Kojimin PT (Playable Teaser), koji je zapravo predstavljao demo otkazane Silent Hills igre, napravio je pravu malu revoluciju u svijetu gaminga i udario temelje potpuno novom podžanru,  koji je na veoma malo prostora nudio zaista mnogo, ali u isto vrijeme isto toliko uzimao zbog svoje izazovnosti i nedorečenosti. Iako je ovo spomenuto ostvarenje autora Metal Gear serijala na žalost milijuna igrača otišlo u nepovrat, pojavili su se neki novi slični projekti koji bi barem malo trebali nadomjestiti izostanak glavnog svog glavnog uzora. Jedna od takvih igara je i Asemblance, debitantski naslov američkog Nilo Studiosa, koji će na sličan ali opet znatno drukčiji način pokušati  odagnati nam misli od otkazanog Silent Hillsa. Koliko je u tome uspješan, doznajte u nastavku teksta.

Tiha Brda  u Zoni sumraka iza Crnog ogledala na Rubu sutrašnjice

Za razliku od Silent Hillsa (PT-ja, kako god želite), koji je bio čistokrvni survival horror od kojeg smo se konstantno nalazili u predinfarktnom stanju, spremni da napunimo gaće svakim novim koračanjem kroz prostoriju kroz koju smo upravo prošli, Asemblance nam donosi nešto drukčiji pristup, s znatno više misterije i intrige. U pitanju je psihološki triler koji svoju inspiraciju crpi iz kultnih TV serija Twilight Zone i X-Files, ali i novog britanskog hita Black Mirror te filmova kao što su Groundhog Day i Edge of Tomorrow. Asemblance čak i njegovi autori klasificiraju kao jednu od epizoda spomenutih serijala, navodeći da se radi o prvoj epizodi njihovog intrigantnog serijala kojeg će pokušati stvoriti.

Ovako počinje vaša avantura – btw, svaki put kada vas terminal upita kako se osjećate, odgovor pod C će vam se uvijek činiti najprikladnijim

Naime, Asemblance nam donosi napetu i intrigantnu priču na rubu konfuznosti do samoga kraja (odnosno jednog od krajeva, budući da ih je u igri čak pet). Priča Asemblancea počinje vašim buđenjem u prostoriji koja podsjeća na laboratoriju ili na bilo kakvu drugu eksperimentalnu sobu. U ušima vam odjekuje uznemirujući zvuk sirene, crveno svjetlo u sobi sugerira na uzbunu, dok vas AI glas iz obližnjeg terminala poziva da mu priđete. Dok polako dolazite k sebi i prilazite računalu, shvaćate da se ne sjećate apsolutno ničega iz svoga života, a u tom trenutku računalo vam govori da nema uzbune i da se ne radi ni o kakvoj opasnosti te vam objašnjava da se nalazite u eksperimentalnom stroju koji je u mogućnosti rekreirati vaša sjećanja. Vođeni željom da što prije doznate što vam se dogodilo, bez razmišljanja ulijećete u stroj i hvatate se u koštac s raznoraznim fragmentima memorije kroz tri dostupna sjećanja, koja će vam pomoći da sklopite ovu kompleksnu slagalicu i pronađete izlaz iz praznine koja vas trenutno okružuje.

Tri sjećanja s kojima ćete se opasno morati uhvatiti u koštac kako biste doznali što vam se dogodilo

To bi ukratko bila premisa ovog ostvarenja, čija će vas kratka priča i njezin intrigantni narativni aspekt često ostaviti još zbunjenijim i stalno gladnim za odgovorima na nova pitanja koja su se izrodila vašim nastojanjima da pronađete odgovore na ona prva. Koliko ćete biti uspješni u svemu ovome, ovisi isključivo od vas…

Misteriozni PT-jevski minimalizam na djelu

Odmah pri startu igre bit će vam jasno odakle Asemblance najvećim dijelom crpi svoju gameplay inspiraciju.  Pogađate? Ma, naravno da se radi o već spomenutom PT-ju.

Svaki detalj je značajan, nemojte ništa propustiti

Pred nama je još jedno minimalističko ostvarenje sa izvođenjem iz perspektive prvog lica, koje će nas provesti kroz samo tri lokacije, koje će u formi naših sjećanja biti dostupne na terminalu. Te tri lokacije, šuma, ured i stan, sastojat će se iz tek nekoliko kadrova, odnosno prostorija, koje ćemo morati temeljno (ponovo i ponovo) istražiti kako bismo aktivirali određena sjećanja koja će nam u konačnici poslužiti da sve složimo u jednu smislenu cjelinu i doznamo što nam se zapravo dogodilo. Princip je sljedeći – jednostavnom navigacijom kroz neko od sjećanja morat ćemo pronalaziti tragove koji će nam potom dati novi trag smješten u nekom od druga dva sjećanja, pa ćemo tako konstantno skakati iz sjećanja u sjećanje kako bismo dobili širu i konkretniju sliku svega. Fokus igre je na opservaciji prostora oko sebe i obraćanja pozornosti na sve detalje, a sama igra nudi nam samo nekoliko jednostavnih funkcija – kretanje, zoomiranje na potencijalne interesne objekte (pritiskom na R2) te interakciju s terminalom i povratak iz sjećanja u stvarnost.

Svaki povratak u prekrasni moderni stan na svojstven način je uznemirujući

Ono što bi moglo zasmetati prosječnom igraču koji je navikao da ga igra od početka do kraja vodi za ruku jeste nedostatak bilo kakvih konkretnijih smjernica što trebamo napraviti da bismo napredovali kroz igru. U biti sve se svodi na vašu upornost i temeljitost prilikom kretanja i istraživanja lokacija, a činjenica da će za finalni i najkompletniji završetak igre biti potrebno zaviriti i izvan njenih okvira (čitanjem stvarnih mailova, posjete stvarnih internet stranica..)  dodatno govori o kompleksnosti ovog naizgled veoma jednostavnog ostvarenja, koje možete završiti za manje od sat vremena, naravno pod uvjetom da ste pohvatali sve konce i znate što radite. U suprotnom, zbog činjenice da pojedine predmete i tragove nije tako lako pronaći i uočiti,  mnogi nestrpljivi casualci mogli bi se pošteno isfrustrirati i odustati od igranja igre.

Atmosferični triler koji dobro izgleda

Za atraktivan izgled Asemblancea i njegovu grafičku podlogu pobrinuo se Epicov Unreal Engine 4 – svaka od tri lokacije iz igre izgleda odlično i detaljno (osobito stan),  dok zvučna komponenta igre istoj pruža poseban atmosferični ugođaj. Genijalno odrađeni glazbeni taktovi u igri odlično su prilagođeni događajima i vrlo često služe za podizanje sjajne atmosfere i napetosti istih, a jedina ozbiljnija zamjerka koju bismo na zvuk mogli uputiti tiče se glasova koji su nekako tihi i povremeno nejasni.

Lokacije u igri zaista su sjajno dočarane

Druga zamjerka koju bismo uputili tehničkom aspektu igre tiče se kretnji glavnog lika koje su nekako spore, kao i pomalo dosadnog koncepta koji nas konstantno tjera da svako malo sporo tumaramo od terminala do uređaja, što zna ubiti kontinuitet i fluidnost igranja, osobito jer (zbog očitog učitavanja) terminal zna ponekad zaglupiti pa je potrebno nekoliko sekundi da vam ponudi opciju izbora sjećanja.

Nije PT, ali definitivno ima svojih momenata

No, unatoč nekolicini tehničkih greškica, Asemblance je generalno i dalje veoma primamljiv tehnički paket, koji neće razočarati ni one kojima su grafika i tehnikalije najvažnije u igrama.

Solidan pilot, čekamo nastavak

Asemblance je Nilo Studiosov djelomično uspjeli eksperiment i predstavlja dobar početak za nešto što bi se moglo (nadamo se da hoće) izroditi u kvalitetan atmosferični „story-driven“ serijal. Iako je u igri gotovo sve odrađeno i više nego korektno, s pričom koja drži vodu kao igrinim glavnim adutom, ne možemo se oteti dojmu da je sve to ipak moglo biti još bolje. Ideja je dobra, izvođenje je moglo biti bolje, potencijal postoji, a hoće li ga ovaj indie developer uspjeti iskoristiti u periodu koji nama, ostaje nam da vidimo.  U međuvremenu, ukoliko ste ljubitelj TV uzora koje smo naveli na početku recenzije i „proždirete“ sve što ima veze s misterijama, Asemblance je idealan naslov za vas, jer za malo novaca dobit ćete priliku otisnuti se u nadrealnu priču koju ćete moći proživjeti uz čak pet različitih intrigantnih završetaka. Ukoliko ste pak tip igrača koji ne može zamisliti igru u kojoj barem nekolicinu protivnika neće izbušiti vrelim olovom ili ih isjeckati na komadiće bezglavo jurcajući levelima, Asemblance ipak preskočite, jer radi se o ostvarenju veoma sporog tempa s fokusom na istraživanje i razgledanje, koje jednostavno nije za vas.