Assetto Corsa Competizione je najnoviji sim-racing naslov ponuđen ljudima koji preferiraju igrati igre na konzolama. Nakon što je godinu dana provela u beti, pa onda i 2019. izašla kao igra za PC platformu, ACC je već provjerena i, makar što se tiče većeg dijela kritike i publike, izrazito dobra sim-racing igra. Što znači izlazak ove igre za PS4 i XBox konzole, je li razočarao i što uopće očekivati od jednog PC porta?

ACC: Prijenos s PC-a na konzolu

Ako ste već igrali ACC na PC-u, svjesni ste o koliko se zahtjevnoj igri zapravo radi. Opterećenja, kako za CPU, tako i za GPU definitivno ne nedostaje i primarna briga svih koji su saznali kako će ACC dobiti svoju konzolašku verziju je bila kako će hardverski limiti obje konzole utjecati na sam gameplay. Najveća žrtva, a vjerojatno i najveći problem ove igre je njen framerate. Naime, da bi uspjeli prenijeti ekstremno detaljnu fiziku koju ova simulacija donosi, developeri su morali žrtvovati nešto. ACC za konzole dolazi u praktički istom izdanju kao i onaj za PC. Sve opcije, svi načini igranja, career mode, single player mode, pa i multiplayer mode – sve bi trebalo biti isto na obje platforme.

Nažalost, ovaj naslov nije cross-platformski i moram reći da sam samo malčice zbog toga razočaran, jer imam nekoliko prijatelja koji već godinu dana uživaju u onome što ACC nudi na PC-u. Međutim, sve i da možemo igrati zajedno s našim PC prijateljima, iskustvo na konzoli je limitirano na 30 FPS-a. Ostaje, po meni, nevjerojatan žal, pa čak i veliki upitnik iznad glave zbog činjenice da je ova igra ipak izašla na već zastarjeloj PS4 i XBox hardverskoj tehnologiji. 30 FPS-a, kao apsolutni frame limit možda i ne bi bili problem da su konstantni.

Samo 30 FPS-a?

Trenutno stanje je, za koje se svakako nadam kako se može promijeniti, je da igra zna patiti od značajnog framedropa. To se najčešće događa u situacijama koje su dodatno zahtjevne za konzolaški hardver: start utrka, te kišni uvjeti na stazi. Problemi su još evidentniji ako ovim faktorima dodamo i noćno vrijeme utrkivanja. Unutar career načina igranja se nađete sa 20 automobila na startu: kiša je, noć je i prije nego što se utrka stabilizira igra zna, u nedostatku boljeg termina – stutterati. Ovo nije često, ali za ovaj tip igre može biti presudno, pogotovo ako se ovaj tip problema prenese (ali najvjerojatnije i pojača) u online multiplayer utrkama.

Dodatan problem ovako niskog frameratea leži u činjenici da se radi o vrlo specifičnom tipu igre. Specifičnost je priroda samog sim-racinga, zahtjeva nevjerojatno puno precizne kontrole, i bilo kakav lag predstavlja problem. Razlike koje se nekad događaju u ovom tipu utrkivanja između pojedinih vremena koje postavljate na stazi se mjere u stotinkama sekunde.

Input Lag

Također, po samom izlasku igre, manje-više svi ljudi koji igraju na konzoli pate od najvećeg neprijatelja svih gamera i gamerica, a to je input lag. Informacije koje bi konzola trebala primiti su često prevelike u svome obujmu, zbog čega postoji malena razlika između stvarnog pomicanja na kontroleru/volanu i reakcije koje se događa s vašim automobilom. 0,1s ne zvuči previše, jer tolika je otprilike latencija ovog input laga, ali vjerujte mi, u usporedbi sa drugim etabliranim naslovima kao što je Gran Turismo Sport, takav problem može biti distrakcija. Moje trenutno rješenje je da igram iz tzv. dashboard perspektive; to ne utječe na problem input laga, ali činjenica da ne vidim volan, već samo instrument ploču eliminira makar tu vizualnu reprezentaciju problema.

Tehnički, na ovakav tip problema se možemo naviknuti, ali je jednostavno šteta što moramo. Dakle, ukratko, 30 FPS-a sami po sebi jesu problem za ovakav tip igre koja zahtjeva nevjerojatno precizan response i komunikaciju između kontrolera i konzole, ali nije nešto što se ne može promijeniti sa patchevima u budućnosti. Sad, kad smo s liste makli sve loše što postoji u ovoj igri, možemo se posvetiti elementima koji ACC čine, unatoč svemu, vrlo privlačnim sim-racing naslovom.

Fizika

Bez ikakve dvojbe, Assetto Corsa Competizione dolazi sa najdetaljnijom i najboljom fizikom koju možete isprobati na konzoli. U usporedbi sa ACC, Gran Turismo Sport se ne čini kao sim-cade, kako ga vole nazivati, nego kao igra koja zaostaje u apsolutno svim aspektima koji čine jednu simulaciju imerzivnom. GT Sport je fantastična igra u mnogo drugih aspekata, ali što se tiče ponašanja automobila, ACC je neusporedivo bolji. Temperatura i tlak u gumama, njihova istrošenost i tip, temperatura kočnica, uvjeti na stazi, visina rubnika – sve je preneseno s impresivnom količinom detalja i preciznosti.

Zbog svega ovoga mi nije problem reći kako je, ako igrate ACC na volanu, ovo najuzbudljivije i najbolje iskustvo koje sam imao na konzoli. Igra je, naravno, i nevjerojatno detaljna što se tiče načina na koji možete setupirati svoju jurilicu, pa ako je automehanika vaša strast, mislim da ćete provesti sate i sate igrajući se različitim postavkama. Osobno, ne znam previše o motorima i ovjesima, ali igra uključuje ‘’safe’’ i ‘’agressive’’ preset za svaki od ponuđenih automobila. Prema mome shvaćanju, agresivniji setupi imaju puno manje traction controla i ABS je postavljen puno suptilnije. Ono što je super je da možete mapirati kontrole koje utječu na ove parametre i mijenjati ih direktno tokom vožnje. Probao sam i skroz isključiti traction control (jer to je način na koji bi svi trebali igrati GT Sport), ali u ovoj igri je to jednostavno preteško. Podsjećam vas, ono što vozite je GT3 klasa – vjerojatno jedna od slađih krema auto-moto sportova. Razlika između pojedinih, ipak, ima, tako da bez obzira što se radi o jurilicama koje imaju manje-više isti broj konjskih snaga i vrlo sličnu kilažu, voziti Ferrarija je potpuno drugačije od vožnje Bentleyja. Meni osobno je također GT3 klasa utrkivanja najdraža, jer činjenica je da bilo koji automobil odaberete, on nema nikakvu značajniju prednost nad drugima, pa se stvarno sve svodi na to koliko dobro ćete voziti. Iako, za ACC ključna riječ je koliko konzistentno.

Igra je, prema mojim kriterijima, dovoljno teška i izazovna i mislim da će mi pružiti stvarno puno, čak samo i kao platforma na kojoj mogu hotlapati Mercedes AMG GT3 na Nurbugringu ili Silverstoneu.

Zvuk

Još jedna kategorija u kojoj ACC prednjači nad svim ostalim racing igrama koje postoje na konzoli je zvuk. Igra zvuči spektakularno, nebitno o čemu se radi: zvuk motora, zvuk škripanja guma, sav mehanički tip buke koje dolazi zbog kontakta s podlogom ili drugim automobilima na stazi – sve je na najvišem mogućem standardu. Project Cars 2, po meni, ponudio je jako dobar uvid u to koliko dobro bi mogle zvučati igre ove tematike. Assetto Corsa Competizione je podigla dizajn zvuka na jedan sasvim drugi level, i zbog toga vrlo pozitivno utjecala na imerzivnost i užitak.

Bez kompromisa idući put, please!

Na kraju, iskreno mi je žao što najbolje sim-racing iskustvo koje možete isprobati na PS4 ili XBox konzoli dolazi sa tako limitiranim FPS-om. 30 se čini kao stvarno premalena brojka, a ako u to uključimo i činjenicu da ta brojka pada kada konzola iskusi previše opterećenja tokom starta utrke, čini cijelu stvar još malo gorom. Meni ovo neće biti presudan faktor, jer ima više od jednog načina na koji možete uživati u ovoj igri. Multiplayer je zasad još uvijek u povojima, i dok developeri ne nađu solucije za probleme oko input laga, mislim da će serveri još neko vrijeme biti relativno prazni. Sim-racing scena je, a valjda zbog prirode racinga – kompetitivna.

Assetto Corsa, što se tiče kvalitete fizike i zvuka, posramljuje svaku drugu racing igru koju trenutno imamo dostupnu na tržištu. No, čini li je to i najviše privlačnom? Nažalost, s hrpom opravdanih razloga – ne. Dolazi na samom kraju generacije ovog tipa konzola, čekaju nas puno uzbudljivija vremena, a mene osobno i nada da će Assetto Corsa Competizione, s ovom kvalitetom u već spomenutim segmentima, izaći i kao naslov za PS5. Ako ste fan racing igara, mislim da ovo nikako ne smijete propustiti i da morate prihvatiti činjenicu da je 30 FPS-a kompromis koji se morao dogoditi da bi igra bilo tako dobra za voziti. AI je fantastičan i mislim da pruža pruža puno izazova unutar career i championship načina igranja. Također, mogućnost kreiranja vlastit utrka (imamo čak i 24h endurance mode!) i dinamička promjena vremena koju možete uključiti ipak čini ACC jednim od boljih sim-racing iskustava kada je u pitanju sirova kvaliteta vožnje.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.