Nakon ogromnog uspjeha Assassin’s Creed Valhalle i njenih dviju ekspanzija (Wrath of Druids i Siege of Paris), koje su obilježile prošlu godinu, ovaj Ubisoftov hit je hrabro zakoračio u drugu godinu svoga postojanja i to sa novom, trećom po redu, dosad najvećom ekspanzijom poznatom pod nazivom Dawn of Ragnarok. Nakon što smo prije mjesec dana imali priliku da sudjelujemo u Ubisoftovoj zatvorenoj prezentaciji spomenute ekspanzije i otkrijemo vam neke od najznačajnijih noviteta koje ista donosi, vrijeme je da vidimo je li priličan hype koji je pratio Dawn of Ragnarok na kraju bio i opravdan.

O bogovima i divovima…

Prije nego što se konkretnije pozabavimo njenim sadržajem, odmah ćemo bez razmišljanja potvrditi da je Dawn of Ragnarok doista najveća i najimpresivnija Assassin’s Creed ekspanzija do sada, koja nam donosi minimum 35 sati priče, brojnih glavnih i sporednih misija te raznoraznih dodatnih aktivnosti.

Ova nova ekspanzija nam u biti donosi nastavak fantazijskog dijela Valhalle i Eivorovih ranijih vizija, u kojima ćemo se naći u ulozi Odina (odnosno Havija, kako ga dobar dio stanovnika nordijskih svjetova zove), koji mora spasiti svoga sina Baldra, kojeg su oteli divovi pod vodstvom vatrenog diva Surtra.

Sama radnja Dawn of Ragnaroka smještena je u Svartalfheim, mitološki svijet patuljaka koji je pod opsadom ledenih i vatrenih divova, a kako bi spasio Baldra Odin će potražiti pomoć patuljaka, ali prvo će morati pronaći njihova skrivena skloništa, razbacana po velikom i doista impresivnom svijetu.

Za samu priču ekspanzije možemo reći da je solidna, ali ne i nešto više od toga. Zabavna jeste i držat će vas okupiranim nekoliko dana, ali neće vam ostati u sjećanju kao neke ranije priče iz ovog serijala, prije svega zbog nekarizmatičnih likova i prilično predvidljivog scenarija.

Poznati koncept s nekoliko manjih noviteta

I dok je Ubisoft sa pričom Dawn of Ragnarok ekspanzije uglavnom igrao na sigurno, nešto je bio slobodniji kada je u pitanju gameplay, što je rezultiralo priličnim brojem noviteta. Prije svega, tempo i koncept su nešto drukčiji, budući da nas igra ne baca direktno u akciju i samu priču, već nas u istu uvodi nešto sporijim tempom, forsirajući nas da u početku prvo pronađemo skloništa patuljaka i da obavljamo raznorazne zadatke za njih, prije nego što se otisnemo u onaj konkretniji dio same priče. Ovakav pristup definitivno neće „leći“ svima, osobito onima koji su igrajući dosadašnje Assassin’s Creed igre u neku ruku razvili svoj stil igranja.

Naravno, baš kao i u Valhalli, jedna od najimpresivnijih značajki ove ekspanzije definitivno je otvoreni svijet u kojem se ista odvija. I dok je sama mapa dosta slična svakoj dosadašnjoj iz igara i ekspanzija ovog serijala (dakle, i dalje su tu viewpointovi, blago i raznorazne relikvije te hrpetina oružja i opreme..), sam izgled svijeta još jednom će vas oduševiti količinom detalja i impresivnim pejsažima. S druge strane, kada je sama akcija u pitanju, tu nas je dočekalo nekoliko doista cool noviteta, prije svega u vidu Odinovih vještina oko kojih je i dobar dio same gameplay koncepcije cijele ekspenzije ujedno i građen.

Naime, već na gotovo samom početku ekspanzije, Odin od patuljaka dobiva posebnu rukavicu (Hugr-Rip), koja mu pruža mogućnost da preuzima vještine i moći poraženih protivnika, skupljajući sa njih Hugr materiju. Na raspolaganju imamo nekoliko različitih vještina, pri čemu istovremeno možemo koristiti maksimalno dvije, a ako ćemo biti iskreni, od svih tih vještina, učestalo ćemo tijekom igre koristiti dvije ili tri. Tu je, prije svega, Power of the Raven vještina, zahvaljujući kojoj se Odin može pretvoriti u gavrana i pobjeći iz borbe ili pak iz zraka srediti protivnike. Jednako cool izgleda i sposobnost Power of Birth, zahvaljujući kojoj neprijatelji koje usput ubijemo postaju naši suborci dok god je sposobnost aktivna. Ova moć zna biti prilično korisna, budući da nam pruža priliku da okupimo pravu malu vojsku i uz pomoć iste suprotstavimo se uvijek brojnijim protivnicima. Zanimljivo je i to da pojedini protivnici također imaju istu moć. Tu je i Power of Muspelheim moć, koja nam pruža mogućnost hodanja po lavi ili pak pretvaranje u protivnike, što samoj igri daje potpuno drukčiji, na momente Hitman štimung. Ponavljam, sve te vještine izgledaju cool, ali u igri vrlo rijetko imaju svoju svrhu, što samo po sebi povlači pitanje jesu li iste baš i bile potrebne ili su tek onako ubačene u igru.

Uz sve moći, koje ćemo moći koristiti kroz igru, u ovoj ekspanziji nas očekuje i poprilična doza klasičnog fajta, koja je u usporedbi s Valhallom dobila nekoliko suptilnih poboljšanja, novih oružja, combo poteza i finishera. Kada su “obični” protivnici u pitanju, tijekom naše avanture očekuje nas okršaj sa Jotnarima (ledenim divovima) i Muspelima (vatrenim divovima), čiji dizajn, ako ćemo biti iskreni, baš i ne briljira budući da se baš i ne razlikuju od drugih protivnika (osobito Jotnara), koje smo vidjeli u Valhalli tijekom Eivorovih vizija. Sama borba protiv njih donosi tek minorne izmjene, dok je situacija prilikom boss fajtova ipak nešto bolja.

Za one uvijek željne akcije, ova ekspanzija donosi i posebnu poslasticu u vidu Valkyrie Arene, u kojoj Odin ponovno proživljava neke od svojih najznačajnijih borbi, a u kojima će biti potrebno savladati raznorazne protivnike koji napadaju u valovima. Naravno, uspješno kompletiranje tih questova donosi i brojne nagrada u vidu dodatne opreme koje su ipak mogle biti atraktivnije i relevantnije. Upravo zbog toga, samo najuporniji će se u, nedostatku prave motivacije te prilične repetitivnosti borbi, dulje zadržati u Areni.

Kada je u pitanju tehnička strana igre, Dawn of Ragnarok je u biti Valhalla s tek nekoliko grafičkih tweakova, što je i očekivano. I dok se, kao što sam već spomenuo, Ubisoftovci baš i nisu pretjerano potrudili oko dizajna protivnika i glavnog lika te likova u igri općenito, veliki otvoreni svijet u kojem se ova ekspanzija odvija definitivno zaslužuje sve pohvale, što zbog veoma dobrog dizajna što zbog količine detalja koji su prisutni na svakom koraku. Također, posebno bih pohvalio i novi soundtrack koji je na momente čak „epskiji“ od onog iz Valhalle, a svi koji su igrali Valhallu znaju koliko je glazba u njoj bila fantastična.

Ekspanzija koja je mogla proći i kao individualni spin-off

Vrijeme je da rezimiramo naše putovanje u Svartalfheim i otkrijemo je li Dawn of Ragnarok ekspanzija uspjela da opravda silni hype koji ju je pratio. Odgovor na to pitanje glasi „Da i Ne“. S jedne strane, doista se radi o dosad najvećoj i najimpresivnijoj ekspanziji cijelog Assassin’s Creed serijala koja je bez problema mogla funkcionirati i kao zasebna spin-off igra. Mitološki motiv u ovoj ekspanziji doista je zasjao u punom svjetlu, a sve ono što smo voljeli u Valhalli voljet ćemo i ovdje, uključujući i vrhunsku produkciju (soundtrack posebno). S druge strane, premalo konkretnijih noviteta i pomalo razvučeni koncept mogao bi odvratiti one koji su navikli na klasične Assassin’s Creed igre. Na kraju, radi se o solidnoj ekspanziji vrijednoj igranja (i kupovine po nešto nižoj cijeni), koja ipak nije u potpunosti ispunila ogromni potencijal. Ukoliko ste totalni AC junkie, vjerojatno već igrate Dawn of Ragnarok. U suprotnom, definitivno pričekajte neko sniženje.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.