hayes i mala skupina preživjelih nalaze se zarobljeni na površini mjeseca okruženi stotinama smrtonosnih grabežljivaca, sa jednim jedinim ciljem – potamaniti što više Xenomorpha i, naravno, u konačnici preživjeti.

Iako je potpuno nova, sama priča zapravo neodoljivo podsjeća na onu iz dosadašnjih filmova, Sve je nekako zapravo alternativna verzija onoga iz filmova iz originalne trilogije. Umjesto LV-426, dobili smo nastanjivi mjesec Lethe. Umjesto svemirskog broda Sulaco, dobili smo USS Otago, a umjesto Hadley’s Hope kolonije dočekala nas je kolonija Dead Hills. Iako biste iz svega ovoga mogli pomisliti da je sve klasična reckilaža, to ipak nije slučaj. Sama priča igre prepuna je obrta i zanimljivih scena, karizmatičnih likova i svega onoga što smo voljeli u filmovima iz originalne trilogije. Sve je nekako smiksano u zanimljiv i pitak “šejk” koji nam donosi donekle poznatu, ali opet originalnu i zabavnu priču punu napetih scena, kakve nam samo ova franšiza može isporučiti.

Alieni na tragu XCOM-a…

Kao što smo već spomenuli, Aliens: Dark Descent je taktička akcija sa izvođenjem iz izometrijske perspektive, u kojoj vodimo tim od četvero marinaca, usput boreći se protiv Xenomorpha raznih vrsta i oblika. Tu su i uvijek dosadni agenti korporacije Wayland-Yutani, koji nam dodatno zagorčavaju život i kompliciraju stvari. Sama kampanja igre sastoji se od 15 misija, koje obuhvaćaju borbu, istraživanje i rješavanje zagonetki, a tu je i multiplayer način igre za do četvero igrača. Ipak, ne možemo se oteti da je tih 15 misija nekako premalo i da vam iste prolete pred očima znatno brže nego što biste to možda očekivali.

Sam koncept igre gotovo je identičan onome iz XCOM igara. Kontrolirate svoj tim marinaca i dajete im naredbe koristeći svoje strateške vještine, pri čemu je svaka vaša odluka od iznimnog značaja. Svaki od marinaca ima svoje jedinstvene sposobnosti i oružje, koje je moguće nadograđivati u pauzi između misija. Na raspolaganju nam je pet različitih klasa. Marine je osnovna klasa u igri, a pripadnici ove klase su svestrani i mogu koristiti razno oružje i sposobnosti. Engineer klasa je specijalizirana za korištenje eksploziva i oružja na daljinu, a također može popraviti opremu i graditi objekte. Medic klasa je specijalizirana za liječenje i podršku drugim vojnicima. Scout je ekspert za izviđanje i brzo i tiho kretanje, a koristan je i za postavljanje zamki i eksploziva.  Za kraj, tu je i Heavy klasa, koja je specijalizirana za korištenje teških oružja i opreme. Također, pripadnici ove klase su vrlo otporni i mogu primiti puno štete.

Igrači mogu kombinirati različite klase kako bi stvorili tim koji je prilagođen njihovom stilu igranja. Članovi odreda mogu trajno umrijeti, a igrači se mogu evakuirati tijekom misije kako bi spriječili gubitak cijele ekipe. Također, potrebno je održavati ne samo fizičko, već i mentalno zdravlje svojih marinaca. Naime, svaki lik ima svoje mentalne osobine, tako da njihovo mentalno stanje tijekom misija može utjecati na njihove borbene performance. Primjerice, ako su stavljeni pod preveliki pritisak, često će promašiti prilikom svojih napada, mogu se ponašati iracionalno ili čak sabotirati cijelu misiju.

Misije se odvijaju na živopisnim, ali u isto vrijeme turobnim lokacijama, koje nose neizbrisive tragove prethodnih susreta sa Xenomophima. Tijekom misija, vaša skupina kolonijalnih marinaca istražuje krvlju natopljene stambene zgrade i napuštene laboratorije, susrećući se s rijetkim preživjelima koji još nisu zaraženi ili poludjeli, sve vrijeme tragajući za resursima. Non stop ćete morati biti na oprezu, a u rijetkim trenucima pauze i odmora, morat ćete osigurati okolinu oko sebe. Primjerice, morat ćete zavariti vrata skrovišta i na taj način stvoriti sigurno okružje, gdje se ekipa može odmoriti i oporaviti prije nego što nastavi dalje.

Naravno, s obzirom na to da ćete dobar dio igre provesti boreći se protiv ne baš prijateljski nastrojenih Xenomorpha i njihovih različitih varijacija, red je da o njima i kažemo poneku riječ. Ovdje se ekipa iz Tindalos Interactivea poprilično zadala, što se može i vidjeti iz brojnosti i raznolikosti protivnika. Naime, u igri nas očekuje 10 različitih vrsta aliena. Xenomorphi su glavni i ujedno najčešći protivnici u igri, veoma su brzi a njihovi napadi su često smrtonosni.  Tu su i dobro poznati Facehuggeri, koji mogu položiti jaja u žrtvu, a Chestbursteri su mladi Xenomorph koji se izlegu iz žrtve, mali su, ali su vrlo agresivni. Warrior je veći i jači od standardnog Xenomorpha, a samim time je i otporniji na naše napade. Runneri su mali, brzi alieni koji mogu trčati po zidovima i stropovima. Crusher je veliki, snažni alien koji može zdrobiti protivnike svojim šapama. Praetorian je najveći i najjači alien u igri, veoma je otporan na štetu i može koristiti plazma pištolj. Cultisti i Guardiani su ljudi koje su Xenomorphi inficirali, još uvijek su svjesni ali su pod kontrolom Xenomorpha. I, na kraju, tu su dobro poznate Kraljice, koje predstavljaju najveće i najopasnije protivnike te su u igri uglavnom prisutne u formi bosseva.

Svaki alien ima svoje jedinstvene sposobnosti i slabosti. Igrači moraju naučiti kako iskoristiti prednosti i slabosti svakog aliena kako bi na kraju pobijedili. Naravno, to neće biti lako budući da se radi o iznimno izazovnoj igri koja ne prašta pogreške. Zbog toga, postoji realna šansa da će Aliens: Dark Descent odvratiti određeni dio igrača od daljnjeg igranja, no one koji mrvicu čvršće “zagrizu” samu igru očekuje sjajna doza napete zabave.

Ukratko, Aliens: Dark Descent je definitivno igra koja nagrađuje vrijeme provedeno u njoj. Što je duže igrate, počet ćete bolje čitati situacije i lakše se nositi sa protivničkim napadima. Stoga, od ključnog značaja je dati šansu samoj igri i biti spreman na mukotrpno savladavanje prilično izazovne krivulje učenja. Kada istu savladate, igra će vam postati višestruko bolja.

Atmosferično i bugovito

S tehničke strane, Aliens: Dark Descent izgleda i zvuči vrlo dobro, ali funkcionira ipak nešto slabije.  Grafika u igri je iznimno detaljna i realistična, tako da će igrači doista uživati u istraživanju raznih lokacija, od mračnih i klaustrofobičnih svemirskih brodova do negostoljubivih otvorenijih dijelova mjeseca. S druge strane, fanove Aliena će posebno oduševiti borba protiv Xenomorpha i drugih karakondžula iz Alien univerzuma, koje su veoma dobro dizajnirane i autentične onima iz ove poznate filmske franšize.

Naravno, igre iz Alien franšize moraju se oslanjati i na kvalitetnu zvučnu podlogu, koje u ovom ostvarenju svakako ne nedostaje. Glazba je prisutna, ali je u isto vrijeme i napeta i neprimjetna, odnosno prilagođena je onome što se trenutno događa. Zvuk i zvučni efekti su također odlični i doprinose atmosferi i konstantnom osjećaju napetosti i straha, jer nikada ne znate kada će vas neka kreatura zaskočiti.

Uz sve navedeno, red je da pohvalimo i atmosferu igre, koja prilično mračna, turobna, napeta i zastrašujuća. Igrači će se tijekom igranja osjećati kao da se doista nalaze u nekom od Alien filmova, boreći se protiv Xenomorpha i panično bježeći od horde nasrtljivih kreatura.

Ipak, u ovoj igri nije sve med i mlijeko, kada je u pitanju njena tehnička strana. Da. Aliens: Dark Descent je igra sa priličnom količinom tehničkih problema. Bugova i glitcheva ima doista previše, od onih jednostavnih u kojima se naši marinci (pre)često znaju zaglaviti u nekom dijelu mape, zbog čega smo primorani na restart, pa sve do situacija u kojima se igra doslovno zaledi, što opet znači izlazak iz igre i povratak na zadnji save.  Ovo je samo djelić problema koji su sveprisutni u igri, ali koji bi, nadamo se, trebali biti ispravljeni sa nekom od budućih nadogradnji. Drugi veći problem, koji muči ovo ostvarenje, jeste umjetna inteligencija koja često zna “zaspati”, bilo da se radi o našim suborcima ili protivnicima. Takvo što doista kvari užitak igranja, zbog čega se nadamo da se ekipa iz Tindalos Interactivea pozabaviti njime.

Za ljubitelje XCOM-a…

Na kraju, kad sve zbrojimo i oduzmemo, dolazimo do zaključka da je Aliens: Dark Descent i više nego solidan naslov koji je ipak namijenjen samo određenoj skupini igrača. Radi se o ostvarenju koje je, prije svega, autentično i veoma vjerno svome prijedlošku, što će zasigurno oduševiti svakog Alien fana. Međutim, njena taktička komponenta i poprilična izazovnost će privući prvenstveno ljubitelje igara kao što su XCOM ili, recimo, relativno noviji Marvel’s Midnight Suns.

Aliens: Dark Descent zapravo i kombinira najbolje elemente iz navedenih igara, donoseći nam iskustvo igranja koje je istovremeno zastrašujuće, zabavno i izazovno. Ima veoma dobru priču i atmosferu, tehnički je veoma dobar, ali ne i bez problema. Upravo ti bugovi i glitchevi, uz povremene probleme sa umjetnom inteligencijom, predstavljaju glavni razlog zašto ova igra neće prijeći prag koji je vodi do društva najboljih igara godine. Ipak, bez obzira na sve navedeno, svaki ljubitelj Aliena i taktičkih igara definitivno bi morao barem isprobati Aliens: Dark Descent, jer ipak se radi se o jednoj od najboljih Alien igara koje smo do sada mogli zaigrali.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.