Iako je svoj život započeo na PlayStation i Xbox konzolama, Bayonetta serijal se nakon originalne igre „odmetnuo“ i u potpunosti preselio na Nintendove konzole, gdje ekskluzivno boravi još od 2014-te i izlaska drugog dijela igre. Iako nije dostigla popularnost originala, Bayonetta 2 je prošla dovoljno dobro da omogući nastavak suradnje između Nintenda i PlatinumGamesa, koja je za rezultat imala i izlazak trećeg dijela, koji se u prodaji pojavio krajem prošle godine. Upravo zbog toga nas je i iznenadilo to što nas je samo nekoliko mjeseci kasnije dočekala najava, a potom i izlazak nove, potpuno drugačije Bayonette.

Nepunih pola godine od izlaska Bayonette 3, stiže nam spin-off Bayonetta Origins: Cereza and the Lost Demon, koji zapravo predstavlja prequel priču o ranim danima vještice Cereze prije nego što je postala Bayonetta. Jedina razlika je ta što se ova nova igra po svome izgledu i koncepciji u potpunosti razlikuje od svega što smo dosad vidjeli, kada je u pitanju ova franšiza. No, znači li drukčije ujedno i dobro? U ovom slučaju, definitivno da!

Vještica i njen prvi demon

Bayonetta Origins: Cereza and the Lost Demon je nova akcijska avantura koja igrače stavlja u ulogu 15-godišnje Cereze te nam na poseban, u svakom smislu bajkovit način priča priču o njenim prvim koracima na putu da postane vrhunska Umbra vještica. Kako se radi o origin priči, onda se podrazumijeva da ćemo tijekom Cerezine avanture doznati nešto više o samom njenom liku, njenim motivima i ambicijama koje su je na kraju i pretvorile u neustrašivu i u isto vrijeme luckastu heroinu.

Cerezina avantura počinje nekoliko mjeseci nakon serije turbulentnih događaja, u kojima njena majka biva zatočena, a mlada Cereza pronađe utočište kod odmetnute Umbra vještice od koje će i naučiti prve magične korake. Još uvijek zelena u svijetu magije, ona spletom okolnosti dolazi do saznanja da bi se ključ za spas njene majke mogao kriti u zabranjenoj avalonskoj šumi. Svjesna da mora da ovlada svojim strahovima i pronađe snagu kako bi uspjela u ovom zadatku, mlada Cereza kreće put šume, no vrlo brzo potom počinju i njeni prvi problemi. Naime, nakon što se izgubi u zabranjenoj šumi, Cereza upada u zamku šumskih vila koje žele da je ubiju, no spas stiže u zadnji trenutak. Cereza slušajno priziva čangrizavog demona po imenu Cheshire, koji je spašava i od tog trenutka postaje njen nerazdvojni suputnik, budući da ostaje zaglavljen u ovom svijetu, bez mogućnosti da se vrati u pakao. Zapravo, Cheshire ostaje zatočen u Cerezinoj plišanoj mačkastoj igrački, a tako nastaje neobični savez u kojem će ovaj dvojac morati pronaći izlaz iz zabranjene šume. Ništa više neću spoilati oko priče, već ću vas ostaviti da sami proživite ovu fantasy avanturu, koja zapravo i izgleda poput nešto duže bajke za laku noć.

Štoviše, sama igra doslovno i izgleda doista poput bajke, a najveća snaga njene pomalo predvidljive priče leži upravo u odnosu između dvoje nesuđenih saveznika te evoluciji glavne protagonistice iz nesigurne djevojčice u junakinju kakvu je poznajemo iz „velikih“ igara.  U ovoj igri, Cereza je mlada vještica sa rudimentarnim poznavanjem magije, zbog čega se mora oslanjati na druge kako bi se izvukla iz kaše koju je sama skuhala. Tu, naravno, mislim na Cheshirea, koji će joj biti od velike pomoći na svakom njenom koraku.

Potpuno drugačija igra

Kada kažem da se radi o potpuno drugačijoj igri, to doista i mislim budući da smo dobili naslov sa potpuno promijenjenim žanrom i stilom. Naravno, promjena žanra i stila u ovom slučaju ne znači da smo dobili Bayonetta Kart, ali zato smo dobili umjetnički nastrojeni bajkoviti izlet u neke potpuno druge vode.

Za razliku od žestoke i super atraktivne akcije u kojoj na svakom koraku „frca perje“, Bayonetta Origins: Cereza and the Lost Demon nam donosi znatno mirniju i pitomiju avanturu po izvođenju najsličniju, recimo, ostvarenjima Hazelight Studiosa. Radi se o igri koja na pitak način kombinuje istraživanje, platformerske i logičke elemente te borbu, a glavna snaga igre leži u simultanom igranju sa oba glavna lika.

Cereza i Cheshire moraju surađivati kako bi se borili protiv protivnika i rješavali razne zagonetke koje su pred njima, a ta njihova međusobna suradnja odvijat će se simultano tako što lijevim Joy-Conom kontroliramo Cerezu, a desnim Cheshirea. Nešto slično imali smo u Hazelightovom hitu Brothers: A Tale of Two Sons. Naravno, radi se o single player igri, no ništa vas ne spriječava da drugi Joy-Con date drugom igraču i zaigrate dobar dio ovog ostvarenja u svojevrsnom co-op režimu. Zašto kažem dobar dio igre? Pa zato što uvijek postoji opcija da Cheshirea upakirate natrag u vašeg plišanca te ga pozovete vani kad vam zatreba. To ćete često i činiti kada procijenite da vam vaš nezgrapni demon pravi probleme i da neku dionicu možete proći bez njegove pomoći. Drugi razlog zašto će mnogi to učiniti, jeste izazovnost ovakvog koncepta kontrola, koje neće svima najbolje sjesti. Same kontrole zahtijevaju privikavanje, što bi moglo obeshrabriti mlađe i neiskusnije igrače. Ipak, onog trenutka kada uspijete ovladati kontrolama, kreće zabava, budući da je sama igra u najvećem svome dijelu i koncipirana tako da je potrebno sudjelovanje oba lika za napredovanje. Likovi se međusobno nadopunjuju i pomažu prilikom prelaska prepreka, rješavanja mozgalica ili pak borbe – primjerice, Cereza pomoću magije može da oživi biljke i vinovu lozu ili pak da ošamuti protivnike, dok je Cheshire snagator koji koristi silu i svoje četiri elementalne moći.

Iako je dobrim dijelom linearna, Bayonetta Origins: Cereza and the Lost Demon sadrži solidnu porciju metroidvania elemenata. Svijet u igri nije preveliki, ali je pametno konstruiran, uz određene metroidvania elemente u vidu staza i lokacija koje se naknadno otvaraju.  U igri nas čeka nekoliko bajkovitih lokacija prezentiranih kroz nekoliko različitih bioma, čije će vam istraživanje pojesti barem 15-20 sati, a čak i više ukoliko odlučite zaviriti u svaki kutak u potrazi za dodatnim škrinjama i drugim bonusima.

Naravno, uz istraživanje tih lokacija i rješavanje lijepo osmišljenih i nenametljivih logičkih smicalica, dobar dio igre otpada na borbu. Naime, igra se može pohvaliti veoma dobrim borbenim sistemom, koji se drastično razlikuje od onoga iz klasičnih Bayonetta naslova. Za razliku od totalnog akcijskog spektakla koji nude „velike“ Bayonette, ovdje se borba više svodi na takticiranje i što bolje pozicioniranje u improviziranim arenama, uz adekvatno korištenje magija. Zaboravite na sulude combo poteze i blještave napade, budući da ćete se ovdje tijekom borbe sa šumskim vilama i kreaturama uglavnom služiti magijama koje funkcioniraju poput kratkih ritmičnih mini igara te ćete pomoću drugog Joy-Cona u ulozi Cheshirea mlatiti protivnike i razbacivati ih naokolo. Ono što je dodatno cool, jeste da se cijela borba odvija pomoću jednog jedinog gumba, a pri tome nudi solidnu dubinu. Cheshire pri svemu tome ne može poginuti u borbi, ali može ostati bez magije, nakon čega se vraća u lutku dok mu se energija ne napuni i bude ponovo dostupan za borbu.

U borbi a i za daljnje napredovanje kroz igru, od velikog značaja su RPG elementi koji su prisutni na svakom koraku. Naime, oba lika se razvijaju kroz igru. Imaju svoj skill tree i more abilityja i skillova koje otključavamo na nekoliko različitih načina – standardnom valutom, pronalaskom po svijetu i ubijanjem protivnika te kompletiranjem određenih questova.

Kada je u pitanju sam gameplay, kada sumiramo sve dojmove, lako dolazimo do zaključka da se radi o pametno skrojenoj igri sa jednako pametnim i veoma pristupačnim mehanikama koje u većini slučajeva funkcioniraju vrlo dobro. Jedina zamjerka može ići na kontrole koje se neće svidjeti svima te nedostatak „lockanja“ protivnika prilikom fajta sa više protivnika istovremeno, zbog čega se borba zna pretvoriti u nepotrebni kaos.

Rasplesana slikovnica

Upravo tako bismo najlakše mogli opisati ovu igru. Za razliku od „ozbiljnog“ izgleda, kakav krasi dosadašnje igre iz serijala, Bayonetta Origins: Cereza and the Lost Demon nam pruža potpuni drukčiji audiovizualni dojam.

Tranzicija sa goth stila na bajkoviti, pokazala se kao pun pogodak za ovaj naslov. Sve izgleda jednostavno prekrasno, počevši od bajkovitog ugođaja i fantasy settinga, vizualnog stila koji neodoljivo podsjeća na onaj iz igara kao što su Child of Light ili, recimo, Okami. Dizajn likova, izgled lokacija, boje, stil i kamera, pa čak i međuanimacije, animirane ili statične, pružaju dojam stranica iz neke šarene knjige ili slikovnice. Tome doprinosi i kvalitena režija te jednako impresivna zvučna komponenta, bilo da se radi o bajkovitim i epskim melodijama ili još boljoj glasovnoj glumi glavnih likova i naratora, koja je dostupna na japanskom i engleskom jeziku.

Uz sve navedeno, nećemo pogriješiti ako kažemo da je Bayonetta Origins: Cereza and the Lost Demon jedna od najljepših igara za Nintendo Switch, ali i mnogo više od toga.

Šarmantnost, prije svega

Bayonetta Origins: Cereza and the Lost Demon je drastično drukčija igra u usporedbi sa ranijim ostvarenjima iz ove franšize, ali je na impresivan i doista domišljat način uspjela da nam pruži uvid u prošlost glavne protagonistice i usput izađe izvan okvira samog serijala. Radi se o šarmantnom prequelu sa potpuno drugačijim pristupom i stilom koji nam je poklonio dosada najbolju i naljepšu priču u cijeloj franšizi, u isto vrijeme toplu, komičnu, bajkovitu i emotivnu. Uz sve navedno, ova Switch ekskluziva nam je donijela jednako zanimljiv gameplay koncept koji svakim svojim atomom odiše originalnošću i jednostavno rečeno, užitak ju je igrati. Definitivna preporuka, kako za fanove Bayonette, tako i za sve casualce koji tragaju za nečim potpuno drugačijim.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.