Nastavak priče? Tu je. Velika poboljšanja i nadogradnja? Tu su. Ista pikselizirana grafika i metroidvania struktura? Tu je, također. Je li trebalo dati više ambicija ovom nastavku? Svakako da je trebalo. Nemojte me krivo shvatiti, Blasphemous 2 je svakako napredniji od svoga prethodnika, odnosno developeri su naučili što je moglo bolje i to su implementirali. Međutim, ovo još uvijek nije ta prava vizualna poslastica i da su obični neprijatelji mogli biti manje naporniji, mogli su. Ovaj nastavak nas itekako drži budnim do kraja, zabavniji je, a i sami bossevi još su napetiji. I u prvom dijelu mi se svidjela religiozna tematika, tako da mi je drago što je igra ostala na tome.

Ne bih htio toliko uspoređivati prvu i drugu igru, nego bih na početku prvo pohvalio noviji sustav borbe. Nismo toliko limitirani, možemo birati između tri oružja kao što su klasični mač, sablja i bodež te buzdovan. Na početku birate samo jedno, a tijekom igranja otključavat ćete druga oružja koja će vam nuditi različite sposobnosti, točnije morate ih otključati, a koja služe da se krećete uokolo mape. Primjerice, buzdovanom možete udariti zvona i tako stvoriti nove platforme na koje možete skakati. Ovakve situacije će se događati tijekom cijelog igranja, gdje s vremena na vrijeme otvarate nove dijelove ogromne mape. Oružja nisu samo dodaci vašem arsenalu, već su i ključna za kretanje kroz okoliš. Dapače, oružja možete mijenjati tijekom igranja, a sve postaje još dinamičnije jer oružja sa sobom donose posebne koristi i trikove koje možete naučiti, bilo da želite koristiti magiju ili skočiti pa napraviti neki trik, primjerice, sa sabljom i bodežom.

Neprijatelji funkcioniraju na isti način kao i u prvoj igri, još su naporniji, što ne mora nužno značiti da je loše. Hoćete li primiti udarce na daljinu ili na blizinu, trebate li se skotrljati ili skočiti kako bi izbjegli neki napad, sve ćete to morati naučiti jer je svaki neprijatelj drugačiji, kako izgledom, tako i načinom na kojeg ga morate poraziti – bilo da se radi o čarobnjaku koji zaziva vatrene čarolije iz svog kreveta dok ga neki jadnici drže uvis, ili o divovskom oklopljenom stvorenju koje trči prema vama. Svakako je veliki plus što su nam developeri dali razne zagonetke i izazove koji od nas traže da nekakvu vrstu razmišljanja i kretanja. Primjerice, u jednom dijelu igre kako bi došli do bossa, morat ćete razbijati razne staklene čahure i tako otvarati zablokirane prostore i vraćati se naprijed-nazad dok ne shvatite gdje zapravo treba ići. To nam je itekako dobro došla pauza od konstantnih borbi koje nas prate tijekom cijelog igranja.

Nažalost, Blasphemousu 2 nedostaje bolji sistem brzog putovanja, jer tehnički morate otključati prečice prije nego što ih možete koristiti. Imate specifične točke između kojih možete putovati, što zapravo znači da vam brzo putovanje nije uvijek dostupno. Za jednu metroidvania strukturiranu igru, ovo bi moglo proći, međutim, uvijek ćete se morati vraćati na neka stara područja i stalno gledati mapu kako bi se snašli. Dijelovi mape se otključaju kada uđete u novi prostor, samo su bossevi do kojih morate doći automatski prikazani, što vam daje određenu ideju kako doći do njih. Iako ćete veliki broj puta umirati u ovoj igri, smrt nije kraj, nego sam iskustvo više, odnosno imate mogućnost popraviti ono na čemu ste griješili do sada.

Dotaknimo se borbi s bossevima koji su meni najdraži dio ove igre. U Blasphemousu 2 imamo ih 11, što je zapravo veliki broj. Primjerice, kao jasna počast kultnom Hornetu Hollow Knighta, protiv Orospine, zbog brzih borbi, morate se stalno kretati naprijed i nazad jer njezina agilnost daleko nadmašuje vašu. Njezin skup pokreta uključuje širok raspon brzih zabadanja i teleporta, što znači da ćete ovdje sve vrijeme morati biti na prstima. Srećom, učestalost njezinih napada uravnotežena je njihovim relativno malim oštećenjima, tako da ćete u određenom vremenskom periodu naučiti njezino kretanje i napade kako bi ju mogli poraziti.

Kada je riječ o priči, Blasphemous 2 je zamagljen u smislu da ulazite u svijet bez prevelikih objašnjenja i dijaloga. Ako niste igrali prijašnje verzije i nastavke, nema šanse da shvatite što se točno događa. Veliki dio njegovog lorea može se protumačiti iz dijaloga s prijateljskim NPC-jevima i opisima predmeta. Ovaj stil pripovijedanja nije za svakoga, ali čak i ako ne možete ili niste voljni shvatiti sve njegove dijelove, moguće je da će vas priče u kojima ste u potpunosti uključeni bolje zaokupiti i zainteresirati, iako to nije toliko utjecalo na samo iskustvo igranja u ovoj igri.

Najistaknutije je prisustvo kipara u središtu igre. Ovaj skromni majstor daje vam pristup nizu različitih figura koje daju snažne prednosti kada se stave na oltarnu sliku na vašim leđima. Možda ćete pronaći figuru koja povećava snagu omamljivanja vaših napada, drugu koja smanjuje vrijeme cooldowna vašeg izbjegavanja ili onu koja poboljšava učinak ljekovitih predmeta. Osim toga, određene figure reagiraju jedna s drugom kako bi stvorile dodatne pogodnosti. Što onda reći o grafici? Iako je igra trebala dobiti neke određene promjene, već smo naučili da vizualni stil koji nudi Blasphemous nosi prezentaciju ove igre. Likovi su prikazani s lijepom razinom detalja, a čak i same pozadine izgledaju zanimljivo i raznoliko. Dakako, sve ovo nema velike razlike kada pogledamo prvi i drugi dio, samo je sve proljepšano, odnosno nekim igračima to neće smetati dok drugima hoće.

Čak i uz veliki broj starih i novih te poboljšanih značajki, Blasphemous 2 je izvrstan nastavak koji je bolji u odnosu na svog prethodnika u gotovo svim pogledima koje sam spomenuo. Ne morate se ustručavati isprobati ovaj naslov, jer sigurno nećete biti razočarani. Iako je dosta sličan i kopija je velikog broja metrodivanija naslova, uz 12 – 15 sati igranja, itekako ćete biti okupirani s nečime.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.