I tako je, napokon, završila velika avantura jedne od prvih Kickstarterovih uspješnica. Broken Age, dugoočekivano remek-djelo Tim Schafera je nakon godinu i pol dana čekanja napokon kompletirano. Nakon odličnog prvog dijela i tolike pauze i dodatnog rada na igri, ljudi su očekivali dužu i još bolju igru sa zapletom i raspletom priče i premise koju su odigrali u prvom dijelu. Na kraju smo i dobili sve, no koliko svatko od nas može biti zadovoljan?

Zagonetke su raznovrsne i raznih težina, prava poslastica za ljubitelje žanra

Kada pričamo o ovoj igri teško je izuzeti aspekt financiranja od samih fanova, crowdfunding pristupa i konačnog proizvoda koje smo dobili nakon cijelog emocionalnog i financijskog uključivanja u samu igru. Igre nastale pod takvim aspektima, takozvane indie igre financirane od samih igrača i igračica za koje se igra radi, još uvijek su relativno nova pojava. Kroz tu prizmu možemo naići na neke problematične stvari za koje imaju razloga neki ljudi biti ljuti. Korištenje velikog broja istih lokacija, trošenje na bolje glumce i izrada igre za druge platforme možda nisu opravdali mnogima toliko kašnjenje igre. I, istina je, za vrijeme koje smo čekali da drugi dio igre bude dostupan svima nama, dobili smo malo toga oko čega možemo stati reći ”uf, za ovo je stvarno trebalo puno vremena, drago mi je što smo čekali toliko dugo”. Iako je igra sama po sebi fantastična kao i prvi dio, nekima ovo stvarno može biti minus. Ako su još dali novac, a nisu dobili (po njima) ništa revolucionarno što su očekivali, tim je problem veći.

ZA NEKE MINUS, ZA NEKE PLUS

No, za mene tu nema problema. Fantastična premisa prvog nastavka se, po meni, ovdje savršeno zapetljala i završila. Previše o samoj mehanici igre i toj premisi ne treba ponovno pričati jer je sve rečeno u prvoj recenziji. Sve što se ovdje može reći, a da se ne spojla previše toga, jest da nastavljamo igru u istom stilu – upravljamo Vellom i Shayom koji se sad nalaze na lokacijama na kojima se ”ovaj drugi/a” nalazio prije. Na taj način odlične lokacije i likovi koje susrećemo u Badlandsu i Bossa Nostri su dobili novu dimenziju, dodatnu dubinu i jaču ulogu u raznim zagonetkama i problemima s kojima se susrećemo. Kroz priču dobivamo svjež pristup temama konformizma, religije, znanosti, ksenofobije, a na kraju dobivamo neočekivane završetke koji odskaču od već izlizanih naracija.

Vizuali..10 od 10

Zagonetke su, samim time, puno teže i kompliciranije. U nekoliko zadnjih igara unutar žanra ne bi nailazili na situacije koje doslovno frustriraju, ali koje nas podsjećaju na neke igre koje imaju dijelove koji nam se zgade, ali nas i izazivaju unatoč svojoj nelogičnosti i čine cijelo iskustvo pamtljivim. Nekad logika stvarno ne pomaže, no zbog svih drugih predivnih situacija i iskustava koje igra nudi, ne smatram ih manom koja obilježava igru. Sve ostalo je napravljeno u iznimno visokoj i kvalitetnoj produkciji (kako i ne bi, s obzirom na ”donacije”, rekli bi mnogi).  Broken Age je i dalje zadržao svoj šarm, odlične likove i zanimljivu priču koja vas drži zainteresiranim do samoga kraja.

Dva lika na istim lokacijama u različitim trenucima stvaraju jedinstven pristup sa svojim zasebno primamljivim elementima.

PROBLEMA, NARAVNO, NIJE BILO..RECIMO

I upravo u kraju možda leži jedini problem. osjećaj nedovršenosti u priči ili/i nedostatak konačnog razgovora i druženje (i možda zajedničke zadnje misije na istom prostoru) između junaka i junakinje ove priče ostavlja gorak okus u ustima. Iako je Shayova i Vellina avantura cijelo vrijeme zajednička i zapravo komuniciraju kroz komunikaciju s drugim likovima koji ih određuju, ostaje nedorečenost i neostvarena želja za nekim dodatnim zaključkom. Ne mislim nikako na ljubavni završetak ili išta u takvom smislu, no kontempliranje oko sudbine i budućnosti nakon ”pobjede” u konačnom činu svakako nedostaje. No, možda je i bolje tako. Možda i nije bitan konačan cilj i kraj koliko i samo putovanje. Putovanje obilježeno prelijepim stvarima, čudnim i zastrašujućim stvorenjima, ingenioznom kombinacijom ”starog” i ”novog”, ”modernijeg” i ”jednostavnijeg” koja se odrazila na isti način i na zagonetke i rješenja. Broken Age na razne načine potiče razne rasprave i daljnje razmišljanja. Što oko crowdfundinga, što oko point’n’click žanra, što oko raznih ”različitih” svjetova koje ”spajaju” iste tegobe, nevolje i veselje.

Ovog malog robota ćete i voljeti i mrziti. I voljeti što ga mrzite.

Broken Age je, na kraju, onoliko odlična igra koliko joj vi dopuštate da bude odlična. Meni je uljepšala dva proljetna popodneva kojih ću se uvijek rado sjećati i za koje sam zahvalan. Jer, kad igra uspije u tome na trenutak zaboraviš na probleme koje te muče u tom trenutku, zaslužuje kod mene samo najbolje riječi. Ocjena je na kraju dana kompletnoj igri, kako je, možda, i trebala izaći. Kao jedna cjelina bi donosila manje razočaranja nekima, a neke bi zaokupljala danima prije nego bi je završili. Ako ste jedni od onih koji tek sad igraju kompletnu igru, a volite ovaj žanr i stil prezentacije, vjerujem da će i vaše oduševljene biti blisko mom.