Nakon što je developer Rovio Entertainment plasirao svoju megauspješnu franšizu na hrpu mobilnih uređaja, računala, web browsere, a vjerojatno i mikrovalne pećnice te perilice za rublje bilo je logično očekivati da će ljute ptice postaviti gnijezdo i na kućnim konzolama. Nakon izlaska na velikim konzolama Xboxu360 i PlayStationu 3, te malom 3DS-u Angry Birds je svoje mjesto pronašao i na zadnje dvije Nintendove kućne konzole – Wii i Wii U. Ovom prilikom bavimo se Wii verzijom. Angry Birds kao i kod preostale tri nabrojane konzole nije samo Angry Birds, već Angry Birds Trilogy što će reći originalna igra (koja nosi sufiks Classic), nasljednik Angry Birds Seasons, te na kraju Angry Birds Rio. Treba naglasiti da sve tri igre sadrže i besplatne bonuse i level packove koji su se tijekom vremena pojavljivali na mobilnim izdanjima.

Ukoliko ste živjeli u nekoj pećini gdje je vrijeme stalo ili ste bili u stanju hibernacije, Angry Birdsi su vam zacijelo nepoznanica pa ćemo vam ovdje otkriti o čemu je riječ. Priča je sljedeća: skupina pohlepnih svinja zelene boje otela je jaja naših ptica iz naslova, te sakrila u dobro ograđene zaklone načinjene od drva, kamena i leda. No, razljućene ptice to neće tako lako dopustiti pa se pomoću praćke lansiraju u prepreke kako bi se riješili mrskog neprijatelja te spasili potomstvo od pretvaranja u omlet. Zgodna premisa upakirana je u dizajn temeljen na fizici objekata. Ptica se mora lansirati pod točno određenim kutem pokušavajući izravno pogoditi svinju ili (što je uvelike zabavnije) neki dio okoliša, odnosno dizajnerski pažljivo složene konstrukcije čije će urušavanje doći glave svinjama. Po mogućnosti, pokušavat ćete sa što manje ptica ukloniti što više svinja. Izvedba se na temelju količine uništenog nagrađuje bodovima, o njima ovisi i završna ocjena s najviše tri zvijezdice, a dodatni bodovi se osvajaju za svaku neiskorištenu pticu koja se i dalje ljuti. Dio ipak ne baš velike raznolikosti igre (jer se svaka igra na isti način) nalazi se u odabiru različitih vrsta ptica i njihovih specifičnih sposobnosti. Crvene ptice su obične pa prema tome i najmanje zanimljive – nakon lansiranja jednostavno lete bez ikakvih posebnih karakteristika. Plave ptice dijele se na tri manje koje uništavaju okoliš u većem radijusu, a učinkovitije su na staklene prepreke, za razliku od drvenih i kamenih. Žute ptice dobivaju dodatno ubrzanje i one su dobre protiv drvenih prepreka, dok crne eksplodiraju nekoliko sekundi nakon udara ili pritiskom na odgovarajuću, a na njih su slabe kamene prepreke. Nadalje, bijele ptice izbacuju eksplozivno jaje, zelene se vraćaju unazad poput bumeranga, narančaste se napuhnu poput balona itd. Ako niste zadovoljni izvedbom ili mislite da nećete moći završiti nivo tu je retry opcija koja ne zahtijeva ulazak u menu igre. No, tu je još jedna stvar za pomoć. Budući da se radi o casual naslovu te da igrači ne bi podlegli frustracijama ako sa svim raspoloživim pticama u nekoliko uzastopnih pokušaja ne unište sve svinje (a znamo koliko se igrači mogu naljutiti), developeri su pametno ubacili mogućnost priziva moćnog orla (da, doslovno mighty eagle) koji uništava sve što je preživjelo nakon napada običnim pticama. Razlika je što se u tom slučaju ne dobivaju klasični bodovi, već se broji postotak uništenja nivoa. Dolaskom kolekcije na velike konzole bilo je preporučljivo igrati s klasičnim kontrolorima jer kontrole PS Moveom i posebno Kinectom nisu baš bile pohvaljene. Što se tiče Wiija, kontrole funkcioniraju bez problema. Igra se samo wiimoteom pa vam je druga ruka slobodna za druge aktivnosti poput grickanja čipsa ili ispijanja soka što sasvim dobro dođe ako igrate više sati u komadu. Stisnete i držite tipku A, pomaknete kontrolor ulijevo odredivši si kut koji želite i otpuštanjem tipke A lansirate zadanu pticu. Ista tipka služi i za aktivaciju specifičnih karakteristika ptica. I to je to.

S tehničke strane, grafika i nije neki spektakl (što je i razumljivo s obzirom na porijeklo igre), posebno Classic vuče na flash kvalitetu, no ima zgodnih detalja poput pomičnih pozadina što se najviše vidi u Rio nastavku. Kamera se može odzumirati kako bi se dobio bolji pregled cijelog područja, no sve je tada vrlo sitno, pa u nivoima u kojima ima puno detalja to i nije baš ugodno zbog naprezanja očiju. Također, u određenim bonus nivoima, koji su baš ispunjeni velikim građevinama i mnogim detaljima, ponekad je znalo doći i do opadanja frameratea. Ako kameru približite, ona prati putanju lansirane ptice, no nakon udarca vraća se na iduću pticu pa baš i ne možete pratiti rušenje konstrukcije. Isto tako, upitna je i sama fizika objekata. Naime, puno puta će vam se činiti da je previše troma, odnosno nedostaje baš onaj milimetar pomaka kako bi se konstrukcija srušila, pa bi se često mogli pitati na čemu se dovraga sve to drži, a lansiranje ptice je bilo i više nego uspješno. Ipak, osjećaj satisfakcije kad uspijete napraviti opći kaos je i dalje prisutan. Od svih nivoa, osvježenje najviše nude oni u Rio nastavku u kojem su svinje zamijenjene s majmunima, a u nekim nivoima potrebno je spasiti i zarobljene ptice iz kaveza. A tu su čak i borbe s bossovima.

No, ima još jedan problem u cijeloj ovoj priči, a to je samo izdavanje igre. Zašto? Pa zato što sva tri naslova možete imati po vrlo niskim cijenama za mobilne uređaje, a velika većina zasigurno je već i odigrala sve tri igre na taj način. Angry Birds Trilogy namijenjen velikim konzolama, nažalost, prodaje se po visokoj cijeni, a razlika je, eto, da igrate na velikom ekranu. Uspoređujući s mobilnim verzijama, to je vrlo skupo, a dodatna šteta je što se verzija za Nintendove konzole pojavljuje tako kasno. Gotovo bi se moglo reći da su Rovio i Activision napravili pomalo površan posao. Sve je to moglo biti konkretnije nadograđeno. Primjerice, grafički je mogao biti još malo uljepšan, neka vrsta multiplayera bio bi zgodan dodatak, a budući da je u međuvremenu objavljen Angry Birds Space, šteta što nije i on uvršten. Ova verzija vjerojatno neće previše oduševiti one igrače koji su je već isprobali na nekom od brojnih uređaja, a i nema baš dovoljno novosti kako bi te iste igrače uvjerila da ju opet nabave po visokoj cijeni samo da bi igrali na TV ekranu. Od ovoga će najveće igrače satisfakcije imati oni koji je do sada nisu igrali, a takvih i nije puno. I, naravno, oni koji su totalno zaraženi pticama pa jednostavno moraju odigrati svaku verziju.