Nakon što nas je iz godine u godinu sistematski bombardirao Assassin’s Creed igrama, Ubisoft je tranzicijom na aktualnu generaciju igraćih uređaja naišao na popriličnu tehničko-kreativnu blokadu koja je rezultirala užasno problematičnim (ali na kraju dobro popeglanim) Assassin’s Creed Unityjem te mnogo boljim ali u isto vrijeme pomalo neinspirativnim Assassin’s Creed Syndicateom. Zasićenje je bilo evidentno i Ubisoft je mudro odlučio napraviti pauzu od serijala, pa smo tako prošle jeseni ostali bez nove Assassin’s Creed igre.

Naravno, pauza je značila da će serijal preskočiti jednu jesen, ali ne i to da Ubisoftovci u međuvremenu neće raditi na njenom nastavku. Štoviše, oni su protekle tri godine marljivo radili na novoj igri koja bi u serijal trebala donijeti prijeko potrebnu svježinu i označiti novi veliki početak za serijal. Glasine su se tijekom tog perioda tišine nizale jedna za drugom i sve je evidentnije bilo da ćemo se s novom igrom preseliti u jedno od najinteresanijih povijesnih razdoblja – drevni Egipat. Glasine su se na kraju pokazale točnima – ekipa zaslužna za odlični Assassin’s Creed IV: Black Flag, na čelu s Ashrafom Ismailom radila je na dosad najvećoj i najambiciozijoj Assassin’s Creed  igri, a jednogodišnja pauza pokazala se kao pravi potez budući da je pred nama možda i najbolje ostvarenje u serijalu.

Novi početak

Stari Egipat i egipatska povijest i kultura za mnoge predstavlja najfascinantniji dio povijesti, kako zbog svoje mitologije i egzotike tako i zbog bogatstva otkrića koja mnoge povijesničare i dalje ostavljaju bez daha. Stoga se nismo pretjerano iznenadili Ubisoftovom odlukom da novu Assassin’s Creed igru smjesti upravo u taj period, jer za novi veliki početak svakako je bio potreban novi upečatljivi setting ali i jednako važan i dobro napisan glavni protagonist. Na našu sreću, dobili smo oboje, zajedno s avanturom koje ćemo se dugo sjećati.

Bayek – napokon glavni protagonist dostojan legendarnog Ezia

Naime, Assassin’s Creed Origins nam donosi potpuno novi početak i svojevrsnu origin priču smještenu u Drevni Egipat za vrijeme Ptolomejskog Kraljevstva, točnije u 48. godinu prije Krista, gdje nas očekuje veoma zanimljiva i emotivna priča centrirana oko Medjaya (zaštitnika Egipta) Bayeka i njegove supruge Aye i njihove potrage za osvetom nad tragično nastradalim sinom, koja će zapravo izrasti u prvi veliki sukob između dvije dobro poznate sukobljene frakcije –assassinskog bratstva i „Reda Drevnih“ (Order of the Ancient) koji zapravo predstavlja preteču Templara.

Priča i likovi u igri znatno su realniji nego u većini prethodnih AC igara

S druge strane, nakon izostanka iz nekolicine prethodnih naslova, vraća nam se i nešto konkretnija priča u sadašnjosti, gdje ćemo pratiti nastojanja Abstergove istražiteljice Layle Hassan i njene prijateljice Deanne Geary da pomoću Bayekovih i Ayinih sjećanja pokušaju pronaći nestali drevni artefakt, no kao što je bio slučaj i Desmondovom pričom, ista u igri služi samo kao most i poveznica između događaja iz prošlosti koji uključuju brojne povijesne reference, poznate ličnosti poput Cleopatre ili Ptolomeja XIII, dolazak Rimljana uz konstantno prisutno miješanje starogrčke i rimske s egipatskom kulturom. Generalno, ovako potpunu, bogatu i pitku priču u serijalu nismo imali još od Eziove sage, što u kombinaciji s odlično dočaranim glavnim protagonistom i bogatstvom sadržaja garantira minimalnih 30ak sati čiste zabave, ukoliko proletite kroz glavnu priču, odnosno barem dvostruko ili čak trostruko više, odlučite li se u potpunosti izgubiti u prekrasnom Egiptu u potrazi za svakom tajnom koju ovo ostvarenje krije.

Ne, nije Tomb Raider, a nije ni Uncharted – ovo je samo jedna od sekvenci igre koje se odvijaju u sadašnjosti

Drastične promjene na svakom koraku

Moram priznati, moj prvi susret s igrom u meni je izazvao prilično pomiješana osjećanja, budući da je Assassin’s Creed Origins znatno drukčija igra u odnosu na sve prethodne iz serijala. Na prvu mi se činilo kako je Ubisoft dosta toga zaribao ponudivši nam drastično izmjenjenu igru, no već na drugu, nakon nekih sat-dva igranja, kada prve izmjene počnu dobivati svoj smisao, bit će vam jasno da se radi o potpuno novom ostvarenju koje i dalje počiva na tragovima dosadašnjih naslova iz serijala, istovremeno ih nadmašujući u svakom smislu.

O da, Assassin’s Creed Origins je pravi akcijski RPG prepun loota i raznoraznog oružja i opreme. Vidite u gornjem desnom kutu opciju “store”? E pa velika je šansa da je tijekom igranje nećete ni primjetiti..

Assassin’s Creed Origins više nije klasična open world akcijska avantura poput prethodnih igara iz serijala. Radi se o igri koja je znatno dobila na dubini i sadržajnosti i koja se zapravo pretvorila u spektakularni i znatno kompleksniji open world akcijski RPG, mnogo sličniji igrama kao što su The Witcher 3: The Wild Hunt i Horizon: Zero Dawn. Zapravo Assassin’s Creed Origins bismo najlakše i mogli opisati kao miks prethodnih igara iz serijala koji posuđuju ono najbolje iz gorespomenutih akcijskih RPG-ova, uz značajan utjecaj From Softwareovih mazohističkih klasika kao što su Dark Souls i Bloodborne.

Stealth je i dalje vrlo koristan, no ipak je u sjenu fantastičnog novog borbenog sustava

Da se radi o zaista velikoj i složenoj igri, bit će vam jasno čim bacite pogled na njenu ogromnu mapu (o tome ćemo nešto kasnije) i počnete istraživati njenu dubinu koja se manifestira kroz prilično jednostavan ali istovremeno vrlo bogat RPG sustav koji nadalje obuhvaća klasično leveliranje kroz igru.

Skill Tree je sličan onome kakav smo viđali u nekoliko prethodnih Far Cry igara

Naime, Assassin’s Creed Origins nam donosi znatno složeniji i kompliciraniji pristup prebogat klasičnim RPG elementima poput razvoja lika i otključavanja novih skillova te craftinga koji podsjećaju na one iz nekolicine prethodnih Far Cry igara, nudeći nam mogućnost razvoja lika u tri različita smjera (Warrior – direktna melee borba; Seer – stealth pristup; Hunter – specijalizacija u korištenju luka i strijele) te kupovine, prodaje i nadogradnje zaista impresivne količine oružja i opreme (tu su i mikrotransakcije koje je Ubisoft ubacio za one koji nemaju želju na pošten način zarađivati Helix kredite, no budući da je svaki aspekt igre toliko zabavan i da se lako dolazi do sredstava, bilo kroz questove ili kroz prodaju skupljenih itema, vjerujem da su rijetki oni kojima će uopće pasti na pamet da posegnu za mikrotransakcijama). Kada k tome dodamo potpuno redefinirani kontrolni sustav koji omogućuje znatno složeniju i drastično izmjenjenu borbu koja je odbacila poluautomatsko mlaćenje s protivnicima i okrenula se taktičkom pristupu koji neodoljivo podsjeća onome iz Souls igara, uz jednaku težinu i izazovnost, ovisno o levelu protivnika s kojima se borite (o da, sada svaki protivnik ima svoj level, čak i oni koji su vam jednaki mogu predstavljati problem ukoliko spustite gard tijekom borbe, dok će vas oni jači ubiti dok trepnete). Novi borbeni sustav mogao bi pošteno obeshrabriti mnoge fanove serijala naviknute na automatsku koljačinu i redanje protivnika na gomilu, no ako mu posvetite dovoljno pažnje, definitivno ćete profitirati i na možda u početku mrske promjene počet ćete gledati na sasvim drugi način pitajući se zašto je Ubisoftu toliko trebalo da iste implementira u igru. Stealth u igri i dalje je prisutan, osobito ukoliko prilikom razvoja potencirate tu granu skillova, no zbog sjajne borbe ipak je bačen u drugi plan. Borba u igri je napredovala do te mjere da na Assassin’s Creed Origins možemo gledati kao na potpuno novu igru, a svaki naš duel (osobito s ozbiljnijim protivnicima) pretvorit će se u pravi epski atraktivni sukob prepun zamaha, blokiranja i zadavanja udaraca u pravom trenutku.

Istraživanje grobnica i drugih skrivenih lokacija ponovno je tu

Borba nije jedini segment igre koji je dobio značajan facelifting. Ne treba zaboraviti ni u potpunosti promijenjeni Eagle Vision, koji je sada dobio svoju novu formu u vidu Bayekovog dugogodišnjeg pernatog partnera, orla Senu s kojim u slobodnoj maniri možemo iz visine izviđati okolinu, čekirati i pronalaziti ciljeve, bilo da se radi o životinjama i predmetima, potencijalnim metama ili najvišim sinkronizacijskim točkama koje ovaj put ne služe za otkrivanje zaključanih lokacija (jesam li spomenuo da vam je cijela mapa Egipta otključana od starta?) već za aktivaciju Fast Travel točaka.

Ovaj put nema previsokih građevina, a sync točke zapravo služe samo za otključavanje Fast Travel lokacija

O ogromnoj mapi Assassin’s Creed Originsa mogao bih pisati danima, no ostavit ću nešto i vama za otkrivanje – samo ću spomenuti kako se radi o jednom od najboljih, najvećih i najimpresivnijih otvorenih svijetova ikada viđenih u video igrama kojeg čine brojne staregipatske metropole, seoca, nepregledne pješčane dine i pustinje, kao i priobalne lokacije ali i vodene i podvodne lokacije (sada nam je na raspolaganju potpuna sloboda prilikom istraživanja ogromnih vodenih prostranstava..), uz nikad življi okoliš i potpuno neovisan ekosustav koji sam po sebi funkcionira – nemojte zaboraviti, ovo je Afrika, najfascinantniji kontinent na svijetu, imamo štošta  za vidjeti tijekom naše avanture, počevši od fantastičnih povijesnih građevina (niste valjda mislili da nećemo posjetiti piramide u Gizi?), preko susreta s najegzotičnijim vrstama životinja (lavovi, antilope, hijene, krokodili i nilski konji, samo su djelić faune s kojom ćemo se susretati tijekom igre..).

Krokodile je bolje tamaniti sa sigurne distance na kopnu, nego naći se s njima pod vodom oči u oči

Naravno, sama mapa ne bi imala smisla kada ne bi bila krcata questovima, sidequestovima i raznoraznim dodatnim aktivnostima poput istraživanja grobnica, borbi u gladijatorskim arenama i utrka kočijama u hipodromu, pa čak i pomorskih bitaka poput onih iz Black Flaga ili detektivskih misija sličnim onima iz Arkham serijala. Sadržaja u igri ima napretek i što je najvažnije, repetitivnost istog je na jako maloj razini, što garantira sate i sate zabave koja vam neće dosaditi.

Detektiv Bayek istražuje seriju ritualnih ubojstava – što mislite što se dogodilo s tijelima ubijenih?

Ono što se možda neće svidjeti nekima jeste da smo tijekom igranja dobrim dijelom primorani na neprestano grindanje, ukoliko želimo napredovati bez čestog vraćanja na posljednji checkpoint. Naime, svaki quest u igri ima jasno naznačen level koji možemo vidjeti prije započinjanja istog.  Ukoliko je quest označen levelom koji je veći od vašeg  trenutnog, velika je šansa da ćete neslavno  proći u pokušaju kompletiranja istog. Zato igra nudi priliku da se izgubimo na ogromnoj mapi i kroz neobavezne aktivnosti malo nabrijemo svog protagonista prije nego se vratimo i uspješno završimo taj quest. Takvo što vrlo je često u igri, no kao što sam spomenuo  kod mikrotransakcija, budući da je igra toliko zabavna, ni taj grinding vam neće teško pasti – štoviše, nećete ga toliko ni primjetiti.

Eh, ta prekrasna Afrika, taj mistični stari Egipat

Bez imalo pretjerivanja, Assassin’s Creed Origins je definitivno najljepša open world igra koju trenutno možemo zaigrati. Ubisoft nam je vrlo uspješno uspio isporučiti fantastičan ogromni svijet koji na svakom koraku odiše životom. Detaljnost i dizajn lokacija i sadržajnost kompletnog settinga odrađeni su maestralno, zbog čega ćemo se vrlo često naći zatečeni na nekoj lokaciji kako neumorno eksperimentiramo s fantastičnim photo modom koji nam omogućuje još fantastičnije prizore kojima ćemo se još dugo diviti, bilo da smo odradili poneki photo session na samom vrhu neke od piramida, kulirali u suncem okupanim pustinjama ili plovili prekrasnim vodenim prostranstvima dok se to isto sunce prelama kroz zelenkaste ili smeđkaste valove Nila, koji tjeraju u zrak jata flamingosa.

Prekrasnih prizora u igri zaista ne nedostaje – kako na kopnu..

Zvučni aspekt ne zaostaje za vizualnim, bilo da se radi o sjajnom soundtracku za koji je zaslužna Sarah Schacher, poznata po tome što je radila na glazbi za Assassin’s Creed IV: Black Flag i Assassin’s Creed: Unity, ili odličnim efektima i još boljim voice overima. Naravno, još jednom dužan sam spomenuti i sjajan posao koji su Ubisoftovci odradili s karakterizacijom glavnog protagonista Bayeka kojeg neskromno možemo usporediti s legendarnim Eziom (štoviše, Bayek je na momente još prirodniji i „ljudskiji“ lik). I dok su Bayek, Aya i nekolicina drugih  likova zaista sjajno napisani, to se nažalost ne odnosi i na negativce, koji su u igri čisto tu da ih Bayek i Aya ubiju, a ništa bolja nije situacija ni s Laylom u sadašnjosti.

… tako i na vodi..

Da Assassin’s Creed Origins ne bi bio igra bez mana, pobrinula se nekolicina tehničkih problemčića. Tu prije svega mislim da dobru dozu konstantno prisutnih bugova i glitcheva zbog kojih smo često primorani loadati posljednji checkpoint ili napraviti restart nekog questa (zadnji koji mi se dogodio jeste da mi je konj iz nekog razloga završio zaglavljen nasred jednog mosta u igri te da nisam mogao ni sići s njega niti bilo što drugo napraviti..), dok vrlo često preduga učitavanja znaju dobro iznervirati. Ipak i unatoč svim tim problemima, Assassin’s Creed Origins je definitivno igra za pokazivanje, jer malo tko će moći ostati ravnodušan izgledom iste.

Povratak u velikom stilu

O Assassin’s Creed Originsu mogao bih pisati još satima i danima, no vrijeme je da ovu recenziju polako privedemo kraju i damo konačni sud. Da sad ne duljimo, bez imalo pretjerivanja, Assassin’s Creed Origins je jedna od onih blagdanskih igara koja u potpunosti opravdava svoju AAA cijenu, nudeći nam nevjerojatno dugotrajno iskustvo prepuno intriga, emocija, akcije i fantastičnih izleta u povijest koji će nam dugo po završetku ostati duboko urezani u sjećanje. Jednogodišnja pauza za Ubisoft se zaista pokazala pravim potezom, jer je s Assassin’s Creed Originsom ovaj pomalo posrnuli i neinspirativni serijal uspio vratiti na pravi smjer i isporučiti nam mnogo više nego što smo eventualno očekivali, stoga ću bezrezevno ovo ostvarenje preporučiti svima, kako fanovima serijala, tako i svima ostalima, osobito onima koji uvijek traže više od igre za koju su dali 60ak eura – vjerujte, svaki euro koji ste dali za Assassin’s Creed Origins, isplatit će vam se višestruko!