Godine Gospodnje 2007., Gearbox Software najavio je izdavanje jednog naslova koji će promijeniti naše shvaćanje dobre i kvalitetne FPS igre. Prije njega, velika većina First Person Shootera su bili tematski vezani ili uz Drugi Svjetski rat ili pak uz neke slične vojne konfrontacije. Dolaskom na planet Pandoru,  dvije godine nakon što je igra najavljena, svi mi koji smo se igrali u ulozi Mordecaia, Rolanda, Bricka ili Lilith smo doslovno ostajali bez teksta. Pucaj-Ubij-Lootaj-Ponavljaj koncept je odrađen tako da se čak i nakon dobrih stotinjak sati igranja niste zasitili ove igre i krećete iznova. Osim ovoga, jača stvar originala je bio i online ili lokalni sustav kooperativne igre, koji je donosio mnogo teže protivnike, ali na kraju krajeva i bolji loot. Sve ono zbog čega smo voljeli jedinicu je prisutno i u Borderlandsu 2, samo u mnogo, mnogo boljem izdanju.

Riba na gradele mi je uvijek pasala…

SETTING I PRIČA

Nakon što su četiri junaka iz prvog Borderlandsa otvorila ogromni Pandorin Vault, život na tom planetu se uvelike promijenio. Na čelo Hyperion korporacije (koja je i jedan od izrađivača oružja za našeg lika) je stigao Handsome Jack, tip koji želi preuzeti cijeli planet Pandoru i “uvesti red i mir” uz pomoć beneficija koje donosi element Eridium iz novog, još većeg Vaulta kojeg je pronašao uz pomoć svoje infrastukture. Upravo zato je i na sam planet dovedena jedna velika svemirska bušilica u obliku slova H koja uzrokuje velike potrese koje ćemo i mi doživljavati dok se budemo kretali prostranstvima Pandore. Usput, on zapošljava i Vault Huntere, plaćenike koji bi mu ustvari trebali pripomoći u potrazi za Vaultom, među kojima su i četiri lika koje kontrolira igrač: Axton (klasa Commando), Zer0 (klasa Assassin), Maya (klasa Siren) te Salvador (klasa Gunzerker). Na sustav klasa ćemo se kasnije podrobnije osvrnuti u jednom od nadolazećih dijelova recenzije, tako da ne trebate brinuti ako su vam trenutno ove promjene klasa u odnosu na original potpuno nove. Osim ovih, najavljena je i peta klasa, Mechromancer, koja bi članovima Borderlands Premiere Cluba trebala doći tijekom mjeseca listopada. No, da nastavimo gdje smo stali s pričom. Naša četiri junaka odmah pri ukrcaju u vlak doživljavaju neugodno iznenađenje, kada ih dočeka ogroman natpis kojeg je “ljepuškasti” Jack postavio: “Welcome to Pandora, Vault Hunters….. TO YOUR DEATH!”. U ovoj sekvenci  koja se odvija prije početka samog gameplaya, možemo ukratko vidjeti glavne sposobnosti navedenih likova, nakon koje slijedi izbor lika s kojim ćemo igrati. Iako sam jedinicu prešao sa svim likovima, najdraži mi je bio Mordecai (iako je imao nadasve očajan Action Skill), pa sam nastavio tu “politiku” i s Assassinom u Borderlandsu 2.

Ja sam…Assassin?

Što se ostalih likova, odnosno NPC-ova, tiče, tu imamo veoma zanimljivu paletu dosta novih likova, ali i mnogih starih, koji su u ovom nastavku mnogo bolje predstavljeni nego u originalu. Tako ćemo se ponovno naći s ludom Moxxxi, ekscentričnom doktoricom Tanner, veselim mehaničarom Scooterom (koji je vlasnik Catch-a-Ride sustava) i naravno, poremećenim robotom Claptrapom, ali i sa sva četiri lika iz prvog Borderlandsa, koji su sada u ulozi davatelja Questova, s tim da neki ipak imaju veći utjecaj na glavnu priču igre nego drugi. Naravno, osim glavnog negativca Handsome Jacka, tu su i neki likovi koji će nam pomoći u njegovu svrgavanju s vrha Hyperion korporacije, a to su sir Hammerlock, Britanac koji je napola čovjek, a napola stroj i Tiny Tina, najsmrtonosnija desetogodišnjakinja koju ćete ikada sresti. Osim njih, vrijedi spomenuti kako je sada, u ovoj igri Crimson Lance vaš saveznik, s obzirom da je onaj, Atlasov Crimson Lance iz jedinice ustvari nestao s lica Pandore (prisjetimo se Secret Armory of General Knoxx DLC-a).

Naš omiljeni doktor se vratio

Osim NPC-ova, vrijedi spomenuti i neprijatelje protiv kojih ćemo se žustro boriti. Prvi koje ćete sresti su Bullymonzi, koji su u biti prebildani Yetiji s 6 ruka umjesto s dvije. Oni će vam zadavati poprilično problema, osobito na početku igre kada ste na manjim levelima. Naravno, tu su i Skagovi iz prvog dijela čiji dizajn nije posebno promijenjen, te Spiderantova, koji imaju i svoje vatrene inačice. Od humanoidnih neprijatelja, najčešći protivnici će nam biti Banditi, koji variraju od ludih Psychoa (oh, njih se jako teško otarasiti), Midgeta ( s odgovarajućim “varijacijama na temu” poput Psycho Midgeta ili Shotgun Midgeta) preko Maraudera (koji su najstandardniji Banditi, najslabiji od onih koji nose oružja koja se mogu pokupiti) i Nomada (veoma slični Marauderima, uz iznimku da su mnogo bolje opremljeni) i Goliatha. Goliath je stvarno priča za sebe. Naime, kada učinite headshot (tu sam praksu i najviše upražnjivao dok sam igrao u ulozi Zer0a), Goliath ne gubi na snazi, već naprotiv, postaje Raging Goliath koji će bezglavo uništavati sve one koji su pred njim, bili to njegovi “kolege” Banditi ili Vault Hunteri. Naravno, ako ga ne ubijete na vrijeme, postajat će sve jači pa će mu se tako dodavati “Uber Super Badass” i slični rankovi. No, možete ga veoma lako iskoristiti za svrhu revolucije i voditi ga za sobom do nadolazećeg bossa, gdje se samo  trebate sakriti iza zaklona i uživati u fenomenalnoj boss borbi u kojoj vi ustvari i ne sudjelujete :)-

Borba Golijata i… Golijata. Nešto što u Bibliji zasigurno nećete naći

 KLASNI SUSTAV I ORUŽJA

Sustav klasa je mnogo bolje odrađen nego u originalnom Borderlandsu, apsolutno u svim segmentima igranja. Prvi na redu za predstavljanje naših likova je Axton, koji je sada dio Commando klase. Ona se ne razlikuje mnogo od Rolandova Engineera iz originalnog Borderlandsa: ekspert sa svim oružjima, ponajviše s jurišnim puškama, a njegova specijalnost je postavljanje stacionarne strojnice, koja se kasnije može unaprijeđivati kako bi imala neke dodatne učinke na igrača i okolinu. Slijedi nam Maya, koja je pripadnica Siren klase i jedna od šest živih Sirena (uz Lilith). Njezine preferencije su manja oružja, koja imaju velik Rate of Fire, ali čine manju štetu po svakom metku, dok joj je specijalnost Phaselock, mogućnost zatvaranja neprijatelja u veliki, energetski balon i veoma je koristan za kontroliranje većih grupa neprijatelja. Salvador, kojeg gledamo u ulozi Gunzerkera, ima nešto veće ukupno zdravlje nego ostali likovi, jer (baš kao i Brick iz jedinice) obožava ogromna oružja i Rambo stil igranja: zaleti se i pobij sve oko sebe. Ono što je posebno kod njega je to da je on zapravo jedini lik čiji Action Skill ustvari ne mijenja prvotni gameplay, već ga udvostručuje – dva oružja za našeg Salvadora dok je u Bersek modu. Na kraju (od originalna četiri lika) ostaje nam Zer0, čija je klasa Assassin i u biti čini sve što je i činio Mordecai u originalu: ubijati neprijatelje snajperom s veće udaljenosti ili približiti im se i eliminirati ih mačetom, odnosno (u ovom Borderlandsu) svojevrsnim hibridom između lightsabera iz Star Warsa i katane. Jedina iznimka je to što je njegov Action Skill sada mnooogo efikasnji. Zaboravite dosadnu ptičurinu koju je Mordecai vodio sa sobom, Assassin od sada koristi Deception skill. Deceptionom kreiramo decoy lika, a Zer0 postaje apsolutno nevidljiv za neprijatelje koje ubija s efikasnosću gotovo pa sedmerostrukom od uobičajene. Također, osim ova četiri lika, trebali bismo uskoro vidjeti i Gaige, djevojčicu koja će predstavljati Mechromancer klasu. Gaige će imati za Action Skill mogućnost kontroliranja golemog robota DeathTrapa (točnije D374-TP), a bit će dostupna 16. listopada ove godine po cijeni od 9.99 američkih dolara ili 800 MS bodova, za one koji koriste Microsoftove online servise.

Kako dražesna dobrodošlica

Također, sada nam je dostupna još veća mogućnost uređivanja našeg lika, tako da ćemo se moći osjećati da je baš taj lik unikatan. Kroz igru ćemo skupljati razne presete za boju odjeće, ali i za  glave lika (točnije, stil frizure i kacige), kojih, baš kao i oružja, ima izuzetno mnogo. Jedna od najboljih novina u igri je zasigurno mogućnost dijeljenja oružja s ostalim likovima koji su na istom sustavu (kroz Claptrapov tajni ormar), što će u narednim prolascima omogućiti mnogo lakše igranje.  Što se tiče  točnije količine oružja dostupnih za našeg lika, ona je ogromna (usudio bih se reći i gotovo neograničena), s obzirom da se još uvijek korisiti onaj prokušani recept za nasumično kreiranje oružja sukladno levelu našeg lika. Naravno, kao i u prošlim naslovima, tu su “obična oružja za papke”, ali i ona bolja, s elementalnim efektima: struja, vatra, eksplozija, korozija i slag, od kojih svaki ima učinka na određene vrste neprijatelja. Tako će na primjer oružja s mogućnošću pucanja metaka nabijenih strujom najbolje ići protiv neprijatelja s štitovima, ona s vatrenim efektom protiv onih čija je koža nezaštićena, eksplozija protiv većine, korozija protiv onih pod metalnim oklopom, a slag povećava ukupnu ranjivost elementalnom štetom. Također, osim ovoga, tu su i promjene kod proizvođača navedenih oružja. S mape su nestali Atlas i S&S Munitions, a došli su Banditi kao samostalni proizvođači, čija oružja imaju šaržere koji mogu primiti najviše metaka u sebe. Jakobsova oružja, s druge strane, imaju sustav pucanja koji određuje sam igrač (ispaljuje metke onoliko brzo koliko vi potežete okidač). U Borderlandsu 2, Tedioreova oružja su “žnj” klase, jako jeftino izgledaju, ali kada ih trebate ponovno napuniti, naš lik odbacuje to oružje, koje eksplodira. Također, što više municije bude ostalo u šaržeru, veća će eksplozija biti i više ćete štete napraviti obližnjim neprijateljima. Vladofova oružja tradicionalno imaju bržu paljbu metaka nego drugi, a što više držite okidač, brže će metci izlaziti iz cijevi. Torgue oružja će sadržavati Gyrojet municiju, dok će se Dahlova koncentrirati na preciznost i bolju kamuflažu za oružja. Osim njih, tu su još i Hyperion (čija oružja imaju sci-fi styling i njihova se preciznost povećava držanjem okidača) te Maliwan, čija su oružja standardno napunjena mecima koji čine elementalnu štetu.

Boom Bewm Pow?

GAMEPLAY

Kao što sam već i na samom početku naveo, koncept iz originalnog Borderlandsa se vraća u punom sjaju i u nastavku, no u mnogo boljem izdanju. Prvo što primjetite na protivnicima je poboljšani AI model, prema kojem sada neprijatelji uzimaju zaklon, ali još uvijek nije onako kvalitetan kako bi svi zamišljali. No, Gearbox se tu dosjetio staviti veći broj neprijatelja na manjem prostoru, kako bi igru učinio izazovnom, u čemu itekako uspijeva. U svakoj misiji naći ćete se pred dosta gustim redovima neprijatelja koji brane neki manji prostor, tako da često morate mijenjati svoje taktike i malo se duže pomučiti kako biste ostvarili svoj cilj. S druge strane, koncept leveliranja neprijatelja zajedno s vama donosi još uvijek itekako mnogo kvalitete u igri, jer se nikada nećete moći osjetiti da ste znatno nadmoćniji nad protivnicima, eventualno nešto inferiorniji. Kooperativna igra je i dalje glavni fokus Borderlandsa 2, ali je igra dovoljno zabavna i kada ju igrate sami. Kao i u prvome dijelu, jačina neprijatelja, njihov broj, ali i količina i kvaliteta loota se povećava sukladno broju igrača. Jedna od rijetkih zamjerki u ovom naslovu je sustav save pointa, koji je zamišjen za kooperativne igrače, a ne za one koji ovu igru prelaze sami. Zašto? Igra pri svakom save pointu uredno sačuva vaš level i inventar, ali ne i poziciju. Na primjer, pri igranju nekih questova, igra vas uvijek vraća na početak tog dijela mape, a ne ondje gdje ste stali, tako da save pointi tijekom svijeta djeluju više na principu checkpointa. Time nas igra “tjera” da završimo određenu misiju prije nego izgasite igru, što je pomalo apsurdno, ali se možete na to bez problema naviknuti. Kad sam već kod bugova, moram spomenuti kako ponekad NPC koji nam mora otvoriti prolaz u određeni dio svijeta ne odradi svoju “domaću zadaću”, pa ste tako nekad  prisiljeni ponovno upaliti igru kako biste nastavili s misijom. Naravno, ove dvije stavke nisu dovoljne da pokvare bilo kako ukupni doživljaj igre i treba ih shvatiti kao manje smetnje, a ne kao neke probleme. No, nastavimo mi dalje s recenzijom.

Tražena si roba u gradu…

Glavni quest igre (kao i priča koju donosi) je dosta zanimljiviji od onoga u originalu (možda zato što su likovi živopisniji?), te zahtijeva igranje side-questova kako biste držali kompetitivnu razinu s vašim neprijateljima, jer ćete se teško boriti protiv neprijatelja koji su 20. level, dok ste vi 18. Naravno, to nipošto nije loša stvar, s obzirom da svaki side-quest u igri ima svoju priču i svoj razlog, a osobito nema ponavljanja pri izvođenju tih questova, što je za svaku pohvalu. Jedna negativna stvar koja se provukla u ovu igru, a i prvi Borderlands je “bolovao” od toga je posljednja boss bitka, odnosno njena (ne)zahtjevnost. Bez ikakvog glitcha ili exploita, na mapi sam pronašao mjesto na kojem sam doslovno nedodirljiv, i jedino što sam trebao učiniti je zavaliti se i snipeati neprijatelja dok se ne sruši. To je jedina stvar koja me je iskreno razočarala,  s obzirom da sam, po težini ostalih bossova, imao ogromna očekivanja za ovoga, maltene da ću “krv pišati” da ga pobijedim. Uzmimo za primjer Hyperionova robota Wilhelma. Ne samo da vas napada na razne načine, već ima legiju ostalih protivnika uz sebe, a kao šlag na torti, iznad njega su leteći droidi koji mu povećevaju zdravlje kada ga oštetite. No nakon posljednje boss bitke, shvatite da je Borderlands 2 tek počeo. Novi questovi (uz one koje ste propustili ranije), novi neprijatelji i novi loot se pojavljuju nakon svršetka glavnog questa, ostvaljajući nam mnogo prostora za dodatni rad. Kada na to pridodate BadAss sustav levelanja, koji dodaje dodatne atribute našem liku, imam dojam kako ću još mnogo lunjati po Pandori. I to je sve s jednim likom…

Evo kako Vault Hunter zarađuje za život

PREZENTACIJA

Stripovska grafika i dosta eksplicitni humor su bili obilježja Borderlandsa koja su se sasvim uspješno prenijela i u dvicu. Sada je svijet Pandore mnogo raznolikiji i bogatiji različitim okruženjima. Tako sada igru počinjemo na samom jugu kontinenta, u predjelima koji liče na Anktarktiku i polako se penjemo da bismo došli do nešto poznatijih predjela, obavijenih pustinjom. Svijet kroz koji se krećemo u Borderlandsu 2 je višestruko veći od originalnog i daje mnogo više prilike za istraživanje nepoznatih predjela planeta koje će, dakako samo najupornijima, donijeti i neke beneficije u obliku vrijednog i rijetkog loota. Ono što se da od prve primjetiti je kako je u ovom nastavku Pandora mnogo življi i mnogo zanimljiviji planet od onoga kakvim smo ga dosada doživljavali. Svaki od NPC-eva je itekako živopisan lik, koji ima svoju priču i nipošto nije nezanimljiv. Sada čak i sveopći puk ima svoje “ja” i ne lupa dosadne i isprazne fraze, kakve smo navikli vidjeti u većini igara s kojima se susrećemo. A glazba i glasovna gluma, to je nešto posebno. Glavni čovjek zaslužan za glazbenu podlogu ove igre je svima dobro poznati Jesper Kyd, koji je učinio ambijent Pandore, kao i scene borbe itekako boljima svojim odličnim glazbenim notama. S druge strane, glasovna gluma je jedna od najboljih koju sam čuo u igrama uopće. Doslovno svaka rečenica se može citirati kako bi se prenijela ta doza humorističnosti koju ova igra dovodi sa sobom, a glumci koje te retke čitaju su još i bolji. Kod nekih scena, crnohumorne misli NPC-ova vas dovode do takvog smijeha da ćete nabiti trbušne mišiće smijući se na njihove doskočice. No, najvažnije od svega je da je ova igra “živa” i da jednostavno odskače svojim duhom od ostatka konkurencije i to je ono što većina igrača žele – da se užive u svijet igre.

Psychoi su itekako psihotični

I NA KRAJU…

Što reći? Koju posluku porati? Dragi moji, Borderlands 2 je vrhunski naslov za kojeg se od trenutka kad je najavljen znalo da će pretendirati na titulu igre godine. No, ovo što smo dobili je nadaleko premašilo svačija očekivanja, koja su, mora se priznati, bila dosta velika. Naravno, kao i  svaki drugi naslov, i Borderlands 2 ima svoje sitne boljke, ali ono što je najbitnije da one ne umanjuju taj osjećaj užitka dok igramo ovu igru. Gearbox kao da je ovim naslovom bacio mamac ostalima i rekao “Hajde, napravite bolje!”, iako znaju da će to biti jako teško ostvarivo. Zbog svega navedenog u ovoj recenziji, smatram da smo već u mjesecu rujnu dobili igru 2012. godine. A vrijeme će pokazati je li Boris bio u pravu…