Dinosi, Dinomechovi, razno-razne karakondžule u džungli i spodobe u dubinama vodenih površina s mixom Minecraftlike ovisničnog gameplaya – to bi ukratko bio Ark: Survival Evolved. I premda nisam jedan od onih kojeg je izjeo junkie mentalitet u pogledu Minecrafta, definitivno sam jedan od onih igrača koji mogu shvatiti (i poštovati) sve ono što je Minecraft donio u world building žanr. Kreatori Ark: Survival Elvoved naslova su taj segment gradnje i preživljavanja odlučili odvesti u jednom ponešto “drugačijem” smjeru, što se iz sjajnih najavnih trailera moglo i vidjeti. Iako se Ark svodi na gradnju i preživljavanje, ovdje je jako izražen MMO (bez RPG) element u kojem je suradnja kralj, no, Ark se može igrati i kao poprilično besciljna singleplayer igra. Ovaj blitz osvrt ćemo svesti na pregled tehnikalija Xbox One verzije, jer u suštini se radi o direktnom portu s PC-a na Microsoftovu gaming zvijezdu vodilju.
S gameplay strane nas čeka puno toga (i ničega). Sam početak se svodi na to da smo bačeni (najčešće) na morsku obalu bez ikakvog tutoriala, objašnjenja ili bilo kakvog osjećaja svrhe u pogledu što bismo trebali raditi. Ovakav “grubi” pristup najčešće rezultira s time da budemo pojedeni i masakrirani u prvih tridesetak minuta igranja. Nakon par sati glavinjanja i tumaranja divljinom (džunglama najčešće) se počinju nazirati okviri onoga što možete “raditi” i ubrzo shvatite obrazac “ponašanja”. Farmaj materijale, gradi bazu na sigurnom području (ili dinosauru) kako te baš sve ne bi izjelo do smrti. Naravno, sve ovo može biti brže svladano ako vas u igru uvodi neka starija iskusnjara (hvala Vlado) koja će vas brzo “educirati” oko činjenica što je dobro, a što nije dobro raditi u svijetu Ark: Survival Evolveda. Ukoliko nemate nekoga da vas “pogura”, prvi susret s nekim od igrača u ovoj solidnoj survival igri se svodi na međusobno gađanje fekalijama (jedan od popularnijih featurea ove igre). Sve u svemu, Ark na Xboxu ili Ark na PC-u svodi se na ista govna.
S tehničke strane, Ark: Survival Evolved na Xbox One konzoli je u najbolju ruku poluproizvod. Za jednu igru pogonjenu fantastičnim Epicovim Unreal Engineom 4, netcode je očajan (na PC-u je bolji, ali ne sjajan), pa često multiplayer igranje bude živciranje do iznemoglosti. Igra posjeduje server browser za dedicated servere koji laže kao prosječni hrvatski političar (znači puno) i u kombinaciji s lošim netcodeom ponekad ubija u pojam. Lag na serverima nije neuobičajen pa zna zabrazditi i na 500+ms. Grafički, ova igra nije nešto prekrasno ni na PC max settingu, dok na Xbox One konzoli izgleda očajno, a u nekim trenucima gore od prosječnog Xbox 360 naslova. Ovo očigledno nije “mana” konzole već posljedica iznimnog neiskustva i aljkavost developera.
Rezolucija ispod 720p (1088×612) je kriminalna za trenutnu generaciju konzola (pa čak i za Xbox One). Di god pogledamo oko sebe, nazubljenost svih rubova nas tjera u suze dok mutne teksture polako ali sigurno stvaraju mučninu. Clipping je sveprisutan u svakoj pori gameplaya i ponekada frustrira na najjače (nerijetko se uspijemo zaglaviti na ravno terenu). Treba naglasiti da je čudnovato “uglavljivanje” na “suhom” puno izražajnije na Xbox One verziji nego PC-u. Framerate je zakucan na 30FPS-a, a bome nerijetko pada debelo ispod toga što je neoprostivo za bilo kakav proizvod pa i early access poluproizvod kakav je Ark.
Ruku na srce, igra je early access (na PC-u već sto godina) pa se neke stvari mogu oprostiti, developeri očigledno imaju solidne ideje i trebati će vremena dok ne popeglaju stvari kako spada. Više je zabrinjavajuća činjenica to da je za neke pomake trebalo po pola godine na PC fronti, tko zna kako će cijela stvar “hopsati” brzo na konzolama. Ako imate vremena i volje, afiniteta prema survival i build žanru, Ark nije jako loš izbor kada mu oprostite tehnološke mane (i kada je pun mjesec pa se poklopi da sve radi), pogotovo kada se uzme Xbox One kao odabrana platforma. Eh da, developeri obećavaju i split screen feature na konzolama pa ono, odluka je na vama.
Leave a Comment