Tko se sjeća point & click avanture Neverhood? Ukoliko spadate u skupinu mlađih igrača rođenih u ovom stoljeću, vjerojatno nemate pojma o čemu pričam, no ako ste devedestih godina prošlog stoljeća point & click avanture tamanili kao čokoladne bananice, onda postoji šansa da ste eventualno zaigrali i ovu uvrnutu igru poznatu po svom relativno unikatnom claymation stilu. Iako baš i nije mogao doći do izražaja od LucasArtsovih i Sierrinih avanturističkih megahitova, Neverhood je ipak stekao određenu vojsku fanova zbog kojih smo gotovo 20 godina kasnije (ne računamo nekoliko usputnih „izleta“ poput Skullmonkeysa i drugih sličnih naslova) napokon dobili njegov spiritualni nastavak.

Razvojni tim Pencil Test Studios, inače sastavljen od nekolicine developera, koji su radili na upravo spomenutom Neverhoodu te kultnom arkadnom hitu Earthworm Jim, prije nešto više od godinu dana na PC-u su lansirali Kickstarter uspješnicu Armikrog, spiritualni nastavak Neverhooda, koji se baš i nije pretjerano proslavio, kako kod kritike tako i kod igrača. Sada, kada smo dobili i verzije za konzole, ostaje pitanje jesu li svi ispravljeni svi propusti originala i je li Armikrog na konzolama kompletnije i bolje izdanje, kakvo smo inicijalno i trebali dobiti. Odgovor na ovo pitanje, nažalost, neće vam se pretjerano svidjeti…

Glinena avantura u svemiru

Upravo tako bismo najjednostavnije mogli opisati Armikrog. U pitanju je, dakle, old school point & click avantura (za video igre) zaista rijetkog „claymation“ vizualnog stila, koji je uz zanimljivu i zabavnu priču koju ona isporučuje ujedno i njen najveći adut.

Bijeg iz tvrđave Armikrog za Tommynauta i Beak-Beaka bit će ozbiljan izazov

Naime, priča ove avanture prati glavnog protagonista Tommynauta, inače kombinaciju Earthworm Jima i Willieja Trombonea iz Neverhooda, i njegovog vjernog psa (ili što god već ta vižljasta kreatura predstavljala) Beak-Beaka. Budući da je njihov planet Ixen pred umiranjem, Tommynaut i Beak-Beak kreću u svemirsku misiju, koja uključuje pronalazak rješenja za spas njihovog doma, no prilikom svoga putovanja njihov shuttle pada na planet Spiro I, a njih dvojica bivaju zarobljeni unutar zidina misteriozne tvrđave zvane Armikrog (eto sad znate što naslov igre predstavlja). Kako bi nastavili svoju spasilačku misiju, Tommynaut i Beak-Beak prvo će morati otkriti tajne tvrđave Armikrog, a potom i pobjeći iz iste, no taj njihov bijeg neće biti tako jednostavan, budući da Armikrog krije brojne tajne i naizgled nepremostive prepreke.

Novi ekran, nova lokacija, nova zagonetka

Sama premisa igre, priznat ćete, baš i ne djeluje pretjerano originalno, no cjelokupna priča lijepo će vas okupirati i uvući u uvrnuti svijet Armikroga, gdje ćete se zadržati nekih pet – šest sati, koliko će vam biti potrebno da igru završite, no koliko god priča bila otkačena i zabavna, ista ipak pada u drugi plan, prvenstveno zbog negativnog aspekta samog izvođenja igre, čiji vas nedostaci jednostavno tjeraju od daljeg igranja. Kakvi su to silni problemi zadesili ovu avanturu, pogledajmo zajedno..

Port koji je pošao po zlu

Point & click avanture i miš i tipkovnica idu jedno s drugim ko kruh i puter – to će vam potvrditi gotovo svaki ljubitelj žanra.  Igranje takvih igara pomoću miša i tipkovnice mnogo je praktičnije i jednostavnije nego igranje istih pomoću kontrolera, ma koliko dobro kontrole bile prilagođene njemu, stoga dolazak svake point & click avanture na konzole u najvećoj mjeri ovisi od kvalitete njenih kontrola i takve igre, koliko god bile zanimljive, često znaju pasti na polju igrivosti upravo zbog loše riješenog kontrolnog sustava. Jedna od najnovijih takvih žrtava je i Armikrog.

Uvrnute stvari na svakom koraku…

Kao što smo već spomenuli, Armikrog je old school point & click avantura, što znači da nas očekuje klasično p&c izvođenje, koje je u 2016. godini ipak poprilično atipično za konzolaške igre. Naime, p&c elementi konzolaške verzije igre prilično su loše riješeni, prvenstveno zbog nemogućnosti slobodnog kretanja likova, koje je na konzolama ipak postalo standard. Dakle, nema hodanja pomoću lijevog sticka i pomicanja kursora u potrazi za ključnim predmetima skrivenim u svakoj od lokacija, već se kontrole svode na potpuni old school p&c sustav, što znači da se nećete slobodno moći kretati do interesne točke, već ćete morati kliknuti na istu kako bi vaš lik automatski odšetao do iste. Ovo može biti prilično komplicirano, budući da te kontrole često znaju otkazati poslušnost, zbog čega ćete se u više navrata naći u frustrirajućoj situaciji koja doslovno ne vodi nigdje (ovo se posebno odnosi na situacije prilikom rješavanja pojedinih zagonetki u igri). A čak i kad vas kontrole slušaju, to ne znači da ostatak igre hoće. Loše realizirane kontrole samo su djelić problema koji su zadesili ovu igru, no o istima ćemo nešto kasnije. A kakav je Armikrog kada sve u njemu funkcionira?

Zbog problema s kontrolama, neke od zagonetki u igri mogle bi se pretvoriti u vašu najgoru moru

Prilično zabavan, zaista. Zabavna priča, unikatan vizualni stil i dobra doza retro ugođaja koja krasi Armkrog, probudit će u svakom starijem ljubitelju žanra nostalgične osjećaje i vratiti ga 20ak godina unatrag, u „Zlatno doba“ avantura, u vrijeme kada smo gotovo svakodnevno dobivali fantastične hitove, o kojima se i danas govori u superlativima, a od kojih je većina već dobila svoja HD reizdanja (a neka još uvijek očekujemo, khm khm Space Quest, khm khm Full Throttle..).  Sve u ovoj igri jednostavno „vrišti“ old school izvođenjem, pa je tako pred nama klasična avantura u kojoj se krećemo po već definiranim statičnim 2D pozadinama, rješavajući lakše i teže zagonetke pri tome napredujući do samog kraja. Za rješavanje logičkih problema morat ćemo kombinirati sposobnosti oba igriva lika – tako ćemo u ulozi Tommynauta obavljati većinu standardnih avanturističkih akcija, dok će nam Beak-Beak, koji je inače slijep za boje (prebacivanje na njega rezultirat će crno-bijelim prikazom) pomagati pri otkrivanju predmeta koje Tommynaut inače ne može vidjeti. Kombinacija sposobnosti oba igriva lika lijepo je realizirana, a zagonetke u igri dobro su osmišljene (nekoliko njih zaista je sjajno), no sve to, koliko god ponekad bilo sjajno, pada u vodu zbog većeg broja tehničkih propusta.

Pokušaj tehničkog suicida

Prvo što će vam privući pažnju kada pokrenete Armikrog definitivno je njegov jedinstveni vizualni stil. Claymation stil zaista je rijetko eksploatiran u gaming industriji (nešto češće ga viđamo u animiranim filmovima, od kojih su se neki okitili i najprestižnijim filmskim nagradama), a posao koji je ekipa iz Pencil test Studiosa odradila s Armikrogom najvećim dijelom zaista je impresivan, no ne i bez mana. I dok svaka od scena i lokacija iz igre izgleda poput animiranog filma i jednostavno pršti od bogatstva boja i totalno uvrnutih dizajnerskih rješenja, povremeni grafički glitchevi i nekonzistentnost kvalitete pojedinih lokacija ipak kvare kompletan vizualni ugođaj. Naime, pojedine lokacije znatno lošije izgledaju od drugih, a ovdje ne govorimo o njihovom dizajnu, već o samoj kvaliteti i znatno nižoj rezoluciji –  je li u pitanju nedostatak resursa i vremena za razvoj igre ili samo radi o traljavosti developera, zaista nije poznato, no u svakom slučaju, zbog tih propusta igra dobiva još jedan, nešto manji, minus. Zašto manji minus? Zato što je to zanemariv problem u odnosu na one ostale koje ova igra ima.

Armikrog na momente zaista izgleda poput animiranog filma

Mnogo ozbiljniji problemi svakako su oni koji se tiču same mehanike igre i loše riješenih kontrola, zbog kojih je igra na momente totalno neigriva. Čak ni mogućnost kontroliranja kursora pomoću DualShock 4 touchpada ne popravlja situaciju, jer odziv kontrola jednostavno nije u skladu s onim što činite, što zna biti zaista frustrirajuće osobito kod rješavanja pojedinih zagonetki.

Armikrog je generalno prepun bugova i glitcheva, većih i manjih. Na one manje nećemo trošiti riječi, no zato one koji direktno utječu na igrivost i kompletnu izvedbu igre ipak moramo spomenuti. Jedan od najučestalijih tiče se problema s (ne) učitavanjem lokacija, što opet dovodi do nervoznog povratka na zadnji checkpoint kojih na svu sreću ima puno, budući da igra ima autosave nakon ulaska u svaku novu prostoriju / lokaciju, no kada vam se ovo na istoj lokaciji dogodi nekoliko puta zaredom, shvatit ćete da ovdje nešto zaista ne štima, a možda i odustati od daljeg igranja igre.

Već smo spomenuli da sve u igri izgleda uvrnuto?

Ovo su samo neki od ozbiljnijih problema kojih je Armikrog prepun, a iako ova avantura ima i svojih svijetlih trenutaka, svaki od tih trenutaka na neki način biva narušen nekim drugim nedostatkom. Tako na primjer, igru krase sjajan funky soundtrack i odlični voice overi Michaela J. Nelsona, Jona Hedera i mnogih drugih glumaca, međutim često se u igri zna dogoditi da se ti glasovi jednostavno izgube i da ih nema sve dok ne restartujemo igru. Očiti problem koji je najvjerojatnije lako mogao biti riješen da su se autori igre barem malo pozabavili njime? Vrlo vjerojatno.

Svi ovi tehnički propusti, kojih je zaista puno, gotovo sigurno mogli su biti riješeni prije nego što je ovolika šteta načinjena. Da su autori igre malo pričekali s izdavanjem igre te ju detaljnije ispolirali, mogli smo dobiti veoma dobru avanturu, međutim u stanju kakvom je igra trenutno, jedva da zaslužuje prolaznu ocjenu.

Armikrog – igra bez koje se može

I tako, korak po korak, stigli smo i do samog kraja ovog našeg kritičkog putovanja. Čitajući ovu recenziju, već možete stvoriti dojam o kakvoj igri je riječ i sami prosuditi želite li ju zaigrati. Iskreno, sve dok autori igru propisno ne pokrpaju, igranje iste ne bih nikome preporučio, jer unatoč odličnom humoru, zabavnoj priči i uglavnom primamljivim „glinenim“ vizualima, Armikrog zbog ogromne količine kardinalnih tehničkih propusta jednostavno nije vrijedan vašeg novca i vremena. Ipak, ukoliko se kroz buduće patcheve sve gorenavedene greške isprave, Armikrog bi možda mogao postati igra kakva je inicijalno i trebao biti, pa ukoliko se to nekim čudom dogodi, pružite mu šansu. Do tada, jednostavno zaboravite na njega i radije odigrajte 20 godina stariji Neverhood.