Nakon izlaska Tennis World Toura, prije dvije godine, bilo je jasno da će put do uspješne teniske igre koja će zadovoljiti fanove teniskih igara, ali i financijski zadovoljiti developere i izdavače, biti jako trnovit. Da stvari budu gore za ovu igru, nekoliko mjeseci ranije je izašao AO Tennis, teniska simulacija koncentrirana prvenstveno na Australian Open i na Nadala i Kerber kao praktički jedine licencirane sadržaje. Čudan izbor da se igru nazove prema jednom Grand Slam turniru, i nedostatak sadržaja u igri, bacio je sjenu na inače solidan gameplay i superiorniju igru od Tennis World Toura. To su shvatili i izdavači potonje igre, Big Ben Interactive, koji su udružili snage sa developerskom ekipom Big Ant Studios koja je radila na AO Tennisu i s njima su odlučili ove godine donijeti novi AO Tennis 2. AO Tennis 2 trebao bi ispraviti neke nedostatke prijašnje verzije, dodati više sadržaja, ispolirati gameplay, povećati broj likova i donijeti jedno iskustvo fanovima koji bi bili voljni igrati tu igru i  nakon završetka prvoga Grand Slama u sezoni na kojem igra ima i dalje veliki fokus.

Roster je i dalje mršav, no ono što smo dobili, dosta je realno i vjerodostojno izrađeno

AO Tennis 2 je najbolje i najkraće opisati kao ”PES tenisa”. Oni koji igraju nogometne simulacije, pogotovo ako su ih počeli igrati krajem prošlog stoljeća, znati će na što mislim. Igra pokušava biti hard core simulacija, i ima dosta argumenata da je tako i nazovemo, no unutar toga ima poneke greške i neke nejasnoće koje je sprječavaju da svi koji je zaigraju budu zadovoljni te da shvate teške dijelove gameplaya kao izazov. Također, ni prezentacija i modeovi, unatoč novitetima, nisu na nekoj razini AAA sportskoga naslova. Ako sve to prebrodite, čeka vas pak igra koja pruža puno zabave, izazova i najispoliraniju simulaciju tenisa u ovome trenutku.

Nakon svakoga poena možete izabrati kako ćete proslaviti poen, na ”zločesti”, ili ”dobar” način

Naime, na rookie postavkama, bilo u career modeu ili lokalnom multiplayeru, igra donosi jednostavno i lako prebacivanje loptica i praktički čini nemogućim da napravite neprisiljenu pogrešku. Sve je moguće, svaka je lopta vraćena (čak često i nerealne putanje i nerealno jakog udarca za pojedine igrače/ice) i jedino je pitanje kada će vas netko uhvatiti na krivoj nozi ili uistinu prevariti i ”izvozati” sa osnovne crte i poentirati tako da pošalje loptu u nedostižan kut terena. No, jedna od idućih 4 težina donosi sasvim novu, realniju dimenziju igre. Tada zapravo primjećujete mali polukrug koji služi kao indikator vašega udarca. Udarac se zasniva na držanju i otpuštanju tipke u pravom trenutku, a težina dosega tog pravoga trenutka ovisi o kvaliteti ne samo vašega tenisača ili tenisačice, nego i njenoj poziciji u trenutku udarca i mjestu na kojem želite poslati lopticu. To sve ne bi bilo toliko teško da taj polukrug/power bar nije dosta malen, poprilično neprimjetan, a i da ne kažnjava skoro svako drugo odstupanje od ”točnoga” udarca (zelenog indikatora) sa slanjem loptice u out i, u konačnici,  neprisiljenom pogreškom. No, AO Tennis 2 je takav, hardcore simulacija koja zahtjeva nekoliko sati vježbanja i ”hvatanja ruke” za slanje dobrih udaraca da bi bili konkurentni na terenu, kako na tim višim težinama u single playu, tako i u online igranju gdje je već većina protivnika na dosta visokom nivou. Ili su prokužili igru na drugačiji način od mene, a ja nešto gadno propuštam.

Travnati tereni su uvijek jedni od ljepših

Bilo vam online igranje teško (kao što je meni i dalje) ili sasvim lagano i/ili normalno, brzo se dobiva stvarna slika tog načina igranja. Naime, AO Tennis 2 u online igranju ne donosi apsolutno ništa izuzev nasumičnih brzih mečeva (skraćeni mečevi na dva dobivena seta) i globalnu listu najuspješnijih igrača/ica. Što je svakako šteta jer je tenis kao stvoren za razne finese, jakosne lige i puno bolje sučelje cijeloga tog dijela, ali očito ćemo za takvo nešto morati pričekati neki novi nastavak serijala.

Zvanje challengea svakako dodaje na autentičnosti igranja teniskom meča

AO Tennis 2 donosi i dosta novoga sadržaja, barem s obzirom na prošli nastavak. Tu je puno slojevitiji career mode kroz koji vodite jednog od profesionalaca/ki, ili vodite svoga kreiranoga lika. Kreiranje lika je iznimno detaljno, a to je svakako dobrodošla stvar budući da zajednica igrača/ica stvara na taj način svoje likove prema poznatim tenisačima i tenisačicama za koje igra nema licencu. No, o tome više ispod, u posebnom okviru. Što se tiče karijere, ona je popraćena sa raznim turnirima, kalendarom unutar kojeg planirate vašu godinu, na koje turnire idete kada se odmarate, a kada vježbate, a usto imate i blagi story mode koji samo dodaje malo dinamike i elemente društvenih mreža, sponzorstava i popularnosti. Iako se ima tu dosta sadržaja, kao što sam naveo prije to ipak nije na visokoj razini. Scene koje su dio nekakve ”priče” koja pak ne postoji, zasniva se samo na pojedine press konferencije i sponzorstva, a važan aspekt su vaši odgovori medijima kao i ponašanje na terenu. To ponašanje na terenu, vaše reakcije nakon poena su simpatičan detalj kojeg imate i u drugim mečevima, pa se tako možete blago svađati sa sucem, provocirati ili pohvaliti protivnika. Big Ant Studios paze na detalje i neke dijelove teniske igre koje možda ne bi očekivali u igri, kao što je mogućnost zvanja challengea (hawkeye tehnologija) i provjeravanje nekoga dosuđenoga poena. Začudo, suci u igri griješe, pa takvo nešto zna stvarno imati smisla ponekad, što je opet sjajan dodatak igri. Kroz karijeru možete izabrati i dužinu trajanja svih turnira i tako brže prelaziti igru, a važno je izabrati i mjesece za treninge i odmor, iako treninzi svakako znaju biti dosta suhoparni, a i zbunjujući, no pomažu vam da poboljšate karakteristike svoga lika.

Grafički, igra izgleda sasvim solidno. Igrači i igračice koje su licencirane donose detalje što se tiče njihovih servisa i kretanja, a izgledom svi izgledaju (ako ništa drugo) barem bolje nego u prijašnjoj igri. Komentatori ne postoje, što je možda i bolje ako bi bili kao u prijašnjim igrama, dok publika dosta realno reagira na pojedine poene, poteze igrača i situaciju na terenu. Doduše, kod nekih detalja je igra dosta čudna, kao što su nepokretni hvatači loptica, i općenito ikakva interakcija sa sucima i hvatačicama, kao i ignoriranje Nadalove druge pripreme za servis, no nije nešto što se ne može oprostiti u ovome trenutku i s obzirom na vidno uložen trud pri izradi igre. Doduše, budimo realni, da je Nadalov servis dug kao što i zapravo je, nitko ne bi htio igrati protiv njega (ili s njim) jer bi se uistinu dosta čekalo za odigrati poen, a ne može se to raditi sa glavnom zvijezdom igre.

Bacanje novčića i biranje serviranja ili primanja serve na početku meča samo je jedan od lijepih detalja unutar meča

AO Tennis 2 je poboljšanje od prošle dvije teniske igre koje su nam došle prije dvije godine, te je najbliže nekim teniskim uspješnicama u prošlosti. Novosti u career modeu su dobrodošle, no potrebno im je poliranje, izbor igrača i igračica je još dosta mršav i čudan, pažnja za neke detalje je dosta velika, a mudro je isplanirano punjenje rostera sa drugim tenisačima i tenisačima koji nisu licencirani i koji ovise o kreativnosti igraće zajednice. Sve to nam donosi dosta solidno tenisko ostvarenje koje je, pod cijenu realnosti, dosta teško i kojemu bi jedan jasan tutorial na samom početku dosta olakšao stvar i čiji nedostatak bi, ipak, mogao koštati igru za neke igrače koji neće imati strpljenja toliko se posvećivati igri da budu bar malo kompetentni i kompetitivni online ili imali zanimljivi career mode.  Postoji još puno prostora za napredak za koji će, nadamo se, developerska ekipa i izdavač dobiti poticaja kroz AO Tennis 2 i njegov uspjeh, te ćemo možda za koju godinu dobiti uistinu kvalitetnu i zabavnu simulaciju tenisa. Do tada, poslužiti će i AO Tennis 2. Čak i nakon završetka Australian Opena.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.