INFO BOX
- DEVELOPER: Arc System Works
- PUBLISHER: PQube
- PLATFORME: PC, Nintendo Switch, PlayStation 4
- ŽANR: Fighting igra
- DATUM IZLASKA: 22.lipnja 2018.
- PLATFORMA NA KOJOJ JE IGRA TESTIRANA: PS4
Još od prošloga ljeta, postalo je jasno da Arc System Works proživljava svoju renesansu. Developerska ekipa koja stoji iza zadnjeg Dragon Ball hita, kao i Guilty Gear igara, odlučila je ovu godinu dodatno oplemeniti sa još jednim nastavkom svoga velikoga hita BlazBlue. Serijal koji je, još od PlayStation 3 počeo oduševljavati ljude svojim prekrasnim animacijama, combo potezima, te temeljitijim pristupom single player igranju u fighting žanru, i dalje ima veliki broj fanova koji svaku novu iteraciju dočekaju sa oduševljenjem. Najnovije BlazBlue izdanje ide korak dalje, sa proslavom raznih suradnji sa Atlusom, French Breadom i Rooster Teethom, donoseći nam zapravo cross-over naslov velikih razmjera, upakiran u poznato BlazBlue okruženje. Nekako smo dojma da u zadnje vrijeme Arc System Works jednostavno ne mogu pogriješiti, pa smo prije igranja ovoga naslova bili opravdano visokih očekivanja. Nakon igranja igre online, offline i provejravanja svih ostalih modeova koje Cross Tag Battle nudi ostalo je samo pitanje – Jesu li Arc System Works uspjeli održati sjajan niz?
Premisa igre je uvrnuta kao što ste mogli i očekivati. Kako bi BlazBlue likove spojili sa likovima iz igara kao što su Persona 4 Arena, Under Night In-Birth i RWBY, morala se pojaviti određena prijetnja jača od svih njih. Ta prijetnja naravno, uvijek uvjetuje određeno spajanje nespojivih univerzuma i dovodi ih u opasnost, a u ovom ”setupu” pojavljuju se i određena kamenja (keystoneovi) koje likovi moraju zaštiti, pobijediti u intergalaktičkom turniru u kojem sudjeluju pod prisilom i tako se vratiti u svoj univerzum. Kako bi nastavili sa svojim poslom i svojim samostalnim avanturama, Tager, Makoto, Ruby, Hyde, Yosuke, Hakumen i drugi moraju štititi keystone jedni od drugih i suretati se međusobno po prvi puta. Takvi susreti će, naravno, oduševiti fanove svih navedenih franšiza, koji će i najviše uživati u humoru i raznim sitnicama koje će vas dočekati kroz pozamašan story mode, u ovoj igri nazvan Episode mode. Ovaj način igranja je uvijek bio bitan u ovakvim igrama, unatoč tome da priča i način pričanja iste nije svima toliko blizak, a svakako će i ovdje biti izazovan za sve koji se po prvi put susreću sa ovom(ovim) franšizama. Nažalost, u mnogim aspektima priče teško će biti novacima izvuči previše zadovoljštine, pa se može činiti kako su developeri uzalud potrošili toliko vremena i truda za taj dio igre. No, pravi fanovi će ovo iznimno cijeniti jer su dobili još jedan dio BlazBlue priče, ovoga puta povezanog sa drugim serijalama koji je naivan, ali i zabavan kao što i vjerojatno pretpostavljate. Većina humora je ipak probabljiva i totalnim novacima u serijalu koji su dobroga raspoloženja i ulaze u ovu igru spremni na svakakve čudne dijaloge. S te strane, iako priča nije previše inovativna ni u konačnici bitna, dobro obavljen posao pogotovo jer su i sami developeri svjesni da je cijela premisa viđena već puno puta, pa imaju odmah komičan pristup svemu. Nažalost, kroz story mode nećete vidjeti previše animacija kao onih koji su u introu igre, no zato je glasovna gluma popraćena raznim naslikanim scenama dovedena do savršenstva. Čak se usudim preporučiti svim iskusnim igračima/icama da probaju i englesku verziju igre (dostupan je originalni japanski dub, ali i engleski) jer je ovoga puta uistinu kvalitetna i uspijeva prenijeti dosta humora iz originalne verzije.
U ovom dijelu igre, koji je njen glavni single play aspekt, je već vidljivo da je veliki dio uživanja rezerviran za one koji su fanovi svih navedenih serijala koji su u cross-overu ili bar samo BlazBlue igara, ali i za sve pridošlice koji se odluče napokon isprobati što to sve Arc System Workus uspijeva svih ovih godina. Takva kombinacija sadržaja, koja mora okupirati sve navedene ciljane grupe, vidljiva je i u ostatku igre, pogotovo onom najvažnijem, samom gameplayu. Sustav borbe i promijene koje su Arc System Works unijeli jasno daju do znanja da je igra napravljena za sve nove potencijalne fanove. Bilo da volite samo Personu, ili Blaz Blue, Cross Tag Battle donosi puno novoga, kako za veterane tako i za one koji prvi put u svojim konzolama pale ovakvo nešto. Sustav borbe je puno manje kompliciran, u izborniku je veliki broj tutoriala i načina vježbanja (doduše, zbunjujućih, kao što je često slučaj), a jednostavno pokretanje raznih comboa i komandi i svjetlucavih lijepih poteza nikad nije bilo lakše, barem što se BlazBlue i Persona 4 Arena igara tiče. Dva glavna napada, kao i ex potez, gumb za izmjenu partnera i brzi napad su osnove koje će vam omogućiti dobru podlogu za razvijanje jedne nove vrste strategija u ovim igrama. Ono što dovodi novi sloj kompliciranosti (koja uopće nije komplicirana na samom početku) su assist potezi. Budući da se radi o igranju 2-na-2, vaš drugi lik se može jako brzo uključiti u borbu sa jednim od tri assist poteza te tako donijeti veliku novu opasnost protivniku. Olakšano je izvođenje svih tih raznih poteza, no timing i strategija koje stoje iza power barova i nekih combo napada daju naknadno određenu dubinu. Ljepota je ovdje u drugim stvarima, a ne kompliciranosti, pa i u tome da spomenuti 2 vs 2 sistem borbe je nekima upravo najbolja moguća kombinacija, prvenstveno naspram 3 vs 3 sustava kojeg imamo u Marvel vs Capcom igrama, a svakako je poželjno u cross-over naslovima gdje je komunikacija između likova i njihovi zajednički potezi jedan važan dio zabave. S obzirom da story mode nije toliko dug kao što smo navikli u prijašnjim BlazBlue igrama, a i nije se puno trošilo resurasa da to izgleda dosta slojevito, temeljito i skupo (prvenstveno kako se priča odvija bez konkretnih animacija), čini se da je Arc System Worksov cilj bio upravo eksperimentiranje s ovim novim sustavom borbe i testiranjem koliko sve ove franšize zajedno mogu skupiti starih, ali i novih fanova. Pojednostavljeni, novi sustav borbe, čini se da je pun pogodak, no samo vrijeme će odrediti koliko se ljudi uspjelo na duže staze ”nakačiti” na ovu igru. U pomoć neće uskočiti zanimljivi dodatni offline modeovi, jer osim standardnih taskova i survivala (nema Arcade modea), igra ne nudi ništa da produži svoju trajnost na tom području.
S audio – vizualne strane, Arc Sytem Works je opet napravio solidan posao. Blaz Blue serijal je, još i u prijašnjim PlayStation konzolama, bio oličenje najboljeg mogućeg 2D fighting naslova. Moram priznati da je i dalje njihov rad na Dragon Ball Fighter Z naslovu još uvijek vrhunac te da je u tom kontekstu ova igra malo ”podbacila”, pogotovo kad se uzme u obzir zadnji Guilty Gear gdje su animacije i fluidnost istih dovedene na razinu više. Ovdje se, očito, malo štedjelo ili se pokušalo istaknuti neki drugi stil koji ne bi činio igru previše sličnu navedenima, i unutar toga i dalje sasvim dobro funkcionira. Veliki plus je mogućnost mijenjanja japanskog i engleskog audia, kao i postavljanje titlova, tako da svi ukusi oko što boljeg doživljavanja igre mogu biti zadovoljeni. I kod ovoga su developeri bacili što širu mrežu, ne od najboljeg mogućeg materijala kojeg imaju doduše, i zahvatili jako dobar dio raznovrsnih članova/ica publike.
Na moju žalost, Hub je i u ovoj igri obavezan dio menija, a i stavljen je naglasak na njega i u online modeovima prilikom traženja suparnika. Nikad mi se to nije previše svidjelo i ne vidim potrebu trpanja ekrana sa raznim avatarima kada se traži prvenstveno jednostavnost, no očigledno je to nešto što mnogima ne smeta jer je sad postalo dio svake njihove (a i mnogih drugih) fighting igara. To, uistinu, troši resurse i uvodi kaos, i meni je još nepoznat razlog popularnosti i preferiranja ovakvog sustava (ako isti uopće postoji) te što donosi igri i igračima/icama, no tu temu ostavljamo za neki drugi dan. Što se tiče spomenutih likova, za jedan cross-over naslov čak četiri serijala, broj od 20 likova u rosteru je ipak dosta malen. Za cijenu od 269 kuna to nije iznimno neoprostivi čin, pogotovo jer u ponudi imamo još 20 likova koji su, doduše, dostupni preko DLC paketa ili kupovinom Deluxe izdanja koji košta 130 kuna više. To može biti podmukli potez, no dio je realnosti, a i s druge strane omogućuje da se većina igre isproba i donekle normalno odigra i sa manje troška (svi modeovi su dostupni u obje verzije).
BlazBlue: Cross Tag Battle donosi ono što je i obećao. Još jedan vizualni 2D doživljaj od ljudi iz Arc System Worksa, veliki broj likova iz raznih franšiza (duplo više ako želite potrošiti više novca, doduše) te ugodno iznenađenje u obliku pojednostavljene mehanike borbe. I naglasak nije toliko na jednostavnijem koliko na osvježenom sustavu koji će, vjerujem, mnogi dočekati sa oduševljenjem. Svi ostali aspekti zabave ovise o vama, dok će fanovi (za koje je igra i prvotno napravljena) uživati najviše. BlazBlue: Cross Tag Battle pruža dosta zabave i ako vam se svidjelo što je sve ovdje rečeno, svakako ne bi smjeli propustiti jednu od najboljih fighting igara ovoga ljeta.
Leave a Comment