Atelier Firis: The Alchemist and the Mysterious Journey je osamnaesta igra u JRPG serijalu Atelier, prisutnom na Playstation konzolama od 1997. godine, svo to vrijeme razvijanom od strane Gust Corporationa. Iako primarnu publiku nalazi u Japanu, čak 13 od 18 igara izašlo je i na Zapadu, no ne trebate se osjećati krivim ako niste upoznati sa ovim dugovječnim serijalom – izuzev kratkog razdoblja za vrijeme vladavine Playstationa 2 na konzolaškom tržištu, generalna pozornost koja je pridavana Atelier igrama bila je mnogo manja nego prema ostalim JRPG serijalima. No kako i zašto je baš ovaj dospio do osamnaestog nastavka, a neki od velikana su zapeli na manje od pet? Razloge za uspjeh serijala u Japanu ne treba tražiti, kada bismo išli otkrivati koje su sve igre tamo megapopularne, a mi ne znamo za njih, trebali bismo čitav sajt posvetiti tome i ažurirati ga na dnevnoj bazi, no što se Zapada tiče, možemo doći do poprilično logičnih zaključaka ako malo promislimo. Prve dvije igre izašle su ekskluzivno za PS1 konzolu samo  u Japanu, a isto vrijedi za iduća tri nastavka, osim što se radilo o PS2 ekskluzivama. Otprilike u vrijeme izlaska petog nastavka, desilo se nešto naizgled nebitno – Nippon Ichi., dotad malo poznat JRPG developer izdaje Disgaea: Hour of Darkness koji nakon nekog vremena izlazi i na Zapadu te postiže ogroman uspjeh. Tvrtka nakon toga otvara i američki ogranak namijenjen izdavanju manje poznatih japanskih igara, te prve Atelier igre počinju dolaziti i kod nas. S obzirom na ogromnu popularnost PS2 konzole, velik broj igara uspio bi pronaći svoju publiku, tako da se Atelier serijal održao unatoč impresivnoj konkurenciji. Za vrijeme iduće generacije konzola mogli bismo zaključiti da je razlog opstanka upravo suprotan – JRPG-ova je bilo jako malo, te je ama baš svaki uspio doći do određenog dijela publike i doživjeti koliki toliki uspjeh (PC verzije su pripomogle). To nas dovodi do najnovijeg nastavka, prvog koji nakon podužeg vremena ne izlazi na trojci, nego samo na PS4, PS Viti i PC-u. S obzirom da je situacija što se JRPG-ova tiče puno bolja nego na prošloj generaciji konzola, bit će zanimljivo vidjeti koliko se ovaj serijal može održati na Zapadnom tržištu.

Nakon ovog podužeg uvoda, bilo bi vrijeme da se nešto kaže i o samoj igri. Opće karakteristike koje dijele manje više sve igre serijala su bajkovita atmosfera, izrazito jaka anime estetika, te duboko razvijen sustav alkemije, kojom proizvodite predmete koji čine okosnicu sustava borbe. Priče nisu nikakvi epovi o spašavanju svijeta, ljubavne priče veće od života, ili sage o ratovima između fantastičnih kraljevstva, već su puno manje, osobnije, te se najčešće svode na putovanje glavnog lika koji na neki način pronalazi sebe i pokušava uz pomoć drugih likova ostvariti svoj san. Naravno da se određeni motivi na koje smo navikli u ovakvim igrama pojavljuju, no sve je na zantno manjoj razini, te Atelier igrama prevladava osjećaj ugode, istraživanja fantastičnog svijeta, te blage avanture bez velikih napetosti.

Takav je i najnoviji nastavak u kojem pratimo Firis Mistlud, mladu alkemičarku koja živi u rudarskom gradiću te sanja o istraživanju svijeta, no jedini način da to napravi je da položi alkemičarski ispit. Ta jednostavna priča pomalo je zakomplicirana veemenskim ograničenjem koje je postavljeno na početku, za vrijeme kojeg vam je zapravo jedini cilj priprema za ispit. Vrijeme prolazi slično kao u Persona serijalu, istraživanjem prolaze dani, vi učite Firis novim vještinama, te sve kulminira ispitom čiji rezultat ovisi isključivo o vama. Unatoč pritisku kojeg ćete možda osjetiti radi ograničenja, ne brinite – imate više nego dovoljno vremena da napravite sve što trebate, a igru možete nastaviti igrati čak i nakon završetka. Igra je prožeta bajkovitim osjećajem ugode i opuštenosti, što bismo mogli smatrati i jednom od pozitivnijih odlika čitavog serijala koja ga izdvaja od velikog broja JRPG-ova s kojima se možemo susresti. Još jedna jako izražena crta koja odmah upada u oči je jako naglašeni anime dizajn likova, što je nešto što se možda neće svidjeti svima, no opet, ako igrate JRPG-ove trebali biste barem donekle biti naviknuti na to.

Gameplay će biti poznat svakome tko je makar nakratko zaigrao bilo koji nastavak serijala, a i već su ranije napomenute glavne odlike, no ponovit ćemo ih još jednom. Istražujući svijet sakupljate razne resurse, bilo kroz borbu bilo pronalaženjem na raznim lokacijama, resursima kroz alkemiju stvarate nove iteme i time jačate vaš talent, te zauzvrat možete stvarati još bolje iteme. Sve to vam koristi u borbama koje krasi klasični turn based sustav koji bi trebao razveseliti sve nostalgičare – uz Firis vodite još tri lika, svaki sa svojim vještinama, za vrijeme bitke vidite redoslijed kojim napadate vi i neprijatelji, ništa novo, ali je izvedeno dobro i ono što je najbitnije, zabavno, tako da se tu nema što prigovoriti.

Grafički igra neće nikoga impresionirati, no to joj nije ni cilj. Izgleda upravo onako kako smo svi maštali da bi naši omiljeni JRPG-ovi trebali izgledati u budućnosti dok smo naganjali 16-bitne sprajtove po ekranu i zamišljali kako zapravo izgleda mač koji smo upravo kupili glavnom liku jer hej, mi vidimo samo sivu crtu koja mu izlazi iz ruke. Mislim da je to najveći kompliment koji se može uputiti vizualnoj strani ovih igara s očito manjim budžetom, jer neće pokupiti  nikakve nagrade na račun grafičke dotjeranosti. Glazba je također ugodna, pomalo nemaštovita, no pomaže stvaranju neobavezne atmosfere lagane avanture.

I to je zapravo glavna odlika ove igre – neobaveznost. Igrajući sve te grandiozne JRPG-ove, navikli smo na osjećaj ovisnosti koji stvaraju, goruću želju da što prije sjednemo za konzolu i nastavimo našu avanturu. Ovdje toga nema, igri ćete se vraćati, no ne da biste puni znatiželje nastavili priču, ili satima pokušavali pronaći neko legendarno oružje, već kako biste proveli par ugodnih trenutaka istražujući magični svijet bajkovite atmosfere. Možda ćete na to potrošiti pola sata, možda par sati, no rado ćete se vratiti i nikad se nećete osjećati prisiljenima da igru privedete kraju, što je lijep osjećaj za promjenu. Unatoč svemu tome, na konzoli koja ima Final Fantasy XV i Personu 5, možda će biti teško ugurati ovu igru u raspored, što je šteta, no ako poželite odmor od navedenih titana i tražite nešto što opušteno možete zaigrati proljetnim popodnevima uz otvoren prozor ne trebate tražiti dalje.