Odluka da nakon Assassin’s Creed Syndicatea napravi jednogodišnju pauzu sa serijalom, za Ubisoft se i te kako pokazala korisnom, budući da smo s prošlogodišnjim Assassin’s Creed Originsom konačno dobili pravu dozu svježine za kojom je ovaj serijal već duže vrijeme vapio. S obzirom na veličinu spomenute igre i količinu noviteta koje je ista donijela u serijal, bili smo skloni mišljenju kako će Ubisoft nastaviti tim tempom te nam svake druge ili pak treće godine isporučivati novu Assassin’s Creed igru, tako da smo se prilično iznenadili kada smo nekoliko dana prije ovogodišnjeg E3 sajma vidjeli prve leakove, a potom i tijekom spomenutog sajma i veliku najavu nove velike igre po imenu Assassin’s Creed Odyssey. Priznajemo, s nepunih godinu dana razlike između Originsa i Odysseya morali smo biti malo skeptični i zapitati se planira li se Ubisoft možda vratiti svome uobičajenom tempu i godišnjem štancanju Assassin’s Creed igara, no samo jedan pogled na igru bio je dovoljan da shvatimo da je nešto drugo posrijedi. Naime, Ubisoft je ovaj put primjenio potpuno drukčiju taktiku i godinu dana nakon početka razvoja Assassin’s Creed Originsa angažirao drugi svoj studio, Ubisoft Quebec, koji je u potpunoj tajnosti radio na nastavku spomenutog Originsa. S tri pune godine razvoja iza sebe, Assassin’s Creed Odyssey je konačno stigao u prodaju, a s njim je stigao i novi evolucijski korak za serijal. Imamo li možda dosad najbolju Assassin’s Creed igru?

This is Spartaaa!

Nakon Drevnog Egipta koji je bio glavni setting Assassin’s Creed Originsa i ujedno najstariji period koji je obuhvatila bilo koja igra iz serijala, Assassin’s Creed Odyssey nas vodi u novi spektakularni izlet u povijest, čak nekih 400-injak godina dalje u prošlost, u mnogima omiljeni povijesni period – Staru Grčku.

Kada igra počne legendarnom bitkom kod Termopilskog klanca, znate da je to samo početak spektakla koji je pred vama

Točnije, radnja Assassin’s Creed Odysseya smještena je u period Peloponeskog rata, u 431. godinu prije Krista, gdje ćemo se usred sukoba između Atine i Sparte naći u ulozi Alexiosa i Kassandre, spartanskih plaćenika i odbačenih potomaka legendarnog Leonide na njihovom putu da povrate obiteljsku čast i spriječe zloglasni Kult Kosmosa koji zbog svojih ciljeva manipulira objema zaraćenim stranama.  S druge strane, radnja igre u sadašnjosti nadovezuje se na onu iz Assassin’s Creed Originsa te nastavlja pratiti avanturu znanstvenice Layle Hassan, no budući da se radi o igri koja donosi sjajno osmišljenu i još bolje ispričanu priču, dalje ništa više nećemo spoilati.

U sadašnjosti opet se družimo s Laylom Hassan

Bez imalo dvojbe, Assassin’s Creed Odyssey je dosad najveća igra u serijalu koja čak i ogromni Assassin’s Creed Origins “šiša” na apsolutno svim poljima, počevši od dosad najveće open world mape napravljene od strane Ubisofta koja se proteže diljem cijele antičke Grčke, kako na kopnu i njenim otocima, tako i u zraku (o da, opet imamo svog “zračnog podanika” u vidu orla Ikarosa),  i, naravno, na moru – Jonskom, Egejskom i Sredozemnom, kojima ćemo satima ploviti i istraživati njihove dubine u potrazi za legendarnim olupinama i blagom. Kada k tome  dodamo i dva podjednako zastupljena igriva lika (s tim da imate na umu da je Kassandrina priča ipak dio službenog AC kanona), nikad više questova, sidequestova i aktivnosti te brojne novitete koji utječu na sam gameplay i ishod priče (o tome u nastavku), dobivamo nikad veću kampanju u koju ćemo bez pretjerivanja bez problema ulupati stotinjak i više sati.

Podrška iz zraka i ovaj put je prisutna i to u obliku vjernog orla Ikariosa

Evolucija AC Originsa

Ubisoft je s Assassin’s Creed Originsom udario temelje nekom novom i znatno drukčijem Assassin’s Creedu, a Assassin’s Creed Odyssey na svakom koraku tu otišao dalje, pretvarajući nekadašnju open world akciju sa stealth elementima u pravi pravcati RPG koji gotovo da stoji rame uz rame s veličinom kakva je The Witcher 3: Wild Hunt.

Da, mapa u igri još je veća od one iz Originsa

Evolucijski korak koji je Ubisoft napravio s Assassin’s Creed Odysseyem rezultirao je dosad najkompletnijim uratkom prepunim gameplay noviteta. Tu prije svega mislimo na nikad veću slobodu koju igra pruža dok igramo s nekim od dva igriva lika, lutajući cijelom otvorenom mapom i birajući potpuno proizvoljnim redom questove, naravno izuzev onih koji su striktno vezani za dalji napredak priče koja se ovaj put zahvaljujući novom dijaloškom sustavu i sustavu uzroka i posljedica na brojnim mjestima grana, nudeći nam nastavak nekog od scenarija koji vodi do jednog od čak devet završetaka.  Takvo što, priznat ćete, dosad doista nismo imali priliku vidjeti u jednoj Assassin’s Creed igri, no to je samo početak. Tu je nikad kompleksniji skill sustav koji je logična kontinuacija onoga iz Originsa, s tim da sada svaki od “kupljenih” skillova znatno više dolazi do izražaja i utječe na naš stil igranja. Ponovno imamo tri velika skill treeja – Hunter, Warrior i Assassin. Slično Originsu, Hunter skill tree sadrži skillove i poboljšanja za borbu na daljinu,  Warrior se odnosi striktno na borbu, dok nam Assassin skill tree omogućuje da svog igrivog lika što bolje opremimo stealth sposobnostima.

Izbornik u igri sličan je onome iz Originsa

Kada smo već kod maloprije spomenute borbe, treba naglasiti kako je ista također dobila brojna poboljšanja, zahvaljujući kojima je sada znatno brža uz još bolju i atraktivniju koreografiju. Također, ne smijemo zaboraviti ni novi Notoriety system koji nas tjera na pažljivije igranje budući da se svaka naša akcija unutar igre na poseban način ocjenjuje, pa tako igra, u slučaju da nešto ukrademo ili nekoga ubijemo, na nas šalje opasne plaćenike i lovce na glave poput Phylakeija iz Originsa koji nas neumorno proganjaju te znaju biti prilično čvrst orah ukoliko se odlučimo na direktni sukob s njima.

Borba u igri dodatno je poboljšana i znatno brža, osobito ako igrate s Kassandrom

Brojna poboljšanja stigla su nam i za pomorsku komponentu igre koja, sukladno samom settingu igre, nikad nije bila izraženija. Naime, s obzirom da je Stara Grčka uglavnom otočna zemlja, najveći dio igre provest ćemo upravo za kormilom svoga broda ploveći Egejskim, Jonskim i Sredozemnim morem, istražujući brojna otočja, roneći fantastično dočaranim dubinama prepunih morskog života u potrazi za olupinama brodovima punih zlata ili sudjelujući u nekom od brojnih pomorskih sukoba (koji su po mom mišljenju i dalje ipak možda malo preizazovni, osobito kada se upustite u borbu s nekim krupnijim brodom ili armadom).

Provest ćete sate i sate ploveći beskrajnim plavetnilom i istražujući otočje…

No, unatoč svemu nabrojanom, glavna zvijezda igre ipak ostaje ta prekrasni, nikad veći i nikad bogatiji otvoreni svijet prepun sadržaja, koji nas konstantno oduševljava dok igramo igru, bez obzira istražujemo li svaki kut nekog od bezbroj otoka, borimo se s atinjanima, spartancima ili nekom od opakih životinja (morskih ili kopnenih) ili samo mirno plovimo morskim plavetnilom i uživamo.

… dok vas pod vodom čeka poneko ugodno i neugodno iznenađenje

Iz perspektive gameplaya, jednostavno igri je teško pronaći neku ozbiljniju zamjerku budući da je gotovo svaki aspekt igre vrhunski ispoliran i bez greške. Možda bismo jedinu zamjerku mogli uputiti na ipak evidentan i sveprisutan grinding koji se proteže kroz cijelu igru te je možda još izraženiji budući da je cijela mapa igre od starta otvorena te da se na njenim dijelovima kriju izazovi različite razine težine, no opet, igra ima neki logični slijed koji vas tjera da tijekom igranja na nikad prirodniji način kombinirate glavne misije sa sporednim aktivnostima i lutanjem ogromnom mapom. Druga mana (nazovimo je tako iako to zaparvo i nije) tiče se veličine igre koja je doista astronomska, a koja bi mogla zasmetati onima koji “moraju odigrati svaki naslov koji izađe”, jer će isti možda htjeti što brže proletjeti kroz igru kako bi stigli odigrati i ostale jesenje hitove, a što bi kod njih možda moglo izazvati određenu dozu stresa i obaveze jer “pod pritiskom” igraju igru. Takvo što definitivno nije preporuka, jer Assassin’s Creed Odyssey je stvoren da se uz njega gušta i na duži period uživa i samo tako moći ćete iz njega izvući onaj pozitivni maksimum.

Produkcijski raskošno

Assassin’s Creed serijal oduvijek je bio poznat po autentičnosti settinga u kojima se njegove igre odvijaju, a Ubisoft je s Assassin’s Creed Odysseyem i na tom polju otišao nekoliko koraka dalje. Nevjerojatna autentičnost i dinamičnost Stare Grčke i impresivna količina detalja na svakom koraku jednostavno će vas ostaviti bez daha. S obzirom da je Stara Grčka bila plemenska država te da je unutar nje koegzistirala kultura svakog od tih plemena, utjecaj istih i njihova raznolikost vidljivi su kako napredujemo kroz igru i posjećujemo njene lokacije, a ni ovaj put nismo ostali uskraćeni od susreta s brojnim poznatim povijesnim ličnostima. Štoviše, nikad ih u jednoj Assassin’s Creed igri nije bilo više – počevši od Leonide (sama igra počinje legendarnom bitkom kod Termopliskog klanca), preko Sokrata, Sofokla, Hipokrata, pa sve do  “oca povijesti” Herodota, Perikla i mnogih drugih.

Scena u igri koje oduzimaju dah doista je mnogo

Sama priča u igri doista je sjajno skrojena, glavni protagonisti kao i likovi koje srećemo kroz igru fantastično su napisani, a poseban štimung svemu tome daju i odlični voice overi izvornih grčkih glumaca koje je Ubisoft angažirao radi što veće autentičnosti. Kada k tome dodamo i atmosferični soundtrack koji je još jednom na razini zadatka, dobivamo jedno od trenutno najboljih i najpotpunijih audiovizualnih igraćih iskustava generacije.

Baš kao i svaka Assassin’s Creed igra do sada, ni Assassin’s Creed  Odyssey ipak nije prošao bez uobičajenih tehničkih problemčića. Tu prije svega mislim na, za serijal uobičajene bugove i glitcheve te, ovaj put, nešto duža učitavanja, koja su doduše dobrim dijelom i opravdana s obzirom na veličinu svijeta kojeg igra iscrtava pred vama. No, kao što i sami možete zaključiti, radi se o doista minornim propustima kojih će većina biti popravljena s nekom od nadogradnji za igru.

Imamo li dosad najbolju Assassin’s Creed igru?

Vratit ćemo se na pitanje s kojim smo i završili prvi pasus ove recenzije te kratko i jasno dati odgovor na njega. Naime, iako na momente mehanički i koncepcijski možda izgleda kao Assassin’s Creed Origins, Assassin’s Creed Odyssey je ipak mnogo više od toga.  Bez imalo dvojbe, radi se o dosad najvećoj, najkompletnijoj, a usudio bih se reći i najboljoj igri u serijalu, koja se hrabro otisnula u RPG žanr, još jednom dokazavši i pokazavši kako single player igre i te kako imaju što pružiti u godinama koje su pred nama.

Ubisoft je s Assassin’s Creed Odysseyem uspio pomaknuti sve moguće granice u serijalu te nam isporučiti zaista ogromnu i veoma impresivnu igru prepunu sadržaja i brojnih noviteta i poboljšanja, a iako se sasvim sigurno (zbog doista ubitačne konkurencije) neće okititi titulom igre godine,  Assassin’s Creed Odyssey je definitivno jedna od najboljih igara godine, pa i generacije, koja vrijedi svake uložene pare – pitanje je samo hoćete li u veoma krcatoj jesenjoj sezoni imati dovoljno slobodnog vremena da joj se u potpunosti posvetite i do maksimuma iskoristite njen potencijal.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.