Breached je jedna vrlo čudna video igra. Obuhvaćajući kvalitativni radijus od katastrofalnog do fascinantnog, riječ je o još jednom naslovu iz Istočne Europe koji ima dobre temelje da postane kultni, s oštrim smislom za podjelu dojmova. Ono što se sa sigurnošću može reći jeste da Breached ima pregršt zanimljivih ideja, prije svega na planu narativnog dizajna i interaktivne realizacije, ali mu relativna zakržljalost interaktivnog jezika i nedostatak rafiniranog dizajna ne dopušta prijeko potrebnu kompaktnost unutar njegovog labirinta fragmentarnih konstrukcija.

Breached se kroz svoj transžanrovski nukleus služi mnogim elementima kako bi stvorio unikatno igraće iskustvo i to mu zasigurno polazi od ruke. Koncipiran kao kombinacija hipertekstualne fikcije i istraživačke avanture preživljavanja s elementima vožnje, zasigurno odstupa od već viđenih žanrovskih obrazaca u bilo kojoj od spomenutih cjelina. Dodajte na to i nešto tvrđe kuhanu znanstvenu fantastiku kao tematski orijentir, koja je, doduše, pod raznovrsnim utjecajima, krenuvši od Herberta, Sterlinga pa do Tarkovskog, i imate naslov koji je daleko od tek puke interaktivne egzibicije na Marsovca, kako se često percipirao prije svog izlaska.

Istina, Breached ima neke sličnosti u osnovnoj postavci sa Weirovim romanom / Scottovim filmom, prije svega u činjenici da se glavni lik budi iz nesvjesnog stanja i pokušava pronaći resurse kako bi preživio. I tu, sa možda izuzetkom nekih fragmenata samog interfejsa, sličnost završava. Da, Breached je također smješten na pjeskoviti planet, ali je on zasigurno po svojoj arhitekturi i prezentaciji daleko od brutalnih predjela Marsa, i puno bliže postapokaliptičnoj varijaciji (Ar)rakisa sa minimalističkom intonacijom.

Što se dešava u glavi prosječnog internet konzumenta kada nestane konekcije

San u buđenju

Već od samog uvodnog menija pa do sekvence buđenja iz hibernacije, Breached je naslov koji dosta posvećuje pažnje detaljima, time vješto gradeći specifičnu atmosferu koju pokušava nametnuti. Ovaj svojevrsni obol immersive sim školi videoigračkog dizajna, koji će se osjetiti i  u ostalim mehanikama, zasigurno je uspio doprinijeti da Breached, unatoč mnogobrojnim problemima bude imerzivno i atmosferično iskustvo za one rijetke igrače koji će ga uspijeti prepoznati. Sekvenca buđenja već naslućuje specifičan odnos prema hipertekstu koji igra ima. Naime, istražujući rečenice i odabirući razne izbore koji vam vaš virtualni neuroasistent nudi, polako dobivate uvid u relativnu stvarnost u kojoj se nalazite. Prava je šteta što kasnija hipertekstualna račvanja ne pokušavaju koristiti neke od početnih tehnika, poput raširenije mogućnosti istraživanja teksta. Ovdje je također prisutan problem koji će kasnije zadesiti i dnevničke unose, a to je neuspio pokušaj stvaranja nelinearne iluzije samih tekstualnih odabira, koji tek u rijetkim momentima pružaju osjećaj alternativne bitnosti.

Ubrzo nakon buđenja i dizanja neurološkog vizualnog sistema, primijetit ćete natruhe svoje baze. Mračna i misteriozna postavka baze, djelomično podsjeća na postavku nestabilnosti i propadanja navodne sigurnosti od nepoznatog u filmskoj adaptaciji Solarisa, dok je sam interfejs modernistički postavljen po uzoru na dizajnersku oštrinu Scottovog Marsovca. Unutar baze ćete pronaći dnevničke zapise, mapu, inventar te bilježnik o trenutnim zadacima.

Ah, taj Crystal Express

Dnevnički spisi zasigurno predstavljaju najveće osvježenje, jer su izvedeni na prilično specifičan način. Naime, cijela igra je smještena u vremenski okvir od 8 dana, što je uvjetovano prije svega ograničenim količinama kisika i energetskih resursa. Svakog dana u dnevniku se pojavljuju po jedna bilješka glavnog lika. Unutra te bilješke postoji nekoliko interaktivnih riječi, čijim odabirom birate drugačija račvanja samog teksta. Nakon što završite sa analizom teksta dnevnog unosa, na kraju bilješke se pojavljuju hashtagovi, čijim pretraživanje otkrivate ranije upise u dnevničkoj bazi, koji su nastali prije hibernacije.Unutar novootkrivenih upisa moguće je pronaći nove hashtagove i proširiti uvid u misteriozni univerzum distopijske izolacije, ali i nestabilan psihološki profil glavnog lika. Ovaj način narativne prezentacije koji posjeduje jednostavnu, ali efektnu notu istraživanja fragmentiranog teksta, definitivno baca novo svjetlo na već pomalo ustajali model dnevničke prezentacije tako čest u polugama narativnog dizajna u videoigrama.

Na mapi se nalaze zone istraživanja, koje možete posjetiti preko VR drona. Za razliku od modernih dronova, ovaj u Breachedu je osuđen na površinsko kretanje, a visinu može razviti tek u slučaju spoja velike brzine i korištenja prigodnog reljefa za (do)skok, što igri daje dodatni platformski momenat. Sam prikaz upravljanja dronom je izveden iz prvog lica, dok je samo upravljanje krajnje jednostavno, te se najlakše sprovodi preko miša. S dronom se moguće okretati u horizontalnoj osi od 360 stupnjeva, te u manjim uglovima u vertikalnim pravcima. Tu su još kontrole ubrzanja i kočnice, koje funkcioniraju dosta dobro, posebno jer je relativno lako razviti veću brzinu, ali i ekspresno zakočiti. Sam pravac u vožnji kontrolišete pokretom miša.

Unutar istraživačkih zona možete skupljati mineralne resurse ili kapsule sa raznim predmetima nekada prisutne civilizacije. Drone ima ograničen inventar od tri slota, a teleportacijska točka za povratak u bazu se aktivira nakon što popunite jedan slot u drone inventaru. To znači da možete riskirati sa skupljanjem više predmeta ili ići na sigurno sa jednim. Svaka zona je popunjena opasnim energetskim anomalijama i skener čuvarima. Bilo kakav dugotrajni kontakt sa ovim protivnicima rezultira gubitak signala, a ujedno i gubitak predmeta koje ste imali. Da biste uspješno izašli na kraj sa njima potrebno je koristiti kombinaciju brzine i opreznog stealth kretanja. Kada pronađete predmet od interesa za njegovo prisvajanje potrebno je biti dovoljno blizu kako bi ste ga skenirali, te ne koristiti ubrzanje tijekom tog procesa.

S obzirom na to da svaka istraživačka VR sesija troši energetske resurse, gubitak predmeta se može ispostaviti kao koban za dva opcionalna zadatka. Jedan od zadataka se odnosi na sintezu goriva koju možete izvesti kombinacijom minerala koje sakupljate. Drugi zadatak se fokusira na popravak generatora kisika. Dijelove i komponente za njegov popravak pronalazite u kapsulama koje prethodno morate hakirati. Ono što je bitno napomenuti da sve ove akcije koje se izvode u bazi također troše ukupnu dnevnu energiju tako da treba biti oprezan u njihovoj primjeni. Primjerice kod sintetiziranja ulja treba paziti na dijagram uspješnosti koji često navodi trag o točnoj kombinaciji, dok kod hakiranja kapsula treba obratiti pažnju na specifičnost materijala koji se mogu iskoristiti u samoj popravci. Unatoč tome što nađene predmete u kapsulama zapravo razgrađujete, mentalna bilješka o njima će ostati u inventaru. Pokušano je također da se preko šturog opisa svakog od predmeta dodatno proširi narativni univerzum, u skladu sa Soulsborne utjecajima, no rezultati toga ostaju relativno skromni.

Čopor energetskih dosadnjakovića

Igraču je ponuđeno da manualno završi dan, no s obzirom da ste energetski prilično ograničeni, ovo se obično svodi na trošenje maksimalne količine energije tijekom jednog dana, jer svaki završetak dana obnavlja energiju. Prenos energije iz dana u dan nije moguć, tako da je potreban oprezan mikromenadžment kako bi ostvarili što više željenih akcija.

Na sve strane i nikamo

Kao što je vidljivo Breached je naslov koji ispod naizgled jednostavne površine nudi mnoštvo podsistema koji pokušavaju dodatno obogatiti interaktivnu realizaciju. Ipak, to čini na prilično specifičan način. Unatoč tome što ima jednostavnu osnovu i kontrole, Breached je jedna vrlo konfuzna video igra. Tu konfuznost negdje dobro koristi, a negdje dolazi na rub ambisa.

Breached je očigledno dosta inspriran PC videoigračkim dizajnom 90-tih, te se ne trudi objašnjavati bilo koji vid naprednijih tehnika samog interaktivnog elementa. Ono što međutim fali Breachedu u odnosu na uzore jeste gustina narativa i koncepcija prostora. To znači da ćete pri prvom prelasku Breacheda ostati u priličnoj konfuziji. Hoće li jedan dio igrača shvatiti da se radi o ciklično koncipiranoj igri, ostaje upitno, posebno jer i sam narativ ostaje u opskurnim normama. Dakle, najvjerojatnije nećete znati što radite, kuda idete, niti što se dešava. Ako se upustite u više prelazaka, Breached će vas zasigurno nagraditi otkrivanjem dodatnih interaktivnih slojeva. Međutim, tu se javlja i glavni problem cjelokupnog temelja samog videoigračkog dizajna.

Detalji koji pozivaju na istraživanje

Naime, dvije glavne cjeline Breacheda, ona tekstualna i ona istraživačka, zapravo djeluju u gotovo potpunoj izolaciji, te od zakržljale rogue-lite meta-strukture dobivaju kontradiktorne rezultate. Narativna konstrukcija Breacheda je izuzetno fragmentirana, tako da u nekoliko prvih prelazaka, otkrivanje sitnih detalja i isprobavanje alternativnih hiperlinkova pruža dovoljno materijala za solidan temelj. No, prije nego li priča i dobije nekog zamaha, materijala će jednostavno nestati. Kada imate ovako fragmentarno postavljen narativ, obično morate imati dosta efektne narativne vinjete ili jedan zaokružen kraj kako bi došli do neke cjeline koja funkcionira. Breached nema ništa od navedenog. Ima u njegovim fragmentima intrigantnih ideja, zanimljivih gradnji fikcionalnog univerzuma, ali u konačnici priča se čini rastrzana i nedovoljno uvjerljiva. Sam glavni lik, koji se u promo materijalima odaziva na ime Corus Valott, a u igri je bezimen, isto tako je poprilično zanimljiv. Riječ je o društvenom pobunjeniku koji se nalazi u nekoj vrsti izgnanstva, a pri tome se još bori sa mentalnim rastrojstvom. Unatoč ovoj karakternoj postavci, Breached niti ovdje ne uspjeva doći do jačeg narativnog elementa, prije svega jer gotovo svaki pokušaj dublje poniranja u unutrašnji univerzum Corusa daje za rezultat isuviše naivnu, plitku, i daljim igranjem sve istrošeniju prozu, koja ne može ispratiti konceptnu ambiciju. Priči sasvim sigurno ne pomaže niti minimalni reaktivizam u odnosu na istraživačke i zagonetno-menadžerske elemente.

Samo istraživanje sa druge strane, daljnjim igranjem postaje sve funkcionalnije. Jednostavne kontrole i pametno postavljen osjećan brzine koji je istraživački a ne utrkivački osmišljen, u kombinaciji s atmosferičnim open-world nivoima daju dovoljno motiva za uzastopna istraživanja. Ono što međutim ovaj režim igranja dovodi gotovo na rub propasti je jednoličnost koja često prevladava u dizajnu nivoa. Naime, Breached grafički definitivno izgleda iznad prosjeka u odnosu na srodne niskobudžetne polu-nezavisne videoigre, ali kvalitetu tekstura i veličinu nivoa je izgleda morao žrtvovati za raznovrsnost. Unatoč tome što dizajn nivoa ima sjajnih momenata, posebno u konstrukciji vanzemaljske arhitekture, Breached je mučen ponavljanjem mnogih reljefnih i arhitektonskih elemenata, što u igri koja nema in-game mapu zna biti prava noćna mora. Dodajte tome i često iritantne protivnike i traljave platformske momente i imate, opet jednu cjelinu pomiješanih i nesigurnih dojmova.

Prizvuk misterije često se osjeti u okolini

Možda i jedini značajni momenat gdje se istraživački i tekstualni dio isprepliću odnosi se na moguće krajeve. Nažalost niti jedan nije dovoljno zaokružen, a i onaj true ending, koliko god dodatno dramatiziran, nema taj dodatni momenat koji bi ga izdigao iz prosjeka.

Tu je i Story mod, koji je naknadno dodan kroz update, a predstavlja svojevrsni pokušaj da se igra dodatno olakša, prije svega za one igrače koje primarno zanima priča. Naime u ovom modu, igru možete završiti igranjem interaktivne fikcije, gotovo potpuno ignorirajući istraživački segment koji je tu tek opciono. U ovom modu su resursi za opcione zadatke već namireni, tako da se igrači mogu fokusirati na istraživanje rasterećeno, otkrivajući bez pritiska neke rizičnije zone. U svakom slučaju koristan dodatak, ali opet se čini nedovoljno iskorišten, najviše iz razloga što su u njemu slabosti interaktivnog pripovijedanja još vidljivije.

Story mod je zapravo pozitivan produkt jedne, u suštini neuspjele tendencije u Breached dizajnu koja je, čini se, simptomatična za videoigre koje imaju neke naznake kaotičnog razvoja, pa samim time i nedostatak kompaktnosti. Breached se često pokušava prezentirati kao naslov koji je igriv sa različitim pristupima oko njegove esencije, no problem je što u tom slučaju opet nema dovoljno mesa oko zavodljivih kostiju. Ako recimo odlučite Breached igrati kao isključivo istraživačku avanturu, opet ćete naići na nedovoljno narativnog vođenja, ako ga odlučite igrati kao survival SF, opet imate problem jačeg motiva… Tako da je bolje, u svakom slučaju, Breached oglodati što je više moguće, unatoč relativnoj neuhranjenosti lovine.

Nemogućnost konačnosti

Iako posjeduje cikličnu rogue-lite strukturu, Breached zapravo minimalno koristi proceduralno generiran sadržaj specifičan za ovaj tip dizajna, a i kada ga koristi, kao u slučaju sintetiziranja goriva, to čini na dodatno iritantan način. Da se pametnije ušlo u koštac s proceduralnim generičnostima, možda bi se izbjegao sve prisutniji dojam monotonije kako igra odmiče…

Biti živ a koristan često je u suprotnosti

Ono što Breached uistinu izvrsno radi, unatoč mnoštvu navedenih problema, je dočaravanje jedne vrlo specifične atmosfere, česte u cyberpunk fikciji, ali rijetko dobro dočarane u videoigrama, unatoč svim potencijalima. Breached je zapravo jedna od rijetkih igara koja uspijeva dočarati jednu vrstu nihilističkog svojstva virtualne realnosti kao pojave koja pokušava reproducirati egzistencijalno svojstvo nadstvarnosti. Taj sukob između neprihvaćanja stvarnosti i bezizlaznog cikličnog spasa u beskonačnim ponavljanjima sesija u virtualnoj realnosti uspješno je dočaran u samoj cjelini ovog naslova, pa makar po cijenu nerealiziranosti drugih segmenata. Atmosfera stalne nesigurnosti u postojanje bilo čega ili bilo koga, Breachedu daje jedan unikatan dašak svježine, koja dodatno podstrekuje hibridni žanrovski konstrukt, a kao dodatni atmosferični začin tu je minimalistički, ambijentalno orijentirani zvučni dizajn, teško inspiriran radovima Eduarda Artemjeva.

U konačnici, Breached je videoigra koju je teško preporučiti, ali i podjednako tako teško odbaciti. Ukoliko ste ljubitelj atmosferičnih znanstveno-fantastičnih misterija, preferirate istraživanje kao osnovnu mehaniku i dobro podnosite cikličnu rogue strukturu, ovo je naslov u kojem ćete vjerojatno pronaći nešto za sebe. Već iz ovoga je evidentno, da Breached ipak cilja na jedan vrlo specifičan tip publike, koji će opet biti dodatno podijeljen. Debitantski naslov razvojnog tima Drama Drifters definitivno pokazuje potencijal na mnogim poljima, tako da ostaje nada da će u budućim naslovima ovog tima doći i do stasavanja njihovog videoigračkog izraza.