U samo prvih dva sata bilo je dovoljno da shvatim kako Ambulance Life: A Paramedic Simulator jednostavno nije dovoljno ispeglana i dobro izrađena igra. Čim uđete u igru, naići ćete na brojne bugove, od žene čije su teksture kose letjele po zraku do automobila koji će blokirati vašu putanju do mjesta nesreće. Stvarno je nevjerojatno u što su se Naconove simulacije pretvorile i kako se izbacuju naslovi bez ikakve kvalitete. Grafički, igra izgleda prilično dobro, ali je toliko loše optimizirana da čak bilo koje snažno računalo ne može igru vrtjeti na visokim postavkama bez štekanja i padova fpsa. Nažalost, radi se o naslovu koji ima puno toga za ponuditi, ali na kraju ništa od toga neće vas privući.

Ova igra dolazi nam od tvoraca igre Police Simulator: Patrol Officers, koja je u svom trenutnom stanju jedna od boljih simulacija na tržištu. Međutim, ne smijemo zaboraviti činjenicu da je i ta igra u početku bila vrlo loša. Kao i Police Simulator, Ambulance Life prate isti problemi i trebat će minimalno godinu dana ili više kako bi se od nje napravilo nešto posebno.

Koncept igre je prilično zanimljiv, ali ništa nije dovoljno dobro izrađeno

Glavna petlja igranja je jednostavna: primite poziv iz dispečerskog centra, jurnete na mjesto nesreće, dijagnosticirate i tretirate ozlijeđene, a zatim ih transportirate u bolnicu. Vožnja u ovoj igri je prolazna, glavni problem leži u tome što je skretanje jako loše, ali vjerno oponaša fizike vozila. Međutim, umjetna inteligencija je također vrlo loša. Automobili se pomalo pomiču kad čuju sirenu, ali često vas ostavljaju da se provlačite kroz uske prolaze ili ostanu zaglavljeni na vječno crvenom svjetlu. Osim toga, uopće ne reagiraju gdje im prolazite, nego su programirani samo da se miču na stranu bez obzira gdje se vi nalazite.

Prva vrlo očita stvar je koliko je sve sporo u ovoj igri. Zamislite da ste bolničar u stvarnom životu, jednostavno nemate toliko vremena da sve ide po pravilima. Ono što najviše iritira je što ljudima ne možete pomoći na licu mjesta. Umjesto toga, prvo morate potrošiti dobrih pet minuta da ih dobro pregledate, potvrditi na tabletu što točno trebate napraviti, pregledati svaki dio tijela i tek onda, kad ste utvrdili što im je, krenuti po nosila, čije je kontroliranje doslovno kriminalno.

Nakon što potrošite još dvije minute da dođete s nosilima do osobe i odvedete ih do hitne, tek onda možete ući unutra. A kad uđete, proces postaje još sporiji. Prvo morate izmjeriti tlak, pa šećer u krvi, sve to dok ozlijeđena osoba može lako iskrvariti. Da bi proces bio još naporniji, postoje mini igre, primjerice, za stavljanje zavoja morate povući crtice na pravom mjestu i onda stisnuti tipku u pravo vrijeme, a ako pogriješite imate pravo tri put opet sve ponoviti. Zašto je sve toliko dvostruko usporeno i zašto svaki korak oduzima toliko vremena, jednostavno nije shvatljivo.

Scenariji katastrofa su najbolji dio igre, ali vrlo brzo postanu repetitivni

U igri imamo posebne scenarije katastrofe, na primjer, eksplozije benzinske postaje, gdje mi dolazimo prvi na licu mjesta. Prvo, svaku osobu treba označiti prema pomoći koja joj je potrebna, odnosno procijeniti je li u kritičnom stanju ili ne. Međutim, ako pacijent ima problema s disanjem, jednostavno ne postoji način da mu pomognete. S druge strane, ako pacijent jako krvari, možete mu samo zaustaviti krvarenje i to je to. Tek kasnije, kada pronađemo sve unesrećene, možemo ih liječiti, jer se odjednom teleportiramo na mjesto gdje su svi unesrećeni skupljeni na jednom mjestu. Zanimljivo je da sve to radimo sami, dok naš kolega stoji pokraj nas i samo promatra što se događa.

Pošto sve u igri radi na principu reputacije, kao i u svakoj Naconovoj simulaciji, što simate više reputacije, to otključavate više stvari, scenarija i predmeta. Vrlo brzo možete napredovati, pa vaše smjene mogu, na primjer, trajati više od pola sata, što je zanimljivo jer vas mogu dočekati razne situacije, od pucnjave do pomaganja beskućnicima. Sve ovo na papiru zvuči vrlo zanimljivo, ali nemojmo zaboraviti da je samo igranje jednostavno jako naporno, odnosno sve je dosta repetitivno i nema previše razlike. U igri istražujemo tri distrikta San Pelicana: povijesne četvrti, poslovne centre i industrijske zone, koji se vizualno razlikuju.

Međutim, ponavljanje je posljedica manjka dubine. S cijenom od 29,99€, grafička kvaliteta jednostavno ne ispunjava tražena očekivanja; teksture kasne s učitavanjem, a animacije pješaka djeluju ukočeno i robotski, što narušava imerziju. Osim toga, oni se stalno teleportiraju, konstantno stoje na pješačkom prijelazu ili trče bez glave. Nema sveobuhvatne priče, tu ste samo vi, početnik bolničar kojemu druga vrsta pomoći jednostavno ne dolazi dok veliki broj ozlijeđenih leži na podu. Fokus je više na proceduralnom realizmu nego na razvoju likova, a dijalozi su pomalo klišeizirani, ali funkcionalni. Glasovna gluma varira od dobre do loše, iako su ambijentalni zvukovi (sirene, gradska vreva) odlično izvedeni, ne mogu prikriti nedostatak privlačne priče izvan osnovnog cilja – spasi sljedećeg pacijenta.

Ambulance Life pravi je skriveni dragulj kojem treba još brušenja

Uz sve loše stvari koje prate igru, ima ona i svojih dobrih trenutaka. Zanimljivo je koliko stručnih termina koristi, koliko detaljno objašnjava sve situacije i ima svoju vlastitu enciklopediju koja će uvijek biti od pomoći. S 36 različitih oboljenja (od posjekotina do opeklina trećeg stupnja) i 17 alata (stetoskopi, maske s kisikom), osim što procjenjujete pacijente kroz vizualne preglede, postoje i dijalozi. Dijalozi imaju smisla kako biste mogli bolje uvidjeti što se događa i razumjeti situaciju, pokušati ih smiriti i još mnogo toga. Tu su i dva moda koja omogućuju prilagodbu težine: Classic nudi vođeni pristup za početnike, dok Simulation povećava realizam za iskusne igrače.

Atmosfera ove igre je zapravo sjajna, točno ono što biste očekivali od jedne ovakve simulacije. Grad je dosta lijepo izrađen, kao i ostali detalji koji prate igru, od animacija prilikom stavljanja različitih stvari na ozlijeđene do grimasa lica i grotesknih scena umrlih. Nažalost, radi se o plemenitom pokušaju kojemu treba još vremena u “hitnoj službi” da ostvari puni potencijal. Ljubiteljima simova ili medicinskih službi vrijedi odigrati smjenu, dok bi ostali mogli preskočiti ovaj poziv sirene.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.