Teško je ne biti skeptičan kada je najavljen potpuni remake igre koja postoji tek deset godina, a taj izazov se dodatno povećava kada je originalna igra još uvijek dostupna i održava svoju popularnost.
Kada je prvi put objavljena igra Brothers: A Tale of Two Sons, predstavljala je jedno od iznenađujućih remek-djela, donijevši nam predivno ispričanu priču o dva dječaka koji putuju kroz čudan svijet kako bi spasili svog umirućeg oca. Njena mehanička inovacija, gdje kontrolirate oba brata istovremeno s pojedinim kontrolama i danas se smatra inovativnom.
Nije neuobičajeno da izvorni tvorac nije uključen u remasteriranje, ali u ovom slučaju to postaje posebno očigledno, jer Brothers: A Tale of Two Sons Remake jedva shvaća svrhu svog prethodnika, a kamoli kako bi se mogao unaprijediti. Unatoč desetljeću tehnološkog napretka, ova verzija pruža izuzetno loše iskustvo i predstavlja stvarno razočaranje.
Možemo slobodno reći da najuočljivija razlika leži u vizualima. Umjetnički stil izvornika odlikuje se toplinom i raznobojnošću, te su modeli likova modernizirani s primjetno većim očima i zrače iznenađujućom ljepotom. Remake odbacuje ovaj pristup, prelazeći na realističniji izgled koji grubo narušava ugodnu atmosferu i evocira samo sjećanje na davne Unreal tehnološke demonstracije.
S obzirom na činjenicu koliko je originalna igra i dalje dobra u pogledu igrivosti, teško je ignorirati osjećaj da je ovaj remake tek brzinski i nezainteresirano osmišljen pokušaj izdavača 505 Games da iskoristi moderni klasik radi dodatne financijske dobiti, uz prilično neugodno zanemarivanje njezinog umjetničkog integriteta.
Brothers: A Tale of Two Sons Remake donosi značajnu promjenu u igri u obliku dodanog co-op moda koji omogućuje dvjema osobama da kontroliraju po jednog brata. Ova promjena mogla bi izazvati ozbiljnu zabrinutost zbog odstupanja od jedinstvenog dizajna originalne igre, čak do te mjere da se čini da je i sam razvojni tim svjestan neprimjerenosti ovog poteza. Postoji unutar igre upozorenje koje vam govori da će se “igra i priča osjećati drugačije s dva igrača”. To sve samo naglašava koliko je ovaj dodatak nepotreban.
