Inicijalna tranzicija na novu generaciju hardvera za Ubisoftov Assassin’s Creed serijal baš i nije bila prošla u najboljem redu. Assassin’s Creed: Unity, prva igra namijenjena isključivo tada friško izašlim novim konzolama i PC-u, u prodaji se pojavila totalno nespremna, prepuna ozbiljnih bugova i drugih tehničkih problema, što je izazvalo priličan bijes kod fanova, osobito iz razloga što su sve dotadašnje igre iz serijala izlazile uglavnom ispolirane s tek ponekim sitnim propustom, koji bi neka od zakrpa naknadno popravila. Međutim, Assassin’s Creed: Unity je trebao mnogo više od stotinu ili dvije megabajta patcha,pa smo tek 15ak GB zakrpa kasnije dobili ono što smo trebali imati od samog izaska.

Zakrpljena verzija igre donekle je uspjela smiriti strasti igrača, a kada su ubrzo nakon izlaska Assassin’s Creed: Unityja na internetu osvanule informacije o Ubisoftovom novom projektu kodnog imena Assassin’s Creed: Victory, mnogi su već počeli strahovati da je Ubisoft ubacio u petu brzinu hiperprodukcije te da ćemo već iduće godine, gotovo uvijek u isto vrijeme, dobiti novu igru, koja bi zbog kratkog perioda razvoja mogla proći još gore od Assassin’s Creed: Unityja. No, na sreću svih nas, to nije bio slučaj – u trenutku prvog leaka, Ubisoft Quebec je u tajnosti već dvije godine radio na novom naslovu jednog od najpopularnijih i najprodavanijih serijala današnjice.  A taj razvoj se produžio na još gotovo godinu dana, pa smo tek uoči posljednjeg E3 sajma dobili i službenu najavu igre, čije je ime promijenjeno u Assassin’s Creed: Syndicate.

Sve do tada poznate informacije i glasine pokazale su se točnima – radnja nove igre smještena je viktorijanski London, a pred nama je igra koja će ovaj serijal, nakon kratkog skretanja s puta, vratiti na tragove stare slave.

Gangs of London

Viktorijanski London sam po sebi je prilično zahvalna lokacija za odvijanje bilo koje mračnije priče – svatko tko je pogledao barem jedan film ili pročitao neku knjigu čija je radnja bila smještena u London sredinom XIX stoljeća, mogao se uvjeriti u fascinantno mračnu i turobnu atmosferu koja ih je krasila. Slična atmosfera dočekala nas je i u Assassin’s Creed: Syndicateu.

Naime, priča Assassin’s Creed: Syndicatea odvijat će se, baš kao i svaka dosadašnja Assassin’s Creed igra, u sadašnjosti i prošlosti. Budući da sadašnjost nikada nije bila previše zanimljiva, prvo ćemo se pozabaviti prošlošću, koja predstavlja i glavninu igre. Nova Assassin’s Creed priča upoznat će nas s Jacobom i Evie Frye, blizancima koji 1868. godine, u jeku velike industrijske revolucije, stižu u London, kojim iz sjene vlada templarska sila, na čelu s intrigantnim industrijalcem – templarom Crawfordom Starrickom.  Kako i sami pripadaju assassinskom redu, Jacob i Evie Frye će se pokušati suprostavili templarima i spriječiti organizirani kriminal koji polako ali sigurno nagriza sudbine običnih građana Londona, a kako bi u tome uspjeli, morat će okupiti svoju vojsku pristalica koja će im pomoći u oslobađanju Londona, a među tim pristalicama ali i protivnicima naći će se brojne poznate povijesne ličnosti, kao što su Charles Darwin, Charles Dickens, Alexander Graham Bell, Karl Marx, Florence Nightingale i mnogi drugi..

Sama priča igre dosta je mračnija, no ne pretjerano zanimljiva, mada svakako moram pohvaliti dobru dozu humora koja krasi većinu dijaloga u igri. S druge strane, kao i svaki put do sada, dio radnje koja se odvija u prošlosti, pametnim odlukama developera bačen je u potpunosti u drugi plan te se odvija kroz video sekvence, što znači da nema dosadnog tumaranja Abstergovim uredima. Ovo svakako predstavlja veliki plus jer, ruku na srce, na prste jedne ruke mogli bismo nabrojati one kojima se potraga za Piece of Eden relikvijama u sadašnjosti svidjela. Budimo iskreni, većina nas je jedva čekala da se spoji na Animus i vrati u prošlost, gdje nas je čekala prava stvar…

GTA Victorian London

Assassin’s Creed: Syndicate nam po prvi put u serijalu pruža simultano igranje s dva lika. U svakom trenutku, osim tijekom glavnih misija, možete prebaciti kontrolu s Jacoba na Evie i obratno. Kontrola likova, kao i većina njihovih sposobnosti, u početku je gotovo identična, no kako razvijate likove i otključavate nove skillove, njihove specijalnosti dolaze do izražaja. Igranje s Evie uglavnom podsjeća na igranje s većinom dosadašnjih assassina (dakle, šuljanje, skrivanje i tiha eliminacija protivnika), dok je Jacob više orijentiran na klasičnu akciju i izravnu borbu s protivnicima. Kako bi se likovi dodatno razlikovali tu su i po tri high-level sposobnosti, koje Jacobu i Evie daju dodatne vještine i snagu – npr. Evie može privremeno biti nevidiljiva, a Jacobovi napadi mogu biti još snažniji. Također, budući da se radnja igre odvija u nešto novijem vremenu, i arsenal oružja koji će glavnim protagonistima tijekom igre biti na raspolaganju u potpunosti odgovara settingu igre – tu su bokseri, pištolji te već u više navrata visoko hvaljeni i predstavljeni Jacobov štap-mač i Eviein nepalski kukri nož.

Kao što možete vidjeti, pred igračima će biti jako puno hladnog oružja, što garantira znatno brutalniju borbu (tko se sjeća uvodne scene iz filma Gangs of New York, zna o čemu pričam). A kada sam već spomenuo borbu, važno je napomenuti da je ista doživjela određene izmjene nabolje – možda ne u tolikoj mjeri koliko smo očekivali, no svakako se radi o prijeko potrebnim izmjenama koje su igru načinile još dinamičnijom i interesantnijom.

Za razliku od dosadašnjih igara iz serijala, koje su uglavnom bile siromašne misijama i generičkim aktivnostima u velikim gradovima, Assassin’s Creed: Syndicate nam donosi i nešto drukčiji koncept misija i podmisija. Budući da je London gotovo za 30% veći od prošlogodišnjeg Pariza, Ubisoftovci su morali smisliti kako da popune isti dovoljnom količinom sadržaja, a to su uradili na sjajan način, jer u igri nas očekuje zaista impresivna količina istih.

Nove misije i sporedni zadaci nikada nisu bili zanimljiviji te će igrače konstantno iznenađivati svojom svježinom – tako ćemo na primjer Darwinu pomagati u potrazi za halucinogenom orhidejom, Dickensu ćemo se pridružiti u borbi protiv okultista, Alexander Graham Bell će nas u maniri legendarnog Q-a iz James Bonda svako malo nagrađivati novim genijalnim spravicama koje život znače, imat ćemo i svoju verziju Fight Cluba, podmićivati miliciju, oslobađati djecu koja rade u tvornicama, sudjelovati u lovu na ucjene, kontrolirati dokove i sudjelovati u sukobima bandi, tu su ponovno i vremenske anomalije koje će nas ovaj put baciti u London za vrijeme prvog svjetskog rata, gdje ćemo preuzeti ulogu nad Jacobovom unukom Lydiom Frye.. Ovo je samo djelić onoga što nas čeka na ogromnoj mapi Londona, a što se još sve nalazi, ostavljam vam da sami otkrijete.

Same glavne misije u igri znatno se razlikuju, ponekad i prepliću, a iako igra striktno ne forsira nekoga od blizanaca, Jacoba ipak možemo promatrati kao glavnu okosnicu igre. Jedan od najznačajnijih elemenata koje ova igra donosi jeste i stvaranje bande, organizacija i upravljanje istom. Naime, Jacob tijekom igre okuplja svoju bandu, poznatu pod imenom Rooks, koju u formi mikromenadžmenta poboljšavate, razvijate i unaprjeđujete, a kada ju dovoljno razvijete, možete ju koristiti za napad na protivnike.

S obzirom da se radnja igre odvija u Londonu, koji je površinom zaista ogroman, developeri su se morali pozabaviti i novim načinima prijevoza kroz grad, a budući da su za vrijeme industrijske revolucije već bili razvijeni određeni sofisticiraniji prijevozni strojevi, igračima će za brže kretanje kroz grad na raspolaganju biti nekoliko vrsta prijevoza. Tu su vlakovi i kočije, čije kontroliranje i upravljanje gradom podsjeća na ono iz GTA serijala, no glavna zvijezda igre je sjajni Rope Launcher, koji možemo i koji ćemo najčešće koristiti za „zračno klizanje“ s jednog dijela grada na drugi.

Ono što će definitivno mnoge iznenaditi, a osobito nakon prošlogodišnjeg Assassin’s Creed: Unityja, jeste izostanak multiplayer komponente. Iako se nedostatak iste neće svidjeti mnogima, mišljenja sam da su developeri izbacivanjem multiplayera više dobili nego izgubili, budući da su sav njihov trud i resursi bili usmjereni na stvaranje što kvalitetnijeg single player igraćeg iskustva i poboljšanju brojnih elemenata igre (borba, kretnje, eagle vision…)., što im je očito pošlo za rukom, budući da je pred nama najkompletnija Assassin’s Creed igra još od Assassin’s Creed IV: Black Flaga.

Uspješno položen produkcijski popravni ispit

Nakon što su se prošle godine propisno obrukali i pošteno opekli od juhu koju su sami zakuhali, Ubisoftovci su naučili na svojim greškama (znate kako kažu – tko se jednom od mlijeka opeče, i u jogurt puše..) i nisu dozvolili da im se ponovi prošlogodišnji produkcijski fijasko, kada su Unity u prodaju pustili znatno prije nego što su trebali. Ove godine nećemo imati priliku smijati se grotesknim bugovima i glitchevima koji su od likova u igri pravili voštane deformirane kreature, niti ćemo propadati kroz građevine i biti primorani na restart cijele igre, dok čekamo gargantuozne patcheve da isprave sve te silne propuste. Ne, ove godine dobili smo veoma ispolirano ostvarenje sa sjajnom audiovizualnom podlogom, koja funkcionira baš onako kako bi i trebala.

Da se razumijemo, patcheva će svakako biti no oni su tu, baš poput onog inicijalnog, da isprave samo pojedine sitne bugove i dodatno optimiziraju ionako odlične performanse igre.

Naime, vizuali u igri su veoma dobri i kompletno izvođenje je znatno fluidnije u odnosu na prošli nastavak, budući da je framerate konstantan na nekih 30 fps, što je sjajno s obzirom na veličinu igre i sadržaj, aktivnosti i dinamiku koja se stalno odvija tijekom iste. Fantastično dizajnirani London svakako predstavlja najsjajniju zvijezdu igre, pa iako nije spektakularan  i detaljan kao na primjer Los Santos, njegova autentičnost uopće ne dolazi u pitanje – sve ulice, značajnije povijesne građevine i institucije i ostale kulturne znamenitosti viktorijanskog Londona, bit će vam na raspolaganju za posjetu tijekom ove spektakularne virtualne ture.

Zvučna strana ponovo je odlična – voice acting i ove godine predstavlja impresivnu konstantu, dok je za zvučnu podlogu i glazbu bio zadužen genijalni Austin Wintory, čije je svakako najpoznatije djelo soundtrack za nezaboravnu PlayStation ekskluzivu Journey.

Kontrole u igri doživjele su određene izmjene, no ne i u toj mjeri da su nam neprepoznatljive. Iako se ne razlikuju drastično od onih iz Unityja, sada su nekako intuitivnije i fluidnije. Ovo je osobito primjetno pri parkour scenama, gdje sada ima znatno manje pogrešnih skokova koji su nas pošteno iznervirati u prošlim igrama.

Jedina zamjerka koju možemo pronaći kada je u pitanju produkcijski dio igre, odnosi se na promjenjiv karakter umjetne inteligencije, koja varira od sjajne do nenormalno glupe, no budući da vam to neće značajno zasmetati prilikom igranja igre, ovaj problemčić slobodno možemo zanemariti, jer isti će vjerojatno biti otklonjen nekim narednim updateom za igru.

Svjetliji dani za Assassin’s Creed serijal

Prošlogodišnju gorko – slatku katastrofu zvanu Unity teško ćemo zaboraviti (unatoč činjenici da je igra nakon svih patcheva bila veoma dobra), no Assassin’s Creed: Syndicate je tu da nam pomogne da ponovo zavolimo ovaj sjajni serijal. Zahvaljujući brojnim pametnim poboljšanjima, koja su stigla kao produkt prošlogodišnjeg „udarca u guzicu“, Ubisoft nam je još jednom isporučio dobro poznatu porciju jednog od naših najdražih jela i dokazao da i dalje ozbiljno misli s Assassin’s Creed serijalom.

Gdje će nas iduća avantura odvesti, još uvijek ne znamo, no dok ne doznamo, mi ćemo posjetiti viktorijanski London i pokušati ponoći blizancima Frye da ga oslobode od templarskih tlačitelja, a i vi biste nam se trebali pridružiti. Nabavite i zaigrajte Assassin’s Creed: Syndicate, jer radi se svakako o jednoj od najboljih igara 2015. godine.