Rocksteadyjev Arkham serijal s Mračnim Vitezom u glavnoj ulozi svakako je jedan od najboljih gaming serijala posljednjih 15ak godina – tu nema dileme i zaista su rijetki oni koji će to na neki način pokušati osporiti, a budući da se većina igara iz tog serijala (izuzev Arkham Knighta) pojavila na platformama prošle generacije, uzevši pri tome u obzir trenutačnu popularnost i učestalost „cash grab“ remastera i kolekcija, bilo je samo pitanje vremena kada će se i Warner Bros. odlučiti na izdavanje remaster kolekcije namijenjene current gen platformama.

Iako se o njoj šuškalo znatno duže, nakon brojnih nagađanja, potvrđena je Batman: Return to Arkham kolekcija, na koju smo opet zbog određenih tehničkih poteškoća morati čekati nešto duže nego što je bilo predviđeno. Sada kada je ista konačno vani, usudit ćemo se izjaviti kako nam se čekanje na PS4 i Xbox One kolekciju Rocksteadyjevih avantura o Batmanu na kraju ipak nije isplatilo, jer iste baš i nisu dobile remaster tretman kakav zaslužuju.

Kad virtuozi zakažu, ni Batmanu se ne piše dobro..

Mnogi bi Batman: Return to Arkham mogli smatrati prilično čudnom remaster kolekcijom. Ista se sastoji od GOTY izdanja (dakle, standardnih izdanje + svih DLC-ova koji su za njih izašli) igara Batman: Arkham Asylum iz 2009. i Batman: Arkham City iz 2011. godine, dok je iz nekog razloga iz kolekcije izostao prequel Batman: Arkham Origins. Jesu li Warner, Rocksteady i Virtuos (razvojni tim kojem je povjeren zadatak remasterizacije igara) izostavili spomenutu igru iz ove kolekcije jer ne pripada standardnoj i glavnoj Arkham trilogiji koja je na trenutnoj generaciji završena igrom Arkham Knight ili razlog možda leži u tome što je Arkham Origins jedina igra koju nije radio Rocktsteady (radio ju je WB Montreal), zaista nisam siguran, no bilo bi lijepo da se i priča s Batmanovih početaka našla u ovoj kolekciji. Da stvar bude gora, izostanak Arkham Originsa zaista je najmanji problem koji je zadesio ovu kolekciju. Mnogo veći problemi tiču se upravo tehničke strane ovih zaista prosječnih remastera.

Arkham City izgleda mnogo bolje, osobito sam grad, koji je prepun detalja

Naime, većina vas će instinktivno prvo pokrenuti Arkham Asylum i već odmah na startu shvatiti da nešto ovdje ipak ne štima. Onda će se prešaltati na Arkham City, gdje će situacija biti nešto bolja ali i dalje nedovoljno dobra. Naravno, s obzirom da se radi o remasterima, teksture u objema igrama vidno su bolje, oštrije i kvalitetnije i logično je da Arkham Asylum, koji je izašao dvije godine prije Arkham Cityja izgleda lošije, međutim problemi koji su ovdje prisutni nadilaze starosne razlike između igara. Stoji i činjenica da se ekipa iz Virtuosa svakako morala više posvetiti remasteriranju i poboljšavanju starijeg Arkham Asyluma, međutim i slijepac će već nakon vrlo kratke sesije igranja uvidjeti da je posao remastera spomenute igre odrađen i više nego traljavo. Možda problem leži u lošem transferu i adaptaciji igara iz Unreal Enginea 3 u napredniji Unreal Engine 4. Pojedini dijelovi igre, poput Batmanovog odijela i plašta ili samih lokacija (u Arkham Cityju cijelog grada) u novim izdanjima igara izgledaju mnogo bolje i detaljnije, međutim prelazak na napredniji grafički pokretač povukao je za sobom mnogo više problema – igre sada izgledaju mnogo svjetlije što drastično narušava dobro poznatu mračnu atmosferu serijala, a učestali pad frameratea ispod 30 fpsa, nestabilnost i trzanje su zaista nepodnošljivi u tolikoj mjeri da narušavaju fluidnost igranja.

Ono kad shvatiš da su developeri uprskali stvar s ovim remasterom

Grafičkih poboljšanja u igrama jednom riječju je premalo, a ona koja su implementirana u ove igre više odmažu nego što pomažu. Mišljenja sam da bi sve bilo bolje da su se developerski virtuozi iz Virtuosa odlučili da zadrže Unreal Engine 3 uz zaključani framerate (barem na 30 fpsa), jer ovako igra na momente djeluje kao da je igrate na prastaroj kanti od PC-a koja se muči i bori za svaki od 10ak do 15 frejmova. Sve ovo u velikoj mjeri kvari užitak igranja ovih sjajnih naslova, tako da se možemo samo nadati da će neka od budućih nadogradnji za igre pokušati ispraviti barem dio ovih problema.

Iako ovaj screenshot to ne pokazuje, Arkham Asylum remaster baš i ne izgleda dobro

Sreća u nesreći iliti moglo je bolje, no ipak, što je tu je…

Iako se uglavnom radi o ispodprosječnoj remaster kolekciji, u Batman: Return to Arkhamu ipak postoje stvari koje su i dalje na vrhunskoj razini. Tu prije svega mislimo na zvučnu komponentu igre koja je identična onoj iz originalnih igara, a budući da smo u njima mogli svjedočiti zaista maestralnoj glasovnoj glumi i vrhunskim zvučnim efektima, svaki komentar na tom polju zaista je suvišan.

Neke stvari ekipa iz Virtuosa ipak nije uspjela pokvariti – gameplay, recimo.. i dalje je fantastičan

Sadržajno, obje igre iz kolekcije identične su GOTY izdanjima originala, što znači da su pred nama hitovi koji su jednako zabavni kao što su bili i prije nekoliko godina. Gameplaya mehanika u njima, naravno, ostala je nepromijenjena, čineći igre i dalje sjajnim i veoma zabavanim igraćim iskustvom – savršeno izbalansirani spoj akcije, istraživanja i rješavanja ogromnog broja mozgalica osobito će se svidjeti onima koji su nekim slučajem propustili ranije odigrati spomenute igre.

Return to Arkham kolekcija prebogata je sadržajem – Arkham City osobito

S druge strane, sve one koji su igre već odigrali na prošloj generaciji, u ovoj kolekciji ne očekuje ama baš ništa novo tako da je ponovna kupovina ovog izdanja za njih zaista upitna i u neku ruku besmislena. Ipak, koliko god prosječni ovi remasteri bili, i dalje se radi o vrhunskim igrama, koje nitko ne bi smio propustiti, pa ukoliko je igranje ovih remastera jedini način da zaigrate Arkham Asylum i Arkham City, istrpite sve tehničke nedostatke i zaigrajte najbolje igre rađene po stripu i jedne od najboljih akcijskih igara općenito.