“Cabelin lovac velike divljači – profesionalni ulovi” je jedna jako zanimljiva igra. Šteta što se isto ne može reći i za njezin naslov, ali to je donekle razumljivo kako franšiza broji četrdesetak igara preko vjerojatno svih mogućih igraćih platformi znanih čovjeku. Ove igre su punokrvne simulacije lova, onog ljudskog koji uključuje vrebanje i usmrćivanje životinja preko svih mogućih kontinenata gonjenih sa svim mogućim hladnim i vatrenim oružjima.

Na početku moram priznati da vjerojatno nisam pretjerano kvalificiran što se tiče teme, dapače, bio sam vegetarijanac nekih 6 godina. Ali, moram vam priznati da je moj mladenački pothvat kulminirao prije nekoliko godina, i da sam se vratio konzumiranju svih vrsta mesa i mesnih prerađevina (umjetnički kebab iz Zagreba, mmmm). Još koncem 2006. godine, netom prije nego što sam se odlučio za vegetarijanstvo, imao sam priliku igrati Cabela’s African Safari na legendarnoj PlayStation dvojci. Tako očito nisam potpuno nekvalificiran za recenziju ovakve igre, dapače, ovu moju recenziju možemo smatrati omážem svim onim suhomesnatim (kužite, zbog suše mesa?) godinama koje su iza mene.

Krećemo s noge na nogu

Krenimo ispočetka. Znate one reklame i logoe proizvođača i izdavača koje nas more kada upalimo igru i koje se u 90 % slučajeva ne mogu preskočiti? Ovdje se vidi čuda mogu preskočiti. Nije da je pretjerano bitno, ali uljepšalo mi je prvi susret s igrom, nekoliko brzopoteznih entera i već ste u glavnom izborniku. Odmah ćete primijetiti da je glavni izbornik poprilično siromašan i konzolaški, 3 velike tipke od kojih jedna služi za instantan ulazak u igru bez prethodnog podešavanja ikakvih postavki, jedna s kojom ulazite u izbornik gdje možete podešavati glasnoću zvuka i neke grafičke postavke, i treća koja otvara pisani ugovor o korištenju softwarea (?) kojeg niste obavezni čitati ali eto, tko voli nek izvoli. Glavni izbornik opisujem jer ispočetka ćete shvatiti bolno očitu činjenicu, a to je da je igra konzolaški port. Opcije za podešavanje grafike su rudimentarne, a kontrole se uopće ni ne mogu podešavati osim toga želite li igrati sa Xbox 360 kontrolerom (da da tako piše) ili tipkovnicom. No ajde na ovakve stvari se može zažmiriti pa ću krenuti na konkretnije opisivanje igre.

Onaj osjećaj kada prvi put nanišanite Bambija

Uvodni nivo u kojeg vas igra baca linearne je prirode za razliku od ostatka igre koja je više open-world strukture. Daje vam u ruku lovačku pušku te vas polagano počinje upoznavati sa kontrolama i igrinim mehanikama. Ubrzo shvaćate da ovo nije jednostavna zabava za jedno popodne, nego tvrdokorna simulacija koja od vas zahtijeva ponajprije strpljenje, a zatim i dobru dozu vještine te znanja iz anatomije raznih životinjskih vrsta. Kada jelen po deseti put pobjegne od vas nakon što vas čuje sa udaljenosti od 150m, vrijeme je za promjenu pristupa. Vjerujem da ćete kao što sam i ja to pokušao jelena sa te udaljenosti pokušati pogoditi. Nema… je*%ne.. šanse.

Kao prvo, sa te udaljenosti teško ga je nanišaniti kako isprva nemate neki dobar objektiv i svaki mikro pomak puške znači loš pogodak. Kao drugo, ostat ćete zabezeknuti kada vam metak nekoliko puta pogodi u kost lopatice, ne prođe rebreni koš, ili pak ne dođe do mozga zbog pretvrde lubanje. Aha, zaboravite headshotove koje je ovdje jako jako teško izvesti. Usredotočite se na pogotke u pluća kako su upravo ona najveći organ kojeg ćete najlakše pogoditi, ili ako se smatrate kirurški kompetentnima pokušajte pogoditi vratnu kralježnicu i prekinite leđnu moždinu. Uz ove komplikacije tu je još i smjer vjetra koji će pomoći životinji da vas nanjuši ako se loše postavite, šuškanje lišća pod vašim nogama i zvukovi okolne flore ako se možda usudite životinji prišuljati iz grma, mogućnost da životinja iz obrane krene trčati prema vama ili pak sveprisutne vremenske prilike koje će dodatno utjecati na vidljivost i ponašanje životinja. Kada se i uspijete prišuljati životinji i sa osmijehom na licu povučete okidač, uvijek se treba spremiti na mogućnost neuspješnog pogotka. Srećom, kako igrate tako se i vježbate, a znanja o balistici vašeg oružja i anatomiji vašeg plijena se produbljuju.

Sada treba tog Bambija i ubiti

Kada po prvi put čujete pucanj iz vaše lovačke puške neovisno o tome igrate li igru preko zvučnika ili slušalica uši će vam otpasti. Cabelinog lovca velike divljači odlikuje veoma kvalitetno odrađen zvuk. Dok lagano koračate šumom konstantno čujete zvuk kojeg stvara tlo pod vašim cipelama, slušate različite cvrkute ptica ili pak uživate u maglovitoj tišini tmurnih prostranstava. Atmosferičnosti i imerziji pridonosi i posve neloš voice acting vaših starijih i iskusnijih kolega lovaca koji će uvijek svojim komentarima dobrodošlo nadopunjavati vaše radnje i poteze. Njihovi iskazi će služiti i kao svojevrsni hintovi te prilika da se obrazujete o ponašanju kojekakvih životinjskih vrsta. Jeste li znali da se jeleni kreću u takozvanom “haremskom” stilu, to jest, da muškarac često predvodi veću skupinu ženki. Ako vas ovakve stvari zanimaju, cijenit ćete i ovaj igrin aspekt.

Sada dolazimo do prvog ubojstva i nezaobilaznih etičkih pitanja koja se nameću od samog početka recenzije. Jeli ovo sve nehumano i okrutno? Jeli stvarno potrebno ubijati životinje radi sporta? Što ako životinja pati i kakve smo mi osobe zbog toga? Odgovor naravno nije jednostavan, ali svom srećom nije ni pretjerano kompliciran. Zbilja je nevjerojatno što se upravo igra detaljno dotiče ove problematike i pokušava osvijestiti pojedinca o moralnoj problematici lova na životinje. Ja naravno ne mislim držati filozofsku raspravu na temu jer iskreno rečeno takva rasprava nije ni potrebna, ali igra se tako jako trudi održati moralnu vertikalu i sačuvati i ljudski i životinjski dignitet da je to nešto što sam u igri zaista cijenio. Još od tutoriala lovac vas izučava kako postići što bolji i bezbolniji pogodak, uči vas da gađate u srce i plućna krila a da izbjegavate pogotke u jetru, želudac, glavu, ili uopće sve ostalo ako niste sigurni da nećete uspješno pogoditi i životinju instantno uslišiti muka. Znam da svim mazohistima i anti-socijalnim poremećajima ličnosti ovakve stvari nisu bitne, ali eto spuštam kapu autorima za sve nas ostale koji cijenimo ostala živa bića na ovoj planeti.

Mjesto radnje

Lovit ćete pretežno na kontinentu Sjeverne Amerike koji je u igri podijeljen na 4 velike klimatske i teritorijalne cjeline. Počinjete na okupanom suncem jugoistoku, prepunom šarolikih livada i ogromnih prostranstava na kojima ćete loviti uglavnom jelene i veprove. Nakon što u zadanoj cjelini pobijete sve što se kreće, selite se na totalno oprečan teritorij, sjeveroistok. Ovo područje je prepuno magle, zastrašujućeg crnogoričnog drveća, močvarnih lokvi obraslih šašem, a ovdje ćete većinu vremena loviti različite porodice sobova. Jugozapad je mjesto koje je vjerojatno iziskivalo najviše truda za izmodelirati i pogoditi ugođaj. Ovo je mjesto beskrajnih pustara, narančaste izbrazdane zemlje i sveprisutnih kaktusa koji sežu unedogled. Na kraju vas igra seli na snježna prostranstva sjeverozapada gdje ćete imati prilike obračunati se sa veličanstvenim grizli medvjedom.

Kao što sam već i rekao, igra vas drži na jednom području dok ne obavite razne zadaće koje od vas tu traži. Tu su jednostavni zadaci tipa “ubij jednog jelena” pa sve do “ubij 3 soba sačmaricom i to na udaljenosti do 20 metara”. Nakon što obavite takve “regularne” ulove, na red dolaze “profesionalni” ulovi kod kojih ćete se uvijek obračunavati sa najvećim i najpametnijim primjerkom vrste. Nakon što uspijete ubiti ove tvrdokorne gadove uistinu pada kamen sa srca i bivate ispunjeni osjećajem postignuća, a i napokon možete prijeći na novo područje. Osjećaju postignuća pridonose i nova oružja i oprema koju za njih kupujete, ali ovdje bi ih bilo blesavo navoditi kako je uistinu riječ o profesionalnim lovačkim puškama čija imena nama koji se ne bavimo lovom apsolutno ništa ne znače. Između svih oružja ipak se ističu luk i strijela koji će u vama probuditi iskonskog lovca, a pogoci tradicionalnim i kompozitnim lukom bit će jedni od najtežih za postići.

Mane i nedostatci

Kao i svaka igra ima ih i Cabelin lovac velike divljači – profesionalni ulovi. Prvo na red dolaze teksture koje su jako niske razlučivosti. Svjesni smo da je ovo port sa konzola ali pobogu neke teksture izgledaju kao da su ispale iz 1998. Nakon nekog vremena ovo vas prestane smetati kako u igri postoji zaista prekrasnih vizura i pejzaža koji će vas natjerati da stanete i pogledate malo oko sebe, ali to naravno nije izlika da izbliza sve izgleda izmuljano. Velika prednost ovoga je što je igra išla u zaključanih 60 sličica u sekundi, ali ni ovome nije dosljedna kako kada vas preseli u pustare jugozapada neke teksture su detaljnije modelirane i u trenucima se igra spušta i na 30 sličica u sekundi. Smeta i to što nema opcije uključivanja podnaslova. Meni iskreno nije smetalo jer sam dobar poznavatelj engleskog jezika ali siguran sam da dosta ljudi ne barata lovačkim žargonom i to moram igri uzeti kao minus.

Nadalje, fali nekih tutoriala i pobližih objašnjenja za simulaciju. Ja sam na primjer tek nakon nekoliko sati shvatio da svaka životinja koju trebam ubiti mora biti mužjak. Vidjevši u opisu misije ime “jelen”, ubijao bih sve što mi se našlo pred nišanom. Mužjake, ženke, lanad, pa čak i kojeg usputnog vepra, i uporno mi se trofej od svake životinje koja nije bila odrasli mužjak nije računao. Ne znam na što su tvorci igre mislili kada su odlučili ne staviti to još jedno dodatno slovo opisa koje bi mi pomoglo u snalaženju. Nije samo to, u dosta situacija imate osjećaj kao da se nalazite u gabuli i kao da je ova igra rađena za lovce koji već znaju šta treba raditi i ne trebaju im dodatna pojašnjenja. No ipak, nakon nekog vremena pohvatat ćete konce i postat ćete ultimativni stroj za ubijanje, samo šteta je što su neminovne frustracije na tom putu. Također, tu i tamo se znaju uočiti bugovi u vidu no-clipinga kada ćete vidjeti životinju koja protrči kroz stablo ili se teleportira nekoliko metara, a i igra mi se srušila u windows par puta.

Nešto drugo… nešto divlje…

Cabelinog lovca velike divljači na kraju ipak moram preporučiti. Istražujući malo po internetu o ostalim Cabelinim igrama izgleda da je ova prema riječima fanova najvjernija simulacija lova do sada. To naravno znači da igra nije za svakoga kako zahtijeva ogromnu razinu strpljenja i pažnje, te želje za učenjem i brušenjem vještina u hodu. Ako joj se prepustite i igrate je onako kako bi se trebala igrati u vama će probuditi nešto iskonsko. Osjećaj zadovoljstva nakon uspješnog pogotka, pejzaži od kojih zastaje dah, privid sklada sa prirodom, sve su to stvari koje će vas tjerati naprijed. Postoji velika mogućnost da vam se neće svidjeti i da ćete u bijesu zabiti tipkovnicu u monitor nakon što vam se tane sačmarice po peti put odbije od veprovo rebro, ali vjerujte mi, vrijedi pokušati.

Igru ustupio Videotop d.o.o.