Spletom neuobičajenih okolnosti, Xbox 360 je na sedmoj generaciji konzola postao dom gomili japanskih STG-ova, žanra koji je na našim prostorima vjerojatno poznatiji po designaicji shmup ilitiga skraćenici za Shoot ’em up. Ovaj praiskonski žanr u kojem obično sa nekom vrstom leteće sprave ili stvorenja rešetamo sve na ekranu, vrti se na raznim ekranima još od 1962. godine i izlaska igre Spacewar!, a vremenom je prošao kroz razne uspone i padove da bi se na kraju ugodno smjestio u nišu relativnog malog broja pasioniranih ljubitelja. Sonyjevo bahato ponašanje u ranim fazama PS3 života, polučilo je vjerojatno najmračniju fazu u PlayStation historiji, a ta je ista pogodila i kompanije koje su željele nastaviti generalno i više nego solidnu shmup biblioteku koja je krasila prethodne PS generacije.  Sa druge strane, još jedna olakotna situacija po aferu X360-tke i shmupova ogledala se u tome da je riječ o žanru koji je, posebice u Japanu, većinski fokusiran na arkadne automate, a portanje sa njih je bilo dosta lakše na X360 arhitekturu. Unatoč početnom oklijevanju Microsofta koji se na japansko tržište bezuspješno pokušavao probiti agresivnom RPG selekcijom, na kraju su ipak popustili i time omogućili pravu poplavu STG-ova, za koje su mnogi mislili u tom momentu da kao žanr izgledaju previše arhaično za jednu tada novu konzolu, ali je u konačnici, unutar Japana barem, X360 postao zapravo STG konzola, i tako spasio X360 potpunog tržišnog debakla u zemlji izlazećeg sunca i ostalih čudnovatosti. Upravo jedan od naslova koji je koji je ostavio žanrovskog traga bio je i Bullet Soul. Svojevremeno, ovaj shmup je izazvao dosta kontroverze u vrijeme svog originalnog pojavljivanja na X360, prije svega jer su tvrdokorni sljedbenici žanra očekivali od njega modernog nasljednika Ketsuija, kultnog vertikalnog shmupa koji je zbog Caveovih tehničkih vratolomija dugo bio nedostupan konzolaškoj publici, a kojeg su upravo tvorci Bullet Soula, 5pb i Tachyon, uspješno portali na X360. Ono što su u konačnici dobili bio je bullet-hell shmup koji je namijenjen široj publici i koji umjesto brutalne arkade strukture nudi zapravo niz modova koji omogućuje progresivno napredovanje bez uobičajenog arkadnog režima koji zahtjeva mišićnu memoriju treniranu kroz duboko poznavanje svih mogućih podmehanika igre.

Caravan mod zna često iznenaditi neuobičajenim rasporedom protivnika

Bullet Soul se originalno pojavio 2011. godine, da bi tri godine kasnije dobio i svoje prošireno izdanje u vidu Bullet Soul Infinite Bursta. Iako većina vidi Infinite Burst i kao definitivno BS izdanje, vrijedi napomenuti da je originalno izdanje ipak imalo svoje specifičnosti, tako da ćemo se ovom prilikom skoncentrirati na njega, točnije na njegovo ovogodišnje Steam uprizorenje koje dolazi točno šest godina nakon japanske X360 premijere, dok detaljnije o Infinite Burstu očekujte nekom drugom prilikom.

U osnovi, Bullet Soul je bullet hell shmup koji nije pravljen prvenstveno za poklonike žanra, što je već u startu dovoljna specifičnost da ga izdvoji iz mase. Za one koji nisu igrali recimo Ikarugu ili  Mushihimesamu, vrijedi napomenuti da je riječ o shmup podžanru specifičnom po ogromnom boju projektila na ekranu koji vas mogu usmrtiti, dok iz ptičje perspektive upravljate vašom letjelicom. Riječ je vjerojatno o jednom od najizazovnijih primjera akcijskog žanra uopće, a iako su recimo oba pomenuta primjera bullet hella, posebno u svojim novim izdanjima, pokušala ih približiti široj publici kroz razne olakšice, obično je jaz između prelaganih i preteških modova bio prevelik, unatoč neospornoj kvaliteti. Bullet Soul je ovaj problem pokušao riješiti tako što će integrirati fundamentalno konzolaški koncept laganog napretka s arkadnom strukturom raznih modova. No, tu specifičnost Bullet Soula ne prestaje, jer za razliku od svojih manic shooter rođaka, ovo je izrazito ofenzivno koncipirana pucačina. Iako je defenzivni pristup moguć, on u konačnici ne otvara sve dubine sistema koji Bullet Soul nudi. Kako je riječ o vertikalnom shoot’em upu, Bullet Soul vas zapravo nagrađuje što duže boravite u gornjem dijelu igrive površine i time se izlažete većem riziku. Nagrada dolazi u vidu većeg bonusa na poenima ali i većom količine šteta koju nanosite što ste bliži protivnicima. Protivnici se, raznovrsnosti radi, znaju pojaviti i sa strane ili u donjim dijelovima igrive površine, što dodatno dinamizira dobru ritmičnost samog protoka nivoa. Još jedna, možda i najvažnija stvar koja se tiče ofenzivnog dizajna, tiče se bullet cancellinga. Za one koji ne igraju često shmupove, vrijedi razjasniti da je riječ o terminu koji je vezan za nestanak svih metaka na ekranu nakon neke akcije. U Bullet Soulu ovaj princip je integriran u osnovnu mehaniku pucanja jer projektili od protivnika kojeg uništite nestaju onog momenta kada mu okončate egzistenciju. Iako će ovakav vid bullet cancelling vjerojatno zgroziti konzervativnije ljubitelje bullet hella, on je zapravo Bullet Soulu dao prijeko potrebnu specifičnost koja ga izdvaja iz mnoštva pripadnika ovog podžanra, a ujedno ga i dovoljno olakšalo za širu publiku.

Kooperativni mod je odličan i za apsolutne početnike u žanru

Ovo sigurno ne znači da će za nekog početnika Bullet Soul biti šetnja kroz park, posebno ako se odluči dublje zaroviti u igru, ali znači da je ovo odličan uvod u bullet hell ezoterije i odličan pick-and-play odabir za one igrače shmupova koji se ne groze lakoće. Igru je zapravo moguće u svojem osnovnom modu prijeći s jednim od tri lika ispod sat vremena, jer ste neograničeni sa brojem Continue instanci. No, čak i da u igru samo zarovite ovako površinski, Bullet Soul nudi odlične kontrole, te zadovoljavajuću osnovnu pucačku mehaniku, potpomognutu odličnim efektima razaranja, koja nudi, onaj gotovo zaboravljeni fundament ovog žanra, a to je zadovoljstvo uništenja svega što gmiže oko vas.

Osnovni narativni modovi, unatoč tome što za svakog od likova nude priču, nisu zapravo lokalizirani. Monolozi i dijalozi likova nisu prevedeni sa japanskog, što je jedna negativna ostavština iz X360 verzije, a svakako i nedopustivo ponašanje za iole ozbiljnog lokalizatora. Šteta je doduše i što šira publika neće biti upoznata sa Bullet Soul univerzumom, jer, barem koliko mi moj loš japanski dopušta, ima tu materijala koji bi mogao biti interesantan. Bullet Soul je smješten u mračnu budućnost u kojem moćno carstvo militantnih cyber-insekata pokušava pokoriti cijeli kosmos. Svaki od likova s kojim možete igrati ima neki razlog zbog kojeg se uključio u borbu, a ujedno i nosi neku specifičnost koja utječe i na sam gameplay. Yun je fan service policajka kojoj pomaže slatkasti alien Pukkun, vojnik Zenichi odgojen od strane svemirskih pirata traži osvetu za smrt roditelja, dok je Sadahl egomanijakalni ratoborni monarh sa nekontroliranim libidom. Bonus lik Loop je vjerojatno posljednji preživjeli ženski android sa Zemlje koji pokušava uništiti sve oko sebe. Svaki od likova ima specifičan svemirski brod koji daje unikatna svojstva u borbi protiv moćnog carstva.

Loop je najjači lik u igri i kako ime kaže pogodan za tipične shmup loop sesije i score attack zadatke

Dvije osnovne karakteristike, jačina projektila i brzina, itekako utiču na sam pristup unutar bojnog polja. BS zapravo ima prilično jednostavnu pucačku mehaniku ispod haube. Igra ne posjeduje sistem nadogradnje samog naoružanja već ste od početka do kraja osuđeni na oružje koje je specifično za vašeg lika, poput recimo lasera ili raketnih projektila. Modovi pucanja mogu biti decentralizirani, što je preporučljivo za slabije protivnike, ili fokusirani, što nanosi veću štetu otpornijim protivnicima. Po starom žanrovskom običaju, imamo i ograničen arsenal bombi, koje su opet specifične za svakog lika. Bombe nakon aktivacije poništavaju sve metke protivnika na ekranu, a njihov auto mod je zapravo koristan i kao posljednja crta obrane, jer se automatski aktivira kada se vaša letjelica osjeti ugroženo, što dodatno ohrabruje rizično ponašanje unutar igre. Vrijedi napomenuti da Bullet Soul slijedi tradiciju žanra te zapravo samo jezgro vašeg broda čini uništivim dok će oni projektili koji prođu kroz rubne dijelove vaše pucaljke ostati neindentificirani. Borbe s bossevima vas obično očekuju na sredini i krajevima nivoa, a oni na sredini su nešto lakši. Tu su i bonus bossevi koje ne morate uništiti do kraja, ako niste raspoloženi za napad na bonus poene. Boss bitke su relativno zanimljive, a sama raznovrsnost njihovih napada je dovoljna da održi pažnju, unatoč prilično jednostavnom dizajnu njihove estetike. Igru je moguće igrati i u second loopu, koji je u osnovi isti kao i normalan prelazak svih staza sa time što vam poeni iz prvog prelaska ostaju i što preko njega možete doći do najtežeg bossa u igri, tako da je riječ o svojevremenom new game+ dodatku, dobro poznatom svim boljim poznavateljima žanra, koji je u svakom slučaju jako koristan ako pokušavate napraviti ozbiljan takmičarski rezultat.

Svaki nivo ima i niz tajni, najčešće povezani s raznim objektima koje je potrebno uništiti, a nisu na osnovnoj crti kretanja, a pošto se igra vrti u auto-scroll vertikalnoj maniri, obično je i vrijeme ograničeno za njihovo uništavanje. Za svako uništenje dobivate broj bodova, a ozbiljna zamjerka bi se mogla uputiti time što skupljanje samih bullet soula, po kojim, paradoksalno igra nosi ime, nema nikakvog efekta, što u osnovi znači da razni leteći bonusi koje možete skupiti nemaju nikakvog efekta, tako da sam sistem bodovanja postaje jednostavniji nego što bi trebao biti.

Nivoi su obično raspoređeni na mid-level bosseve i one teže na kraju

Pored osnovnog moda, Bullet Soul nudi i gomilu ostalih. Pored osnovne verzije igre, tu je i verzija B, koja je zapravo olakšani remix osnovnog moda s jednim novim likom koji je ekskluzivno vezan za nju. I osnovna i B verzija imaju sestrinske Bancho modove, koji omogućavaju nelinearni odabir nivoa, sa tom razlikom da ne postoji Continue instanca, tako da kada ostanete bez života unutar nivoa, nemate mogućnost nastavka igre, također igra se završava nakon prelaska odabranog nivoa, tako da je riječ o modu koji je teži, ali i kraći od osnovne i B verzije. Tu je još i Caravan mod, u kojem unutar ograničenog vremena pokušavate ostvariti što bolji rezultat uništavajući nadiruće protivnike, uz beskonačan broj života i potpuni izostanak bombi.

Kao i većina shmupova sa X360 DNK-om u svojoj strukturi Bullet Soul je dosta koncentriran na Achievements sistem kao svojevrsni meta model napretka kroz igru. Bullet Soul tu također nudi izobilje različitih i raznolikih zadataka, koji donose dosta svježine u osnovu arkadnu strukturu igre. Još jedna stvar koja prilično specifična za X360 shmupove tiče se fokusa na leaderboards sisteme, koji su koristili nekadašnju fleksibilnu online infrastrukturu konzole, tako da i Bullet Soul za svaki od modova i za svakog od likova ima posebne tabele s rezultatima. I sam gameplay je prilično fokusiran na score attack princip, nudeći dodatne bonuse za neupotrebljavanje bombi ili combo sistem množenja vlastitih rezultata, kroz agresivno igranje i izbjegavanje gubljenja života.

Sa prezentacijske strane Bullet Soul može dobiti prolaz prije svega zahvaljujući sjajnim efektima eksplozija i raznovrsnoj muzičkoj podlozi koja se kreće od neoklasičnog metala do retro disko ritmova. Ono što definitivno ne pridonosi dodatnoj ispoliranosti igre je ostatak grafičke prezentacije, koji je obilježen ispranim, niskorezolucijskim teksturama i relativno generičkim dizajnom okoline i protivnika, što je ozbiljan nedostatak i van čiste estetske norme, jer je ovdje riječ o žanru u kojem je ponavljanje i ponovno igranje već pređenih predjela uobičajena rabota. Što se tiče novosti u odnosu na X360 verziju, jedina značajna promjena tiče se podrške za vertikalne monitore, što će zasigurno oduševiti hardcore PC publiku shmup provenijencije. Sa druge strane spektakularni potencijal koji shmupovi pružaju kroz vertiakle monitore ovdje će izostati, prije svega jer dominatna niskorezolucijska prezentacija ne dozvoljava iskorištavanje punog potencijala.

Tipičan bullet hell boss

Dodatna prednost Steam izdanja je i to što su svi DLC paketi koji su kroz nadogradnje izlazili originalno ovdje skupljeni u osnovnu verziju igre. Sve ostalo je gotovo identično originalnoj verziji, uz dodatnu podršku za gomilu gamepadova, arkadnih palica i mogućnosti igranja do dva igrača na jednoj tipkovnici. Zamjerka se može uputiti nemogućnosti manualnog uštimavanja tipkovnih komandi, ali bi i ovaj difoltni raspored unutar jedne tipkovnice, trebao omogućiti dovoljno fleksibilnosti jer su često pojedinačne akcije vezana za više tipki . Kad smo već kod kooperativnog režima, prava je šteta što nismo dobili online podršku, već smo ograničeni isključivo na lokalni režim, prije svega jer se radi o idealom co-op naslovu, koji ima dobar balans težine za širi raspon igrača.

Sve u svemu, Bullet Soul je solidan manic shooter namijenjen nešto široj publici, zbog svoje pristupačnosti i širine u modovima, te se nameće kao idealan uvod u ovaj podžanr. Ono što mu nedostaje da bi došao do statusa žanrovskog klasika, prije svega se tiče samog osjećaja ispranosti i već viđenog, po pitanju dizajna protivnika i okoline, uz negativan dodatak lokalizacijske i tehničke nedorečenosti.