Tko bi pomislio da će, prije šest godina, jedna igra temeljena na super junaku toliko oduševiti svijet da ćemo se radovati zadnjem nastavku trilogije (koja je imala i prequel) te sa velikim priželjkivanjem i uzbuđenjem igrati još jednu njegovu pustolovinu. Kada se malo ozbiljnije pogleda potencijal stripova, super junaka i ovakvih gaming trilogija, činjenica jest da samo nekolicina njih ima ovakav potencijal koji je ispunio Batman (iskreno, jedini tko još ovakav potencijal ima je vjerojatno Spider-Man). Velika količina prijatelja i neprijatelja, zanimljive i ikonične lokacije, toliko odličnih (i manje odličnih, čudnih) priča napokon se iskoristilo od strane hrabrih ljudi u studiju Rocksteady koji su odlučili završiti svoju viziju sa zadnjim poglavljem koji se proširio iz skučenih i klaustofobičnih prostorija Arkham Asyluma na cijeli Gotham kojem prijeti potpuno uništenje. Jokera više nema, no ostali su mnogi drugi koji mogu biti velika prijetnja i nositi teret glavnog negativca. Uz Scarecrowa tu je i tajanstveni novi lik Arkham Knight koji donosi dozu misterije i novine u cijelu priču. Kako je na kraju sve ispalo, koliko smo blizu tome da stvarno osjetimo što znači biti Batman i koliko je (ne)slavan zadnji dio trilogije ostaje da vidite kroz ovaj tekst.

Recenzija sadrži spoilere. 

BATMANOV PAD I SPAŠAVANJE GOTHAMA

Priča Arkham Knighta, dalo bi se zaključiti, se vodi oko samog glavnog negativca Arkham Knighta, no nije ni blizu tako jednostavno. Nakon nekoliko mjeseci mira slijedom Jokerove smrti, Gotham je opet napadnut od strane konglomerata super zločinaca koje predvodi Scarecrow sa novom mutiranom verzijom svog fear gasa. Uz standardne poznate ”partnere” kao što su Two-Face, Penguin i Poison Ivy, Scarecrowov najveći adut u rukavu je Arkham Knight s kojim razvija najbliže partnerstvo. Arkham Knight je i opremio Scarecrowa sa velikim brojem raznih tankova na upravljanje i izvrsno obučenim vojnicima koji su upoznati sa Batmanovim borilačkim vještinama. Unatoč svom ovom setu-upu priče, brzo se ispostavi da je ovo još jedan nastavak koji ima u centru odnos Batmana i Jokera. I to je zapravo jedan od najboljih dijelova koji je i jedini drastično povezan sa prijašnja dva dijela. Centralna tema cijele trilogije (pa i prequela) je novi pogled i pristup svih scenarista igre što se tiče odnosa Batmana i Jokera i jedino se tu vidi i osjeti da se radi o trilogiji. Poprilično jasan (i usudio bih se reći glupav) tajni identitet Arkham Knighta lako će razotkriti svi upoznati sa Batman stripovima i nekim od najvažnijih priča, što je veliko razočaranje, kao i sama priča koja je mogla biti puno bolja. U trenutku kada nemate jednu ili dva nego čak tri ženska lika oko čijih se otmica i spašavanja vrti veliki dio igre, ne možete ne ostati razočarani kako je priča unatoč novom pristupu mnogim likovima zapela u vremenu. Ženski likovi dobivaju užasan i mizogin tretman sa samo par bljeskova unutar cijele priče, no u konačnici nedovoljno kako bi se isprala neugodnost kroz cijelo igranje glavnog dijela igre. Može se netko usprotiviti ovoj kritici zbog koje, u kombinaciji sa tajnim identitetom Arkham Knighta dajem igri automatski ocjenu manje, no kada se pogleda i iz perspektive u kojoj vam ne smetaju damsel in distress tropeovi ili fridging, onda bar  te osobe moraju biti razumne i priznati da se radi o, u samoj suštini, lijenom načinu pisanja. I to je velika šteta jer Batman u 2015. godini, u igri koja mijenja osnovne karakteristike nekih likova kao što su Joker, Jason Todd ili Hush ne ide korak dalje i ne napravi nešto pozitivno i malo drugačije/progresivnije u pogledu rase i roda.

     

Koliko god Joker i Mark Hamill (koji se opet vratio u ovu ulogu) bili super kao pojava i kao razrađeni likovi, AK se već dobro igra s našim živcima i granicama zanimljivosti njihovog odnosa. Nekima će već sve oko njih ovdje biti odbojno, no vjerujem da će i dalje mnogi biti oduševljeni tim dijelom. Izuzev toga, veliki minus je i pojednostavljivanje Thomasa Elliota Husha na svega jednu misiju i par minuta igranja koje, vjerujem, mnogi nisu očekivali. Pogotovo jer je upravo on bio jedan od kandidata za Arkham Knighta.

The Killing Joke, kao i mnogi drugi eventi iz legendarnih storylineova, našli su svoje mjesto i u ovom nastavku, miješajući na taj način klasične storylineove i događaje sa novim interpretacijama. Scene Jokerovog mučenja Jason Todda, kao i napad na Barbaru Gordon neće nikoga ostaviti ravnodušnim, a dodatni negativci i likovi sa svojim posebnim zaprekama i misijama idu od vrhunskih predstava do totalno zaboravnih i sramotnih susreta. No, za fanove je tu puno toga za otkrivanje izuzev same glavne priče, puno ”wtf” situacija u kojima ćete se naći da upravljate i sa drugim likovima izuzev Batmana/Bruce Waynea, dajući dodatne artističke poene igri i raznolikost u igranju kad je najpotrebnija. A ona je iznimno potrebna u jednom trenutku zbog dosta napornog i nepotrebno zahtjevnog središnjeg dijela igranja – Batmobilea.

BUDITE BATMAN BATMOBIL

Iako je glavni tagline AK-a ”Budite Batman”, vrlo brzo u igri postane jasno da je Rocksteady htio napraviti najveću zvijezdu od Batmobilea. Ono što su fanovi željeli godinama, napokon su dobili. Batmobile nikad nije bio impresivniji, moćniji i korisniji u nekoj Batman igri. Veliki broj upgradea, lako upravljanje i odlična arkadna vožnja/pucačina je na samom vrhuncu i slijedi stil ostatka igre – kao i borbeni dio s Batmanom, i Batmobile omogućuje pobjede jednostavnim kretnjama , no za veće pobjede potrebno je malo vježbanja, usavršavanja comboa i poneka frustracija. Batmobile odlično služi kako bi se došlo od točke A do točke B u ogromnom Gothamu puno brže, posebni dijelovi story modea su lijepo konstruirani kako bi se uključilo ovo popularno vozilo (odbjegli razbojnici u automobilima, prevoženje taoca ili zločinaca, određene zagonetke u kojima morate daljinskim upravljačem navoditi svoj batmobile dok sa Batmanom morate raditi druge stvari, rušenje prepreka i zidova kako bi Batman došao do nedostupnih dijelova i slično), no jako brzo se, pogotovo u prvom dijelu igre, većina misija zasniva upravo na batmobileu. U jednom trenutku, recimo 3 i pol od 4 prva sata igranja, batmobile i njegove osobitosti neizostavni su dio igre. Ne treba ni spominjati kako ubrzo to postane naporno, a ponekad i smiješno koliko je forsiran. Batmanovo popularno vozilo je svakako trebalo dobiti manju minutažu kako bi pojedini dijelovi igre s njim ispali impresivniji i slađi.

Što se tiče samog Batmana, tu nema previše novosti s obzirom na prošle nastavke. Hrabrosti u ovom nastavku je opet izostalo – preuzet je Detective Vision iz Originsa, ali na sreću samo u par slučajeva. Od gadgeta manje-više sve smo vidjeli i prije, a neki od istih dobivaju jako slabu korisnost tijekom igranja (batarang, na primjer). Male inovacije su se dogodile prilikom rekonstrukcije događaja u kojima imaju ulogu nadzorne kamere (kako bi saznali određenu informaciju vrtite snimku i sve kamere te skenirate određena područja kako bi došli do rješenja), također skeniranje mrtvih tijela se sad odvija na kožnoj, potkožnoj i koštanoj razini što također daje malo svježine. Voice Synthesiser je simpatična spravica također gdje uz malo truda možete replicirati glasove željenih osoba i tako prolaziti kroz određene lokacije i sobe te naređivati thugovima da odlaze na druge lokacije kako bi ih se lakše riješili. Kad smo već kod tog stealth modea i iznenadnih napada i šuljanja između thugova, tu je najveće osvježenje Fear takedown napad koji omogućuje, ukoliko je pravilno napravljen, nokautiranje troje ili više protivnika sa par brzih poteza. Iako je teže dovesti Batamna u takvu situaciju a da prođe neokrznut, Fear Takedown izgleda impresivno, a i može biti iznimno koristan.

Čiste borbe protiv raznih protivnika su praktički iste kao u prošlim nastavcima uz poneki novi combo, a tu je najveća novost Dual Play. U određenim trenucima tijekom story modea naći ćete se u situaciji da zajedno s Robinom, Nightwingom ili Catwoman sudjelujete u većim borbama protiv raznih razbijača, a u tim situacijama jednostavnim tipkanjem L1 prebacujete se na upravo tog drugog lika, a kao završnica tu su zajednički combo udarci. Najviše u tom smislu, što se tiče zagonetki i tuče surađivati ćete s Catwoman u užasno napornim i ne baš zanimljivim Riddlerovim zagonetkama, i sa Robinom u možda najboljem dijelu igre nakon Harleyevog napada na Batmanovu bazu i oslobađanja četvero ljudi koji su zaraženi Jokerovim virusom nakon događaja u Arkham Cityu. Sve ove novine su izvrsno dozirane i ima se osjećaj da ničega nema previše osim već spomenutog Batmobilea i bezbroj bitki i misija u kojima jednostavno napadate tenkove kojima upravljaju Arkham Knightovi zapovjednici i koji nikako da nestanu iz Gothama.

NIKAD KRAJA, NIKAD KRAJA

Arkham Knight je duplo veći, kako površinom, tako i brojem misija, od svih prijašnjih nastavaka, i to se jasno daje do znanja jako brzo. Jednostavnim klikom otvara vam se krug u kojem su navedene sve misije koje možete izabrati…njih je sve više kakonapredujete u glavnoj misiji koja je na vrhu tog kruga, no skoro u svakom trenutku možete odahnuti od potjere za Scarecrowom i krenuti rješavati Riddlerove zagonetke, sprječavati Two-Facea u pljački Gothamovih banaka, testirati Azraela kako bi postao novi Batman, rješavati se postavljenih mina diljem Gothama, spašavati vatrogasce i razotkrivati jedan zanimljivi slučaj serijskog ubojice iz kojeg stoji osoba koja ima prvu premijeru u Arkham igrama. Iako ćete, relativno rečeno, završiti glavni dio igre sa Scarecrowom za 6-8 sati, to ni blizu nije kraj priče u ovom nastavku. Kako bi dobili konačan kraj i vidjeli posljedice zadnje bitke sa Scarecrowom, morat ćete igru završiti sa 100%. Da, to znači i rješavanje/pronalazak svih Riddlerovih zagonetki u procesu, kojih ovoga puta i na sreću nema toliko puno (ali svejedno ih ima previše). Iako sam za ovakav način kompletiranja igre koji svakako nema puno glupih zadataka koji se ponavljaju (ali i na takve će vam otići dva -tri sata života), Riddlerove gluparije raspršene po cijeloj igri nikad mi nisu bile zanimljivi dio igre i rado sam ih izbjegavao. Ovdje se to ipak pretvara u mučenje igrača koje se moglo izbjeći i omogućiti ipak neki bolji izazovi kako bi se završila igra.

Očigledno je tu većina hrabrosti otišla kod Rocksteadyja u ovom nastavku, a iako je pohvalno (kao i Batmobil) više bi nam koristilo da su se dozirale određene stvari jer ubrzo poprilično zamaraju svakog željnog zabave, koliko god željeli igru privesti kraju zbog priče. Spominjem priču stalno jer, unatoč svemu drugome, ona jest najvažniji dio igre i ono što pokreće sve ostale dijelove i čini simbiozu sa lijepim i zaraznim gameplayom. Iako je gameplay još u Asylumu doveden do blizu savršenstva, ostaje i dalje osjećaj da ukoliko bi se radilo o nekom drugom liku, a ne Batmanu (npr. potpuno novom IP-u) da igra nikad ne bi bila jednako dobra i privlačna mnogima i dobila tako dobre reakcije kritike i publike. Možda sam u krivu, no taj osobni dojam ipak ostaje i nakon ove igre.

PRODUKCIJA DOVEDENA DO SAVRŠENSTVA

Jedna od glavnih okosnica serijala je svakako bila i kolekcija glasovnih glumaca bez kojih ovo iskustvo ne bi bilo isto. Mark Hamill se vratio kao Joker, unatoč tvrdnjama da mu je Arkham City zadnja igra u kojoj daje svoj glas najvećem super zločincu u svijetu stripova. Kevin Conroy je također tu kao Batman, a Scarecrowu daje glas John Noble koji toliko odlično radi svoj posao ovdje da će vam biti žao što nije dobio pametniji i manje blesav tekst za čitati. Scarecrow zapravo ispada blesav i naivan jer smo većinu njegovih izjava vezanih uz strah, život i mržnju prema Batmanu čuli toliko puta da, ako nam nije bilo prvi puta blesavo, sada sigurno jest. Nolan North je tu također kao Penguin, a Troy Baker koji inače dobiva sve više gaža kao Jokerov glas, ovdje daje glas Two-Faceu. Ashley Greene daje glas Barbari Gordon, dok se Tara Strong (na sreću) vratila da posudi glas popularnoj Harley Quinn. Glazba je u pojedinim dijelovima igre dovedena do savršenstva pogotovo iz perspektive uklapanja u atmosferu Gothama.

Gotham kao grad je dobio još jednu zanimljivu interpretaciju i dizajn, mračniji od Dark Knight filmova, manje ”fantazijski” od Tim Burtonove vizije – Rocksteady dovodi  Gotham u kombinaciju modernog i gotičkog koju imamo rijetko za vidjeti, pogotovo u ovako dobrom kontekstu. Traženje serijskog ubojice (side-quest koji sam već spomenuo) i pojavljivanje posebne glazbe kada se približite jednom od mrtvih tijela koje teškom mukom tražite po Gothamu čini jednu od najboljih dijelova što se tiče atmosfere. Općenito govoreći, razni razgovori policajaca, zločinaca i događaji koji se odvijaju po Gothamu dok vi sa Batmanom letite po krovovima su jedni od dijelova koje ćete teško zaboraviti i koji će vas, vjerujem, posebno dojmiti. Jedina je šteta što je i ovoga puta Gotham pust ( za to imamo razlog u samoj priči, svi stanovnici su evakuirani zbog Scarecrowovih prijetnji) no nada ostaje da će idući nastavak (ukoliko ga bude) donijeti do još boljeg i ”punijeg” Gothama.

OD SITNICA JE ŽIVOT SATKAN

Tako kaže Scorpio, epizodni lik iz jedne od onih ”dobrih starih” sezona Simsponovih, a ovdje se može parafrazirati u kontekstu da sitnice i easter eggovi čine dobru superhero igru još boljom. AK je pun takvih detalja, jer uz sve poznate i manje poznate likove iz kanona, igra vam priređuje svakakve male sitnice i svakako neke tajne koje još nisu otkrivene – Lex Luthorova poruka na sekretarici, kao i poruka od Batwoman, poster jedna jako dobre epizode Batman animirane serije, spominjanje Killer Croca, Supermana, Martian Manhuntera i još puno toga. AK je uspio u onome u čemu je Asylum briljirao, a City zanemario i to ga čini svakako dodatno vrijednim dijelom Batmanovog naslijeđa. Arkham Knight se stvarno čini kao igra napravljena ”od fanova za fanove” koji će imati što za raditi i otkrivati uz veliki broj misija, neprijatelja, New Game plus opciju i razne DLC sadržaje koji su već došli ili dolaze.

TRESLA SE BRDA, RODIO SE DLC

U tradiciji s mnogim drugim visoko – budžetnim igrama, a pogotovo u tradiciji Warnera, i Arkham Knight će pokušati izvući do igrača/ica duplo veći novac nego koji su mislili da trebaju potrošiti da dobiju sve iz ovog nastavka. Season Pass je i ovdje ušao u igru, ali i za one koji ne žele kupiti pass postoji opcija skuplje pojedinačne kupnje dodatnih misija koje vas stavljaju u ulogu Harley Quinn i Batgirl. Uskoro dolaze nove misije s novim likovima u glavnoj ulozi, a tu su i razni drugi Batmobili i kostimi (od kojih smo mnoge vidjeli i u prijašnjim nastavcima). I ovdje ide ona dobra stara ”tko voli nek’ izvoli” tj. ”tko ima i može, neka kupi i igra”, no unatoč tome ispada da, bar u kontekstu dodatnih story misija ne dobivate puno. I pustolovina s Harley i sa Batgirl traje svega pola sata, poprilično je generična i ne pretjerano zanimljiva unatoč tome što se radi o drugim likovima i što postoje razlike, no činjenica koja stoji jest da se dobiva premalo za prepuno uloženog novca. Brzinski sklepane mini-misije koje su svakako zanimljivije meni osobno od challenge mapa ne donose puno zanimljivoga niti produbljuju iskustvo igranja. Možda kasnija izdanja budu kvalitetnija, no zasada nisu nešto čemu se mogu ljudi iz Warnera i Rockesteadya dičiti.

KRAJ(?)

Arkham Knight, kad se sve zbroji i oduzme, ima priču koja je jako blizu tome da bude odlična (no pada na lijenom pisanju, mizoginim dijelovima, ”slabašnim” glavnim negativcima, ponekom naivnom dijalogu), odlične misije i side-questove (no pada na jako malom broju pravih boss bitaka, apsurdnim utrkivanjima u sklopu Riddlerovih zagonetki, generičnim misijima detoniranja bombi, prebijanja raznih razbojničkih skupina), savršeni Batmobile (no pada zbog prevelikog korištenja istoga u sklopu raznih zagonetki i dijelova u kojima stvarno nije bio potreban; da ne spominjemo činjenicu da  nas igra dovede u poziciju da se s Batman ponašamo poprilično neodgovorno u Batmobileu s obzirom da je on osoba kojoj je ‘ne ubij’ glavna odrednica karaktera), zgodne promjene u kanonu i dovođenje novog lika (no pada na činjenici da nije zapravo novi lik i da te promjene u kanonu ruše neke dobre stvari, a nije se imalo hrabrosti za unošenje nekih drugih stvari oko  snažnijih i bolje napisanih ženskih likova te dodavanja novih slojeva ustaljenim negativcima kao što je Hush). Unatoč svim ovim zamjerkama, Arkham Knight je fantastična igra koja će oduševiti mnoge fanove serijala kojima, iako vas prati osjećaj ”već viđenog” pa osjećaj ”novog, ali zamornog”, će ovo biti veliki završetak serijala. Za sve ostale koji se možda neće složiti s nečim oko toga što čini ovu igru odličnom, vjerojatno isto neće moći reći puno toga lošeg o njoj. Kako je rekao jedan novinar na jednom stranom portalu u recenziji Arkahm Originsa: ”Arkham igre su kao pizza. Čak i ako nije dobra, opet je jako dobra jer…to je pizza”. Tako je i sa našim Batmanom koji sada ide u zasluženu mirovinu, barem u ovom timelinu/univerzumu. Ima li prostora za još njegovih pustolovina, ili nas možda čeka Tracy McGinnis ili nešto sasvim drugačije, ostaje da vidimo. zasigurno ćemo do kraja godine, ili početkom iduće dobiti neke informacije o novoj Rocksteadyevoj igri sa Batman likovima. Nekako sumnjam da je svemu zbilja kraj.