Ubisoft zaista ne posustaje kada je u pitanju njegov megauspješni serijal Assassin’s Creed. Svake godine, tradicionalno najesen, odigramo jednu partiju assassina i templara, završimo je i nastavimo dalje s našim gamerskim avanturama, znajući da ćemo već iduće godine, gotovo u isto vrijeme, zaigrati novu igru s assassinima i templarima u glavnoj ulozi. Tako je i ove godine, a tako će biti i iduće, s tim da je ove godine situacija nešto drukčija. Naime, ove godine dobili smo ne jednu, već čak dvije velike Assassin’s Creed igre – jednu za „svježe“ platforme i jednu za one koje su već na izdisaju, dobre stare PS3 i Xbox 360 konzole.

I dok je Ubisoft nekoliko godina u tajnosti radio na velikom next-gen projektu zvanom Unity (koji je izašao i koji će ostati upamćen više po lošim, nego po dobrim stvarima, no o tome više u drugoj recenziji..),  2014. godina će ostati poznata i po tome što je u njoj izašao Assassin’s Creed : Rogue – posljednji veliki Assassin’s Creed namijenjen PS3 i Xbox 360 konzolama. A je li dotična igra dobila zasluženi tretman ili smo, prateći tradiciju razvoja i produkcije brojnih „posljednjih velikih naslova“ za last-gen platforme (uz dužno poštovanje četvrtom Far Cryju), dobili proizvod koji je tu čisto da pokupi kajmak na računa stare slave? Hm, na svu sreću, Ubisoft ipak misli na ogromnu vojsku svojih vjernih last-gen fanova…

Završetak sjevernoameričke sage

Assassin’s Creed III, Assassin’s Creed IV: Black Flag (i njegove ekspanzije Freedom Cry) i Assassin’s Creed Liberation, činile su tzv. sjevernoameričku sagu, a Assassin’s Creed: Rogue je tu da istu zaključi i zatvori vrata jednog dijela kanona, ali i da u isto vrijeme popuni brojne praznine koje je ovaj serijal imao te da poveže neke buduće događaje.

Radnja ove igre u prošlosti se odvija između događaja iz četvrtog i trećeg dijela igre (u sadašnjosti ste, baš kao i u Black Flagu, bezlični anonimni Abstergov uposlenik nimalo vrijedan pomena) te nam donosi jednu sasvim novu perspektivu događaja smještenih na tlo kolonijalne Amerike. Ovo je prva igra u serijalu, koja predstavlja sivu stranu vječite borbe između assassina i templara. Naime, Assassin’s Creed: Rogue je ujedno i prva igra u kojoj ćemo moći zaigrati u ulozi templara (ne računamo kratku epizodu Haythama Kenwaya iz trećeg dijela igre) i upravo je to njezin glavni ovogodišnji adut. Iznenađujuće interesantna priča ove igre smjestit će nas u ulogu Shaya Patricka Cormaca, koji će tijekom svoga života, iz osobne perspektive moći uvidjeti što znači boriti se na strani i jednih i drugih. Prvobitno pripadnik reda assassina, Shay će se, nakon što shvati da ni assassini nisu baš časni kao što je mislio te da se ponekad ne bore za one prave stvari, odmetnuti i prijeći u redove templara, kako bih se pokušao osvetiti onima koji su ga izdali.

Upoznajte Shaya – novog karizmatičkog glavnog protagonista

Igrajući ovu igru, baš kao i većinu dosadašnjih Assassin’s Creed igara, u neku ruku proživjet ćemo život glavnog protagonista te izravno sudjelovati u njegovoj transformaciji iz neiskusnog assassina u nemilosrdnog templara (1/3 igrat ćemo kao assassin, a druge 2/3 kao templar), ali niti u jednom trenutku nećemo se osjećati kako činimo lošu stvar. Ne, Shay nije negativac, kao što bi mnogi mogli pretpostaviti. Shay je samo sjajno iskarakterizirana osoba (uz Ezia, jedan od najboljih likova serijala), koja će tokom cijele igre pokušati balansirati na granicama pravičnosti, a kao takav brzo će vam prirasti srcu.

Nekadašnji assassin tokom igre preći će u redove templara

S obzirom da se radnja igre odvija u periodu između gorespomenutih igara, tokom svoje avanture imat ćemo priliku susresti neke od starih poznanika, poput Achillesa (Shayevog assassinskog mentora), Adewalea ili Haythama Kenwaya. Iako je zaista zabavno vidjeti neka od dobro poznatih lica, novi Assassin’s Creed  igrači koji su preskočili pojedine prethodne naslove i ekspanzije, mogli bi se malo izgubiti, stoga svakako savjetujem svima koji planiraju zaigrati Rogue da prije toga odigraju barem AC III i AC IV (iako bi bilo preporučljivo odigrati i veoma dobri Freedom Cry DLC).

Poznat vam je ovaj tamnoputi assassin? Bez brige, Adewale nije jedini stari poznanik kojeg ćete susresti u ovoj igri

Za razliku od toplih karipskih otočja, radnja Assassin’s Creed: Roguea odvija se na dalekom američkom sjeveru. Suncem okupane karipske plaže u ovoj igri zamijene su ledenjacima i snijegom pokrivenim lokacijama. Naime, tokom naše avanture plovit ćemo (o da, pomorski segment igre ponovo je tu, no detaljnije o njemu pročitat ćete u nastavku recenzije) hladnim sjevernim Atlantikom, istražit ćemo granični pojas River Valleya (uključujući gradić Albany) te ćemo ponovo posjetiti New York. Za sve to bit će nam potrebno 15-20 sati, dok će oni koji svaku Assassin’s Creed igru iscjede do maksimuma, njezin vijek trajanja produljiti za još nekoliko desetaka sati, što svakako nije malo za igru koja će mnogima izgledati kao Assassin’s Creed IV: Black Flag ekspanzija…

AC: Black Flag ekspanzija ili ipak nešto više?

Bez sumnje, Assassin’s Creed: Rogue će uistinu mnogima djelovati kao ekspanzija za gorespomenutu igru. Tko god je zaigrao Black Flag, odmah pri startu ove igre mogao bi pomisliti da se zaista radi o ekspanziji, jer Rogue donosi sve što smo imali priliku vidjeti u Black Flagu, međutim nakon samo nekoliko sati igranja shvatit ćete da se ipak radi o potpuno novom-starom komadu softvera, koji ipak ima nekoliko (većinom kozmetičkih) noviteta.

Gameplay je čista klasika – bez puno kalkulacija

Dakle, ponovo je pred nama dobra stara kombinacija pomorske akcije i akcijske avanture, kakvu smo imali priliku vidjeti u zadnje dvije AC igre. Opet ćemo na svoj način krojiti svoju avanturu, rješavajući glavne i sporedne misije, koje su ovoga puta nešto interesantnije nego u Black Flagu. Ubisoft je s ovom igrom igrao na sigurno, pa smo tako dobili igru nešto manju od Black Flaga, no jednako zabavnu i nimalo dosadnu.

Kada je u pitanju gameplay, Rogue ne donosi gotovo nikakva odstupanja od standardnog AC šablona. Na kopnu ćemo ponovo izvoditi raznorazne vratolomije, pentrajući se po raznoraznih objektima i boreći se protiv templara i assassina, na moru ćemo (na mnogo manjoj mapi nego onoj u Black Flagu) ploviti ledenim Atlantikom, zauzimajući brojne utvrde i potapajući francuske, engleske i druge brodove, dok ćemo u sadašnjosti istraživati Abstergove urede u potrazi za odgovorima na brojna pitanja (i easter eggovovima). Ništa novo u AC svijetu, rekli bismo – i prevarili bismo se. Iako tako ne izgleda, Rogue donosi pojedine novitete (iako ih nema previše), kako u mehanici tako i u samom dizajnu igre, pa krenimo redom..

Bockanje s dva mača – lijek za sve bolove u križima

Prvo ćemo se pozabaviti „kopnenim“ dijelom igre. Ono što ćemo primjetiti odmah nakon sat-dva igre, jeste da su lokacije u igri, mnogo veće, ali su u isto vrijeme prilično prazne. Ovo se posebno odnosi na New York, kojeg se iz „trojke“ dobro sjećamo. Ovo je možda i najveća i jedina ozbiljnija zamjerka koju bih uputio ovoj igri (uz izbacivanje multiplayera koji je, kakav god da je bio, ipak pozitivno utjecao na replay value prethodnih igara). No, kada su već lokacije osiromašene, dobra je stvar što se Ubisoft pobrinuo da unaprijedi druge stvari u igri. Prije svega, borba u igri dodatno je unaprijeđena i dorađena uz sjajnu novu borbenu koreografiju (koja i dalje ne donosi previše interakcije) a tu je i nekoliko novih primjeraka oružja. Uz standardni AC arsenal, Shayu će na raspolaganju biti i nekolicina novih tipova naoružavanja, od kojih bih svakako izdvojio improvizirani bacač granata i pušku s prigušivačem, koji akcijskom segmentu daju određenu svježinu (dosta je bilo kubura i puškica s bajunetima, koje ionako nitko nije koristio).

Pojedine mete najbolje je koknuti s distance

Prvi veći noviteti i potpuno nova zabava počinju nakon prve trećine igre, kada pređete na „mračnu stranu“. Naime, nakon što se preselite u redove templara, red assassina će vam konstantno biti za petama, a njegovi pripadnici će vas svako malo pokušavati srediti. Kako bi ih Shay mogao otkriti, tu je novi, unaprijeđeni i mnogo bolje riješeni, eagle vision. Zaista je fascinantna činjenica da je eagle vision godinama unatrag bio nepotrebno zapostavljen i gotovo beskoristan (izuzev prilikom dosadnih „stalking & spying“ misija, koje nitko nije volio, a koje su ovoga puta konačno izbačene iz igre). Od ostalih kopnenih aktivnosti tu je i standardna potraga za pomorskim pjesmama (ovoga puta jurnjava za njima nije frustriajuća kao u Black Flagu), škrinjama i memory fragmentima, baš kao i lov i ribolov, čiji materijali imaju veći utjecaj prilikom dodatno unaprijeđenog craftinga u igri.

Pomorski segment je također pretrpio određene izmjene. Sve pozitivne strane pomorskog segmenta (ruku na srce, nekih negativnih strana, osim paklene težine borbe protiv pojedinih brodova, baš i nije bilo) zadržane su, a dobili smo i nekoliko novih stvarčica. Na primjer, dobili smo nekoliko novih tipova naoružanja, a sada se i posada protivničkih brodova može ukrcati na vaš brod i pokušati ga zauzeti borbom prsa u prsa.

Pomorski segment igre dodatno je unaprijeđen

U Rogueu je izbačena još jedna stvarčica koja nam baš i nije najbolje legla u Black Flagu, a u pitanju su podvodne sekvence. S obzirom da se radnja igre odvija na hladnom sjeveru amerike i ledenom Atlantiku, u ovoj igri neće biti ronjenja, a zbog hladnoće vode i plivanje je limitirano na određeni period (ako duže ostanete plivati u vodi, postoji šansa da se pretvorite u sladoled na štapiću i da u stilu Jacka Dawsona potonete u hladne dubine Atlantika). Stoga zaboravite na zvono za ronjenje i morske pse koji vrebaju iza svakog kuta..

Sve ove novine, iako sitne, ovoj igri ipak daju dašak svježine i garantiraju da se ipak ne radi o pametno upakiranoj ekspanziji, već o samostalnoj igri koja dostojno nosi ime legendarnog serijala.

Jurnjava praznim New Yorkom na zalasku generacije

Assassin’s Creed igre oduvijek su bile sinonim za kvalitetnu audiovizualnu prezentaciju i raskošnu produkciju (ništa manje od Ubisofta nismo ni očekivali, mada je s Watch Dogsima i Unityjem ipak malo pao u našim očima..), međutim što očekivati od igre koja izlazi na platformama koje su pred samim odlaskom u mirovinu? Vizualne razlike između new-gen i last-gen verzija Assassin’s Creed IV: Black Flaga već su bile drastične i svima je bilo jasno da bolje od Black Flaga na PS3 i Xbox 360 konzolama ipak neće moći… Upravo tako, Rogue izgleda identično Black Flagu (uz tek poneki ispolirani djelić grafike), s nekoliko čudnih razlika. Naime, već sam spomenuo da su lokacije u igri nešto veće od onih u Black Flagu i Assassin’s Creedu III, ali su isto tako i praznije i siromašnije, što svakako bode oči. S druge strane, selidba s karipskog otočja na sjever omogućila je developerima da nas iznenade s pojedinim novim vizualnim efektima, poput prilično dobro dizajniranog leda ili polarne svjetlosti, koju ćemo često moći vidjeti u daljini dok plovimo ledenim Atlantikom. Likovi u igri izgledaju mrvicu bolje dizajnirani, ali kao što sam već spomenuo, na ovoj generaciji hardvera teško da smo mogli dobiti bolje i kvalitetnije vizuale, koje pri tome krasi i veoma stabilan framerate (za razliku od Unityja, o kojem ćete uskoro moći pročitati više..).

Vizuali u igri na momente su zaista spektakularni

Priča u igri je veoma dobra, baš kao i voice acting (uz uvijek simpatični i prepoznatljivi „ajriš“ akcent glavnog lika i nekolicine njegovih pratitelja) i kompletna zvučna strana igre (naravno, tu je prepoznatljivi soundtrack, čija je glavna tema svima dobro poznata, kao i nekoliko potpuno novih pomorskih pjesmica..). Prilično dobar prezentacijski dojam jedino kvare povremeni glitchevi (ništa strašno) i nešto duža učitavanja, no oni svakako ne predstavljaju razlog zašto vam ovu igru ne bih preporučio.

Jedan od posljednjih “last-gen” Mohikanaca

Ukoliko se još niste „preselili“ na nove igraće sustave, Assassin’s Creed: Rogue je jedna od posljednjih velikih igara koju ćete imati priliku zaigrati na svojim ostarjelim Xbox 360 i PS3 konzolama. Stoga, ukoliko ste fan serijala, uopće ne trebate razmišljati da li da nabavite igru i odigrate ju. To svakako učinite, zaključite jedan dio sage i pripremite se za novi, koji počinje s Assassin’s Creed Unityjem. Iako nema previše noviteta, Assassin’s Creed: Rogue je i dalje dobri stari „Assassin“ (s malo većim akcentom na ono „stari“), kojeg biste svakako morali odigrati – ako ni zbog čega drugog, onda čisto da „ispoštujete“ serijal do kraja.