INFO BOX
- DEVELOPER: Shining Rock Software
- PUBLISHER: Shining Rock Software
- PLATFORME: PC
- ŽANR: City building/strategija
- DATUM IZLASKA: 18. veljače 2014.
- PLATFORMA NA KOJOJ JE IGRA TESTIRANA: PC
Kako umrijeti od gladi i biti sretan
Luke Hodorowicz je 10 godina brao pamuk za Vicious Cycle Software. I jednog dana, kako to obično biva, odlučio je da mu je dosta i da je spreman za prvi dan ostatka svog života. A taj život se odvijao dalje od mjesta programera grafike u velikom razvojnom timu. Oboružan samo znanjem i brzo nestajućom ušteđevinom krenuo je u razvoj zombie akcijskog RPG-a. Kad otvorite Steam store Greenlight shvatite da je možda i previše zombie naslova. Tako je bilo i s Lukeom, pa je odlučio napraviti igru o ljudima kojima je bilo dosta svog okruženja, nametnute vjere, trenutnog modnog izričaja ili su možda jednostavno htjeli izbjeći regrutaciju za neki rat. Dok je svijet bio još relativno neistražen, ljudi su imali naviku pokupiti prnje i otići u ”novi” svijet po novi početak.
Svi snovi počinju idiličnom fantazijom o zelenim livadama, prelijepoj prirodi i nesputanom životu. U stvarnosti, to obično završava s majkama koje jedu svoju djecu, silovateljskim pijanim ruljama, biblijskim pošastima i sličnim inicijalno predviđenim i nepredviđenim stvarima.
Tako nekako i počinje Banished. Krećete se grupom i svojim prvim naseljem. To je možda i najbolji trenutak. Dok od naselja nema ni ”n”, a mogućnosti su neograničene.
Gladuša donja
Većina se igara bazira na tome da stvorimo što poželjnije mjesto. Grad nad gradovima. Urbanističku odu utopiji. Mjesto gdje mali dječak sa sela dođe s velikim snovima, samo da bi nestao u rulji, boreći se sa depresivnom rutinom života i svojom marginalnom egzistencijom. Banished to ne traži od vas. Zadatak je vrlo, vrlo jednostavan. Preživjeti. I dok to na papiru zvuči jednostavno, u praksi ćete češće gledati ljude kako umiru i sa srcem punim žaljenja proklinjati sami sebe, nego trijumfalno nadgledati svoju učinkovitu kreaciju.
Kad pokrenete igru dočekat će vas prilično uobičajen izbornik u kojem možete birati novu igru, tutorial, podesiti opcije ili izaći iz igre. Ono što me iznenadilo je da kad krenete u novu igru po prvi put, niste prisiljeni odigrati tutorial. Ne, on je potpuno opcionalan. Obično vas igre prisiljavaju na taj prvi edukacijski korak, nekad čak i odbijajući vaš zahtjev da ga preskočite. Banished vam dopušta da u potpunom neznanju krenete učiti na patnjama i smrti drugih.
Ako se odlučite na tutorial, on će vam objasniti osnovne mehanike igre, kontrole, gradnju, namještanje profesija i oboružati vas svim znanjima potrebnima da ubijete svoje selo. Ništa spektakularno, ali korektno odrađeno i više nego informativno. Pri pokretanju svoje nove igre dočekati će vas standardne opcije poput imena vašeg naselja, veličine terena, težine, vremena te opcije za uključivanje ili isključivanje katastrofe. Nema nikakvih scenarija, posebnih ciljeva, niti ikakvih drugih modova igre.
Ovisno o težini koju ste odabrali, počinjete novu igru s određenim brojem obitelji i početnih građevina. U vašem pokušaju da vas pamte kao mudrog vladara, a ne neiskusnog majmuna koji im je ubio majke i djecu, pratit će vas lagana ali prikladna glazba. I tu kreće vaša avantura. Počet ćete gradeći ribarske kolibe, kuće za vašu inicijalnu populaciju, skladišta za resurse, ceste koje ih povezuju i slične prilično standardne građevine za ovakav tip igre. Većina igara ovog tipa sama dodjeljuje radnike na radna mjesta koja stvarate, ovdje ćete to morati sami.
Sam vizualan izričaj igre je vrlo prikladan. Uglavnom zemljani tonovi koje razbija samo odjeća vaših stanovnika. Grafika nije ništa spektakularno, modeli nisu super detaljni, niti su teksture previše detaljne. Ali obavljaju svoj posao. Ni manje ni više. Daleko od tog da Banished ne izgleda lijepo, ali nije nešto zbog čega ćete poželjeti da ste dali ipak malo više novca kad ste kupovali grafičku karticu.
Sami izbornici su jednostavni i učinkoviti. Možete ih pozicionirati kako želite i sami stvoriti sučelje koje vam paše. Ovo je bliže toolbarovima u softwareu nego samim igrama i osvježenje je vidjeti takvu fleksibilnost. Obično vam igre dopuštaju minimalan utjecaj na raspored i poziciju samog sučelja.
Nepodnošljiva lakoća umiranja
Samoodrživost. To je ključna riječ. Potrebno je stvoriti sustav koji će zadovoljavati sve potrebe vaših virtualnih podanika i samim time ih spriječiti da odu u vječna lovišta. U početku će ovo biti teže nego što mislite i uvijek ste samo jednu zimu, jednu vrstu nametnika ili jedan tornado od potpune propasti. Zapravo, to ste cijelu igru. I dok mislite da ste na dobrom putu, zima vas je uhvatila nespremne. Količina ogrjeva nije bila dovoljna da zagrije cijelu populaciju, a toplina u njihovim srcima je nestala s prvom smrti bližnjih i voljenih.
Frustrirajuće. I to je ključna riječ. Nisam igrao ovako frustrirajuću igru otkad sam pobio zadnju posadu u Faster Than Light. Često ćete zaglaviti u početnik-stadijima igre ili u boljem scenariju stvoriti kompleksnije naselje, samo da bi svjedočili okrutnim prirodnim katastrofama, koje će božjim gnjevom izbrisati vaše pogansko naselje s lica mape. Ali nešto ćete naučiti. Možda da sljedeći put ne stavim polja toliko blizu jedna drugom? Možda tako neće nametnici napasti sve? Možda da ne radim građevine toliko blizu jednu drugoj? Sve su to lekcije i misli zbog kojih ćete biti malo učinkovitiji sljedeći put. Ovo je jako zadovoljavajuće. Kažu da pametan uči na smrtima tuđih podanika, a budala na smrtima svojih. Ili ne kažu? U svakom slučaju, Banished je igra u kojoj ćete učiti na smrtima. Često se dogodi da su igre frustrirajuće samo zbog loših dizajnerskih odluka ili pogrešaka u samom kodu. Banished to nije. On je težak. Morat ćete žonglirati s hrpom parametara da biste napravili učinkovito naselje. Ali kad napokon uspijete, imati ćete osjećaj nekog postignuća. Iako je taj osjećaj vezan uz virtualnu stvarnost i nema nikakve vrijednosti u stvarnom svijetu, nagrada je sam po sebi.
Kako napredujete kroz igru graditi ćete kompleksnije građevine, pa ćete hranu dobivati od polja žita i stoke, a ne skupljajući bobice i loveći ribu. S novim građevinama dolaze i novi stanovnici, poput dizenterije i sličnih stvari. Srećom možete sagraditi bolnicu, pa donekle anulirati utjecaj smrtonosnih bolesti na postojanje vašeg puka. Gradnja birtije će neke od vaših stanovnika pretvoriti u pijanu marvu, ali to je život. Budući da nemate prednosti moderne tehnologije, vaši podanici će zabavu tražiti u prizemnim stvarima.
Ali ja neću žgance
Često se dogodi da su vaši podanici glupi, pa će gladni prolaziti kraj skladišta punog namirnica, žedni prelaziti preko potoka, ali nije neki bug koji će umanjiti vaše uživanje u igri. A Luka neumorno radi na poliranju igre.
Da, to je ona osoba s početka ove priče, koja je odgovorna za ovaj simulator gladi i smrti. Moja početna misao je bila da je Banished impresivan s obzirom na to da ga je napravila samo jedna osoba. Ali to nije istina. Banished je impresivan. Točka. I dok instaliram razočaranje za razočaranjem (ovdje prvenstveno mislim na tebe, SimCity) i mislim da jednostavno više neću naletjeti na igru ovog tipa koja je zadovoljavajuća, tu se potpuno neočekivano stvorio Banished. Sad barem imam igru koju mogu igrati dok pljucam u generalnom pravcu Petera Molineuxa, koji oboružan parama i popriličnim razvojnim timom završava abortus zvan Godus.
George Lucas je rekao da će doći dan kad će par klinaca u garaži napraviti sljedeće Ratove zvijezda. Gaming industrija je već tu. Došao je dan kad mali studiji ili samo jedna osoba s puno znanja i još više volje može napraviti igraće iskustvo koje ne samo da je na razini koju očekujete od moderne igre, nego je i po mnogočemu naprednije od svoje konkurencije.
Igra je teška i frustrirajuća, ali radi to na ispravan način. Ima nešto u igranju boga nad virtualnim podanicima. To je razlog zbog čega su me i privlačile slične igre u prošlosti, ali jednostavno nikako da dođe nešto novo. Banished je nešto novo. Zapakiran u jako mali paket podataka, koji je već zamjetno ispod 100mb, Banished u sebi donosi mnogo zabave. I ne samo to. Dokaz je i da jedna osoba može reći ne svakodnevici, otisnuti se sama u nova područja i napraviti nešto šta će kao David biti konkurencija korporativnim Golijatima. Za 20 eura dobijete mali paket s puno zabave. Ako ste osoba koja na najmanju prepreku baca stvari preko cijele prostorije i odlazi na internet u potrazi za cheat kodovima, Banished nije za vas. Ali ako ste voljni učiti na svojim greškama i nizati neuspjeh za neuspjehom, samo da bi sljedeći put bili malo bliže svom cilju, Banished je igra za vas.
Leave a Comment