„Assassins’s Creed Rogue? To je onaj posljednji prošlogeneracijski Assassins’s Creed koji je izašao u isto vrijeme kada i Assassins’s Creed Unity? Ne, nisam ga igrao jer sam upravo bio prešao na novu generaciju i Unity mi je djelovao kao bolji izbor…” – ovo je najčešći odgovor koji biste dobili kada biste napravili mini anketu vezanu za spomenuti Ubisoftov naslov. Taj odgovor u najvećem broju slučajeva bio bi točan i u cjelosti iskren, jer Assassins’s Creed Rogue je doista imao veliku nesreću da bude “prošlogeneracijska igra koja izlazi čisto da isprati izlazak mnogo većeg i ambicioznijeg Assassins’s Creed Unityja”. Potpuno neopravdano, usudio bih se reći jer radilo se o veoma dobroj igri koja je, eto, čisto imala nesreću da se u prodaji pojavi u isto vrijeme kada i spomenuti Unity. Unity je u prodaju stigao u katastrofalnom stanju, dok je Rogue svoj posao odrađivao rutinski, igrom na sigurno uz tek nekoliko noviteta. Autoru ove recenzije svojevremeno je pripala čast da secira obe spomenute Assassins’s Creed igre (recenziju Assassins’s Creed Roguea možete pročitati ovdje, dok  se recenzija Assassins’s Creed Unityja nalazi na ovom linku), a u današnje vrijeme, kada vladaju trendovi rimejkanja i remasteriranja, iz Ubisofta su se dosjetili izdati i ovogeneracijsko izdanje Roguea, kako bi ga mogli zaigrati i oni koji su u vrijeme njegovog izlaska doista prešli na aktualnu generaciju i Unity, no stiže li nam Assassins’s Creed Rogue Remastered ipak malo prekasno? Vrijeme je za odgovore..

Posljednji old school Assassin..

Prateći trendove izdavanja remaster izdanja, Ubisoft nam donosi ovogeneracijsko remaster izdanje Assassins’s Creed Roguea (od “velikih AC igara” na ovoj generaciji za sada nije moguće zaigrati samo originalni AC i AC III..), a budući da se radi o gotovo identičnoj igri, nećemo se previše zadržavati na njenoj radnji i gameplayu o kojima ionako više možete doznati u recenziji originalne verzije. Samo ćemo se podsjetiti onoga po čemu je Rogue bio poseban te se osvrnuti na novitete koje njegov remaster donosi.

Prije svega, Rogue je ostao upamćen kao prvi Assassins’s Creed u kojem smo igrali u ulozi Templara. Naime, Rogue bismo najlakše mogli opisati kao kariku koja spaja Assassins’s Creed IV: Black Flag i Assassins’s Creed III budući da se njegova radnja odvija upravo između spomenutih igara te obuhvaća period od 1735. do 1742. godine kojim zakružuje sjevernoameričku mini-sagu.

Nekada braća, kasnije smrtni neprijatelji..

Za razliku od Connora ili Edwarda Kenwaya, Rogue nas baca u ulogu potpuno drukčijeg glavnog protagonista, assassina Shaya Partricka Cormaca, koji će tijekom svoga života, iz osobne perspektive moći uvidjeti što znači boriti se na strani i jednih i drugih. Prvobitno pripadnik reda assassina, Shay će se, nakon što shvati da ni assassini nisu baš časni kao što je mislio te da se ponekad ne bore za one prave stvari, odmetnuti i prijeći u redove templara, kako bih se pokušao osvetiti onima koji su ga izdali, a kakav je epilog njegove price, nećemo spoilati, već idemo vidjeti donosi li nam ovaj remaster kakve promjene na polju gameplaya.

Sve je isto ko i 2014-te…

Upravo tako – Rogue nam na polju gameplaya ne donosi gotovo ništa novo, izuzev nešto dodatnog sadržaja koji je u originalnom izdanju dolazio u formi bonusa te mogućnosti odijevanja Shaya u outfite iz kasnijih, ovogeneracijskih AC igara. Osim toga, sve je isto kao i originalu, što znači da nas očekuje miks open world questanja na kopnu u klasičnoj AC maniri i lutanja morem uz uvijek zabavne i uzbudljive pomorske bitke kojih smo se na ovoj generaciji prilično poželjeli. Sve to zvuči ok, međutim i te kako je vidljiv međugeneracijski jaz koji je u ovom slučaju još veći s obzirom na zaista fantastični Assassins’s Creed Origins koji je ovom serijalu donio prijeko potrebnu revoluciju i odveo  ga miljama daleko od starog koncepta. Upravo zbog toga, svima koji su u međuvremenu odigrali Assassins’s Creed Origins bit će jako teško vratiti se i zaigrati ovo ostvarenje koje sada ima prilično arhaičan gameplay, no ukoliko vam takvo što ne smeta, i dalje se radi o vrlo zabavnom ostvarenju vrijednom igranja.

Old school gameplay mogao bi biti prenaporan i arhaičan onima koji su u međuvremenu igrali AC Origins…

Ubisoft se prilično opekao zbog traljavo odrađenog Ezio Collection remastera, no u slučaju Rogue Remastereda u potpunosti se iskupio odradivši zaista veliki posao kada je u pitanju tehnička strana igre. Naime, grafički igra sada izgleda kao ovogeneracijski naslov, a na svakom koraku vidljiv je pomak i na polju svjetlosnih efekata i sjena. Teksture u igri znatno su bogatije, a pogled u daljinu i dubinu znatno je veći. Vrijedi napomenuti da igra sasvim lijepo funkcionira i u 4K  prikazu pri 30 fpsa, da gotovo nema tehničkih mana a to je u ovom slučaju vjerojatno i njen najveći plus budući da se ipak radi o remaster izdanju.

AC Rogue Remastered doista izgleda kao ovogeneracijski naslov

Dobar remaster i točka

Assassins’s Creed Rogue Remastered predstavlja sjajnu drugu šansu za sve one koji su propustili odigrati prošlogeneracijsko izdanje. Radi se o veoma dobro upakiranom i više nego korektno odrađenom remasteru svakako vrijednom vašeg vremena, no budite upozoreni – iako je u pitanju veoma dobar naslov, silazak “s konja na magarca” u slučaju da ste u međuvremenu igrali Assassins’s Creed Origins za neke bi mogao biti veoma šokantan.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.