Tržište realističnih vojnih pucačina iz prvog lica danas je poprilično konkurentno. Veliki igrači su podigli razinu kvalitete vrlo visoko pa više nije dovoljno napraviti igru s nekoliko komada različitog oružja i nekoliko relativno maštovitih mapa da bi se izdvojilo iz mase. Ako se sjećate najava ove igre Breach je pucao visoko. Developeri su nam najavljivali visoku dozu akcije, potpuno uništiv okoliš, masu oružja, odličan cover sistem itd. Igra je napokon stigla. A što nam je donijela saznajte u nastavku.

Game modovi/gameplay

Da odmah nešto razjasnimo. Breach je igra koja bi se mogla svrstati u onaj niz prosječnih i nepotrebnih pucačina. Eventualni uspjeh dodatno joj otežava ograničenost tržišta s obzirom na to da se radi o isključivo multiplayer naslovu te da opuštanja u vidu singleplayer kampanje nema. Igra ima samo multiplayer i kao takva morala bi barem u tom dijelu djelovati donekle dobro. Ali situacija ni izbliza nije takva.

Atomic Games nam je ponudio vrlo ograničen broj različitih mapa, tj. samo pet. Situaciju malo popravlja relativno bogata ponuda načina igranja svake mape: Infiltration, Convoy, Retreival, Team Deathmatch i Sole Survivor. Na opću žalost većina modova (osim Sole Survivor) brzo se svede na obično puškaranje, a za neku ozbiljniju igru trebalo bi angažirati nekoliko prijatelja i formirati tim. Solo pucači se uglavnom loše sporazumijevaju i još lošije surađuju pa modovi brzo počnu nalikovati jedan drugome. Što se tiče gameplaya previše primjedbi u tome nema. Ako volite neobavezan MP FPS onda bi se mogli naći na pravome mjestu. Naravno ako vas ne smetaju određeni propusti. Laga nema i vrijeme koje provodite u igri teče bez nekih smetnji, bugova ili zamrzavanja.

Da..to je još jedan FPS. Sa malo lošijom grafikom..

Prezentacija

Grafika ovog naslova ne može biti plus igri. Ona nije jako loša, ali za današnje standarde ipak dosta zastarjela. Mape u ovom multiplayer naslovu izgledaju dosta slično, koliko god se developeri trudili dodavati snijeg ili smještati ekipu u noćne sate na pojedinim mapama. Opcija koju developer voli istaknuti je uništavanje okoliša, no mislim da bi bilo bolje da ju je prešutio jer se u igri može raketnim bacačem porušiti tek poneka drvena ograda, vrata, ili zidić napravljen ručno od vreća. Vozila se ne mogu ni ogrebati , a rušenje nekog drveta ili kuće ne dolazi u obzir. Što se tiče zvuka također loše obavljen posao. Oružje je generično, od zvuka preko animacije rada pa do ponašanja. A kao rezultat toga vam dođe ta opcija da vam je sasvim svejedno koje oružje koristite. Zvuk suboraca također nije na razini. Rečenice i povici koje ostavljaju na terenu nisu dovoljno atmosferični i uvjerljivi.

Završni komentar i ocjena

Ukratko, ovaj pothvat je u današnjem svijetu FPS i Multiplayer igara dosta težak. U tom teškom zadatku Breach se na žalost nije uspio istaknuti. On nije toliko loš da ga se ne da igrati, ali nije ni toliko dobar da bi se današnje dragocjeno vrijeme  i novac bacalo na njega. Donio nije ništa novoga a sa onim stvarima koje su danas u FPS multiplayer naslovima u „modi“ nije napravio neki iznadprosječni posao. Mislim da će svakom igraču koji je odigrao brojne FPS-ove poput Bad Companya ili CoD naslova ova igra biti dosadna i ne baš izazovna. Ovaj naslov nije baš zanimljiv i rijetke će zabaviti na neko duže vrijeme.