Berserk and the Band of the Hawk je igra koja te tjera da preispitaš svoje gaming sposobnosti, sve što si dosad vidio u igrama i zapitaš se jesi li ikad igrao nešto bolje. Ne, šalim se. Igra nije loša, ali nije ni poseban naslov koji će se naći na listi najdražih vam i najboljih igara ove godine. Što je, zapravo, nekako i konstantna sudbina musou igara. Za one neupućene, musou je pojam kojim se obuhvaćaju neke od igara studija Koei Tecmo, odnosno njihove divizije/podružnice Omega Forcea (kao što je Dynasty Warriors) koje se baziraju na dosta sličnim formulama). Preciznije rečeno, igra ovakvog tipa vas postavlja na bojište gdje s jednim likom kosite tisuće neprijatelja sa određenim manjim brojem tipki za normalne i specijalne napade.

Iako, nisu sve musou igre identične. Određene igre iz žanra (prvo mi pada na pamet primjer igre Attack on Titan i Sengoku Basara) imaju donekle kompleksnije sustave borbe i zahtjevniju mehaniku, ali Berserk poprilično dobro upada u prvotni opis gameplaya koji je, u nedostatku boljeg opisa, najbolje rečeno, ne zahtjevan. Udara se po kvadratu i trokutu i ponekad pritisnete određene gumbove za poseban potez u obliku rage modea – koji se u Berserku zove frenzy mode, sa detaljnijom i posebnom animacijom nakon koje vaš lik postaje još jači. Nažalost, određeni specijalni potezi, unatoč lijepim animacijama ne iskorištavaju sav potencijal što se tiče same mehanike borbe. Unatoč lock-on mogućnosti, određeni specijalni napadi prvenstveno zbog kamere, ograničenosti pokreta na mapi i nešto lošijeg trackinga uništavaju određenu efikasnost koju bi neki potez mogao (i trebao) imati.

Inače, lock-on sa R3 gumbom dodatno (unatoč kameri koja radi probleme kod nekih poteza) pomaže jer vam pozicionira najvažnije i najbliže mete, a tu je i mapa u desnom gornjem kutu ekrana koja vam osigurava da nećete nikad biti izgubljeni na određenom području ili da će vam biti nejasno što je iduće što trebate napraviti. Punjenje frenzy metera (koji vam omogućuje da nakon nanesene velike štete od strane protivnika budete dosta jači) zabavan je i koristan dio igre, no u konačnici postane i neka vrsta exploit poteza, pogotovo na jačim težinama igranja jer će vam to biti jedna od glavnih strategija za pobjeđivanje u nekim boss bitkama koje mogu biti izazov na većim razinama težine, hard ili Berserk razinama. Unatoč tome, razlika u težini ne donosi prevelike dodatne probleme što se tiče izvođenja poteza niti neki pretjerano veliki izazov.

Dok sam igrao i dok sad razmišljam o igri, ne mogu, a da ne usporedim sa Souls serijalom. Souls serijal je poznat po čistom i kvalitetnom gameplayu što se tiče borbe, a usporedba (iako je u suštini neopravdana jer se ne radi o istim tipu igre) mi se nalaže prvenstveno zbog sličnosti settinga i atmosfere Souls igara sa Berserk serijalom. Nažalost, više je Souls serijal „posudio“ od Berserka po pitanju dizajna nego Berserk od Soulsa po pitanju gameplaya. Na kraju me takav pokušaj usporedbe samo doveo do maštanja o tome kako bi Berserk serijal napravljen u stilu i kvaliteti igre Souls serijala bilo partnerstvo iz snova. Takvo nešto je zapravo i moguće da se dogodi jednoga dana, kao posljedica suradnje From Softwarea i Berserka, studio je iz očitih razloga postao popularan, a glavna faca, predsjednik, je dosta poznat javnosti kao fan Berserka pa… eto, nikad se ne zna. No, zasad imamo to što imamo.

Berserk, sve u svemu, iako se da pročitati suprotno u prijašnjim redovima, nije loša igra. No, jednostavno zakazuje u određenoj količini raznolikosti sadržaja, mogućnosti igranja drugih likova u nekim modeovima, točnije, story modeu. borbe i napredovanja likova (čak i kontekstu musou igara budući da je Attack on Titan od istoga develoiepra unio par inovacija). No, unatoč tome, ovdje ima velikog zadovoljstva i zabave i gušta mlatiti se s likovima iz voljenog serijala, gušta od pola sata dnevno, recimo. Ne donosi se neka dubina ili obavezna zarazna igrivost koja će vas držati na duže vremena, osim ako niste okorjeli fan Berserka.

Kad smo već kod okorjelih fanova Berserka, važan aspekt ovakve igre je i ono što je učinilo Berserk popularnim svijetom i proizvodom, a to je priča. Ona je sasvim korektna, dobro prezentirana i ispričana. Fokusirana je na predstavljanje likova u ovom novom settingu, a priča, koja je inače fantastična i toplo je preporučam svima prezentirana je kroz sekvence novoga animea (koji nije baš dobar).

Što se tiče samih modeova, u izbornicima je jasno vidljivo što vas sve čeka u igri. Najvažniji dio je story mode, kojeg odigravate isključivo sa samo jednim likom, Gutsom. Tu je i free mode gdje se sve te misije iz glavnog modea mogu ponoviti i sa drugim likovima, te Endless Eclipse mode, varijacija standardnog Survival modea. Customizacija likova nije poprilično razrađena, level upanje automatski unaprijeđuje pojedine statistike lika, što ide u prilog nedostatka kreativnosti i dosadi koju sam već spomenuo.

U konačnici, Berserk je zaboravljiva i relativno dosadna igra za ljude koji inače nisu zainteresirani, kako za ovaj žanr tako i za sami Berserk serijal. Za fanove serijala ovo će i dalje biti svakako dio wish liste za igranje ove godine, no nažalost ne bi trebala nikoga pretjerano oduševiti ni zadržati na duže vremena. Lijepo je da imamo jednu ovakvu Berserk igru koja može opustiti i povremeno zabaviti, no sve u svemu, unatoč lijepim potezima, grafici i priči, biti će jedan relativno zaboravljen naslov koji čeka neke nove poteze, ideje i nastavke.