Nova godina je pred vratima, što znači da je, sada već tradicionalno, poput kakvoga blagdana, vrijeme i za novi nastavak jedne od najpopularnijih franšiza svih vremena. Naravno, radi se o novom nastavku Call of Dutyja, naslov koji ili volite ili mrzite, a čini se da sredine nema. Franšiza koja je tijekom svoje povijesti definitivno mijenjala žanr, a s druge strane izazivala bijes fanova koji su unatoč satima i satima provedenima u igri bili revoltirani pristupom samoga izdavača, omraženoga Activisiona, koji je od genijalnoga prvog naslova uspio napraviti ozloglašeno ime u svijetu igara. No, unatoč tome, čini se da Call of Duty i dan danas pronalazi svoj put do srca mnogobrojnih igrača diljem svijeta. Puno je kontradikcija oko svega, no brojke u većini slučajeva ne lažu. Pozabavimo se stoga novim nastavkom popularne pucaljke i pogledajmo što nam je ovog puta Treyarch pripremio…

PALI HEROJI, PRIČA ili KAKO JE SINGLE PLAYER DOŽIVIO POMAK

Počet ćemo odmah u glavu. Radnja Black Opsa 2 vjerojatno je jedna od najboljih koje smo imali prilike vidjeti u Call of Duty serijalu. Priča se isprepleteno odvija unutar dva vremenska razdoblja. Prvi je u vrijeme Hladnoga rata, točnije od 86. do 89. godine, a drugi je u bližoj budućnosti, u vrijeme Novoga Hladnog rata između Amerike i Kine, 2025. godine. Iako na prvu zvuči nategnuto, zaista nije. Glavnoga protagonista u igri nema, zapravo postoji više njih. Igra više ne stavlja naglasak na vas kao heroja koji će spasiti svijet od okrutnoga zlikovca, naprotiv, igra je sada puno dublja te se u kao nekakvom filmu ili dobrom romanu, bazira upravo na razvoj likova i puno dublje prikazuje njihove osobne osjećaje i motive. Sve je skupa, budućnost i prošlost, zaokruženo u cjelinu, a radnja se odlično nadopunjuje pričom. Vjerojatno će većina igrača biti zadovoljna činjenicom da i u ovom nastavku dobar dio priče otpada na stare znance i protagoniste prvoga Black Opsa, Alexa Masona, Frank Woodsa i Jason Hudstona. Priča započinje 2025., operativci Američke vojske, među kojima je sada i Alexov sin, David Mason, posjećuju The Vault, instituciju za bivše ratne veterane u kojoj im Frank Woods priča o ozloglašenom Raulu Menendezu, glavnom ‘negativcu’ igre, a sva radnja iz vremena Hladnoga rata se zapravo odvija  kao Woodsovo prepričavanje. Priča se tada vraća u 1986. godinu, kada Američka vojska iz zaslužene penzije vadi Alexa Masona, tražeći od njega pomoć u akcijama unutar građanskoga rata u Angoli. Tamo će Mason skupa s Hudsonom osloboditi zarobljenoga Woodsa kojega je Menendez, tada već vođa najjačeg kartela Nikaragve, skoro ubio pokušavajući saznati pojedinosti akcija koje je CIA tih godina provodila upravo nad njim. To je samo grubi početak radnje tijekom koje će se saznati odnosi Menendeza s Masonom, Woodsom i Hudsonom, njihovi osobni mali rat, tragedije koje su proživjeli te sami razlozi koji se vrte oko radnje u 2025. godine u kojoj Menendez stvara krizu između Amerike i Kine te potencijalni rat svjetskih razmjera.

Priča je, dakle, podijeljena na dvije razine, globalnu i osobnu, a upravo tu leži i novost koju je Treyarch ukomponirao u sam Singleplayer mod igre. Osim toga klasičnog dijela kampanje, tijekom cijele igre ćete dobivati mogućnost da igrate i dodatne misije pod imenom Strike Missions. Taj dio igre se odnosi na globalnu razinu priče, točnije na utjecaj američkoga JSOCa (Joint Special Operations Command) i kineskoga SDCa (Strategic Defense Coalition) u međusobnom ratu, kojega je naravno zakuhao Menendez sa svojom organizacijom Cordis Die pokušavajući stvoriti nestabilnost i eskalaciju novoga Hladnog rata. To su specijalne misije u kojima pokušavate stvoriti utjecaj u zemljama u kojima SDC vrši pritisak. Tijekom ovih misija ne kontrolirate protagoniste igre, iako imate mogućnost igrati kao David Mason (tijekom igre poznat kao Section), gdje on iz udobne fotelje u zapovjednom stožeru naređuje specijalnim jedinicama što će raditi na terenu. Svaka od ovih misija ima uvodni brifing u kojima dobijete određeni broj operativaca i opreme, tipa borbeni droidi ili letjelice pa ih po timovima raspoređujete na mapi. Kada borba krene zadatak vam je uglavnom da morate izdržati neprijateljski napad u određenom vremenskom trajanju, eliminirati nekog protivnika ili opremu. Napredovanjem i uspješnim rješavanjem ovih misija u sljedećim dobijete više operativaca i opreme, a s druge strane ako misija propadne tako će i vaš utjecaj biti slabiji, a svaka nova misija još teža. Kao što sam gore spomenuo, s Davidom iz zapovjednoga stožera kontrolirate svoje operativce, imate jasan pregled mape i situacije te naređujete jedinicama gdje da se kreću i što da brane uz mogućnost da u svakom trenutku odaberete jednu od svojih jedinica te zaigrate sami iz prvoga lica.

Dobro, ništa specijalno – pomislit će neki od vas. I prije smo pored single playera imali Special missions. To je istina, samo što one nisu imale nikakvu ulogu u samoj priči igre niti su bili dio samoga single playera. Sada slijedi vjerojatno najveća novost i iznenađenje. Vaše napredovanje kroz kampanju će pred vas staviti neke jako teške odluke koje ćete morati donijeti na licu mjesta. Sam način vašega igranja će krojiti daljnji smjer priče te kombinirajući ga s napretkom Strike misija, završetak igre će biti drukčiji. Da, dobro ste čuli, tko bi rek’o da ćemo u jednom Call of Dutyu imati priliku sami krojiti priču i put. Te odluke znaju biti poprilično teške i poželjet ćete razmisliti o njima, ali nećete imati priliku jer se ponekad odvijaju prebrzo pa nećete ni skužiti da donosite odluku, nakon čega vam bude žao što niste postupili drukčije. Stvari koje utječu na kraj su mnogobrojne i najviše se odnose na isključivo vaše odluke, čime su developeri uspjeli postići naglasak na priču te vašu povezanost s istom. Kada sve sumiramo, doživljaj singleplay moda je zasigurno jedan od najboljih, ako ne i najbolji koji smo imali prilike vidjeti u Call of Duty serijalu, a uz fino skriptirane misije ako se možete uživjeti u priču, zaista ćete uživati.

MEHANIKA, PREZENTACIJA i ZABAVA

Idemo sada opet, po tko zna koji put, polomiti koje koplje. Mehanika igre. Black Ops 2 je kao i svaki svoj stariji brat u suštini pucačina bez mozga. I kada kažem bez mozga, onda to i mislim. Prvenstveno se to odnosi na AI u igri. Vaši protivnici i suborci će se ponekad u misijama totalno pogubiti, bez glave i repa, ne znajući treba li ići naprijed ili natrag. Iako protivnici pokušavaju hvatati zaklone pa ponekad čak i organizirati napad po boku kako bi vama bilo teže, globalni zaključak je naravno loš. Nekada situacija izgleda odlično, ali zasigurno se bar jednom dogodi gore spomenuta idiotarija koja je dovoljna da uništi ukupan dojam. Stara boljka više-manje svake pucačine pa tako i Call of Dutya.

Jedino što može pomoći u cijeloj priči oko mehanike je količina detalja kojem su developeri posvetili dosta vremena. Budući da se igra odvija u dva totalno različita vremenska razdoblja, imate i dva totalno različita arsenala oružja i ratne opreme. Prije svake misije imate loadout screen u kojem birate opremu za dotičnu misiju. Izbor je zbilja šarolik i developeri su ubacili dašak multiplayer slaganja opreme u sam singleplayer, tako da sada svoju opremu možete slagati kako god poželite, uz naravno restrikciju koja vam onemogućuje da 1986. igrate sa futurističkom puškom iz 2025. i obratno. Nadalje, ovisno kakvu ste kastomizaciju (customization) napravili na vašoj opremi, sada su tu dostupni i različiti zadatci ili ‘izazovi’ koje možete rješavati tijekom misije te kasnije uspoređivati na online ljestvici. Simpatičan dodatak za one koje možda priča nekim čudom ne zanima pa da i oni imaju nekakav cilj i oblik zabave.

Grafika. Godina je 2012. i kao što znate jedna generacija igara je na svom zalasku. Stoga od grafičke prezentacije Black Opsa 2 ne možemo očekivati ništa spektakularno i nešto još ne viđeno. S druge strane, sve najbolje grafičke poslastice ove generacije uključene su i u Black Ops 2. Grafika u igri je super i bolja je nego u recimo Modern Warfareu 3 koji koristi MW3 engine baziran na IW4.0, a Black Ops je koristio striktno IW3.0 engine preuzet od Infinity Warda. Sada je Treyarch odlučio odraditi posao kako treba pa nisu ponovno preuzimali engine od Modern Warefare nego su svoj modificirani od prvoga nastavka odlučili sami još poboljšati. Tako sada Black Ops 2 ima teško modificirani engine u kojega je ubačen i Havoc fizički engine, HDR osvjetljenje, odbijajuće sjene, bolje lijepljenje tekstura, poboljšano sjenčanje te još niz sitnih detalja koji znatno pridonose grafičkom doživljaju. Najviše se napretka u grafici vidi u pogledu osvjetljenja i svjetlosnih efekata koji su najviše napredovali za razliku od prijašnjih nastavaka. Shodno tome, sada su i same boje življe, više nisu isprazne i tmurne kao prije, a zadržale su naglasak na realizmu. Level dizajn je zasigurno najbolji viđen u Call of Duty serijalu i odlično se nadopunjuje na grafiku u kojoj je prikazan. Na svom putu kroz igru posjetit ćete zanimljiva mjesta pogotovo u dijelu budućnosti. Istaknuo bih level koji se odvija na Kajmanskom otočju na kojem je izgrađen najmoderniji hotel na umjetnom, plutajućem otoku. Dizajneri i arhitekti su odradili fascinantan posao računajući da se radi o ultra modernoj arhitekturi 2025. godine koju još nemamo prilike vidjeti, osim možda u filmovima. Dodat ćemo na to i dobro odrađene animacije likova, oružja, eksplozija, pokreta i okoliša koje se nalazi oko vas te pohvaliti dizajnersku ekipu Treyarcha na odlično odrađenom poslu. Da stvar bude još bolja, sve navedeno će se bez ikakvoga problema vrtiti i na prosječnom kompu. Developeri su dali truda i optimizirali kod do krajnjih granica. Black Ops 2 je igra koja možda ne izgleda najbolje što trenutna generacija igara grafički može ponuditi, ali je bastion optimiziranja i mnogi developeri bi trebali upravo Black Ops 2 uzeti kao lijep primjer kako jedna igra može biti savršeno optimizirana. Ako ste imali ikakve sumnje hoće li vam igra raditi dobro na vašem stroju, garantiramo da Black Ops 2 radi na svakoj prosječnoj mašini pa i na onima iz low end sekcije.

Zvuk je opet dio za sebe. I u ovom segmentu se mora skinuti kapa Treyarchu jer su napravili odličan posao u zvučnim efektima te ozvučenju okoliša. Ukoliko posjedujete dobre zvučnike ili još bolje, dobar headset, zvuk će vam zaista puno doprinijeti ukupnom audio-vizualnom doživljaju. Eksplozije i zvukovi oružja, pucanja, kretanja jedni su od najrealnijih što smo imali prilike čuti. Nadalje, Treyarch je odlučio u svoje glazbene teme ubaciti i neka poznata imena. Neki će siguran sam prepoznati veliko ime kao što je Skrillex koji je odradio genijalan posao sa svojim dubstep notama. Nadalje, glavni skladatelj za teme je Trent Reznor, svima poznat kao osoba iza Nine Inch Nailsa. Glazbene teme više nemaju onaj orkestralni stih, sada su one modernizirane kako spada i odlično se uklapaju u razdoblje u kojem se igra primarno i odvija.

BIO JEDNOM JEDAN ZOMBI!

Treyarch nam i u ovom nastavku nudi, sada već kultni, Zombies mod. U Black Opsu 2 je neupitno doživio pomak u odnosu na malen mod iz davnoga Call of Duty World at Wara, no veće pitanje bi bilo jeli taj pomak dobar? Osim klasičnoga survival moda s kojim smo i više no dobro upoznati, Treyarch nam je sad ponudio dva nova moda – Tranzit i Grief. Prvi mod, Tranzit, vjerojatno je rezultat velikoga utjecaja današnjih popularnih zombie igara tipa Left  4 Dead ili Killing Floor. Developer je odlučio izbaciti restrikcije prostora pa ćete tako sada u Tranzitu prolaziti kroz mini kampanju koja se održava na području trgovine, benzinske postaje, farme, elektre, a sva područja su povezana otvorenom cestom punom izazova kojom se vi i vaša ekipa krećete oklopljenim busom. I dalje je taj mod jako baziran na samom Survivalu jer za napredovanje morate pronalaziti razne skrivene iteme i rješavati izazove. Drugi mod, Grief, je zapravo u suštini i zanimljiviji. U njemu igrate u dvije ekipe, jedna protiv druge, no ne direktnom međusobnom borbom. Fizički ste odvojeni jedni od drugih, a cilj vam je napredovati na način da navodite zombije da napadaju protivničku ekipu. To vam je omogućeno korištenjem raznih power-upova, tipa komad krvavoga mesa zavitlate na protivničku ekipu pa zombiji krenu na njih i slično. Ovaj mod je zapravo puno više stavlja naglasak na timsku suradnju od prvotnoga.

Najveći problem oko zombija je činjenica da su svi modovi brutalno teški. Možda ne u smislu težine samih zombija (iako na većim waveovima možete očekivati horor), koliko činjenica da Treyarch nije igru olakšao u smislu da vam pomogne u početku. Na startu se jednostavno pojavite s oružjem u ruci i to je to. Pojma nemate što biste trebali raditi, gdje biste se trebali kretati, kako doći do sljedeće prostorije i slično. Obično se od vas zahtjeva da na tri mjesta nešto pokupite ili otvorite kako biste mogli napredovati na sljedeću razinu, no igra vas na to ne upućuje. Što je još gore, itemi koje morate pokupiti ili pritisnuti nisu nikako označeni nego zasvijetle tek kad im se približite na tri piksela udaljenosti, a i onda ih je teško pokupiti jer vam na vratu visi 30 zombija spremnih da vam skinu facu s lica. Stari igrači i zaljubljenici u Survival mod će zasigurno brzo doći na svoje, no problem je s novim i mladim igračima koji će imati itekakvih problema oko snalaženja, a jedinu pomoć mogu potražiti na nekakvom wiki-u, dok će ih s druge strane stari igrači odmah napadati kako su noobovi koji ne znaju što treba raditi. Šteta, jer ovakav pristup može otjerati nove igrače da uopće pruže priliku zombie modu koji kada se nauči igrati zaista može biti zabavan.

BLAŽENI MULTIPLAYER

I, kao šlag na kraju, ostaje nam da pričamo o Black Ops 2 multiplayeru. On je ipak kod najvećega broja igrača primaran razlog kupnje same igre, a i čimbenik koji pruža najveću zabavu. Kratko i jasno ćemo navesti kako je u ovom nastavku multiplayer napredovao na novu razinu i možda je najbolji koji je Call of Duty ponudio do sada. Sloboda koju vam pruža novi Pick 10 sustav uz količinu stvari i dodataka za puške koje možete otključati je zbilja impresivna. U prijašnjim nastavcima mogli ste izabirati tri perka koji bi na ovaj ili onaj način poboljšavali vaše mogućnosti u igri, a oni su bili vezani i uz poboljšanje statistike oružja. Sada su ti perkovi odvojeni i poboljšavaju samo vašu statistiku u smislu kretanja ili protivničkoga otkrivanja na radaru, dok s druge strane ako želite brže ciljanje, stabilniju pušku, bolje penetrirajuće metke, to postižete stavljanjem dodataka direktno na oružju. Ukratko, Pick 10 sustav vam daje 10 slotova koje možete iskoristiti na bilo koji način. Svaki odabrani item, bilo to primarno ili sekundarno oružje, taktički dodatak, oprema, perk itd. se računa kao jedan slot od deset dopuštenih. Osim perkova, tu su i takozvani ‘wildcards’ kojima možemo odrediti želimo li koristiti recimo dva primarna oružja, dva sekundarna oružja, dva ili tri perka ili pak dvije ručne granate. Sloboda je samo na vama, što god smislite da stane unutar 10 slotova, to možete i ostvariti. Želite imati nož, 5 perkova i dvije dimne bombe…. Nema problema, slobodno to napravite.

Nadalje, balans velikoga broja oružja i kombinacija koje možete napraviti je odličan. U igri ne postoji neko dominantno oružje koje svi koriste jer je jače od drugoga. Developer je očito jako puno vremena proveo na balansu oružja i nismo primijetili da ijedno iskače iz grupe, stoga je stavljen veći naglasak na samo kombiniranje opreme i osobne preferencije, što je za svaku pohvalu. S druge strane, otključavanje prestige levela sada više nije odbojno jer se ne resetira sav vaš napredak, zapravo dok na 55. levelu uđete u prvi prestige, još nećete otvoriti sve dodatke koje vam igra nudi, nego to nastavljate nakon prvoga prestigea. Prestige mod je sada veći izazov koji će vas tjerati da idete dalje, a za to će vas za razliku od prijašnjih nastavaka i nagrađivati. Kako? E to ćete sami otkriti, ali možemo vam reći da su nagrade slatke, poput mogućnosti da na svoju pušku stavite vlastito ime ili sliku koju svi drugi mogu vidjeti. Svakako bolji pristup napredovanju, od onih prošlih gdje nakon nekog vremena ne bi imali volje ići na sljedeću razinu gdje vas čeka opet trnovit put od početka.

Novost u multiplayer modu je i novi League Play. To je zaseban mod u kojem vas igra nakon par mečeva prema vašim sposobnostima stavlja na globalnu ljestvicu podijeljenu u razne sekcije. U League modu su vam od starta otključana apsolutno sva oružja i dodaci u igri, a naglasak je tako stavljen upravo na napredovanje na ljestvici. Glavu ne razbijate s otključavanjem oružja i novih perkova, nego samo na vlastitu statistiku kako biste bili što bolji te naravno rasli na svom putu prema vrhu. League play se može igrati solo, ali i s timom/klanom, odabir je samo vaš. Prednost League Playa je što ćete od starta igrati s protivnicima koji su u vašem rangu, koji nisu po skillu daleko bolji od vas, što automatski pruža bolju zabavu u kojoj zapravo možete i vidjeti svoj razvoj i napredak.

Svi klasični multiplayer modovi su i dalje tu, a većina njih je poboljšana s jednom malenom preinakom. Recimo Capture the Flag ili Domination mod se sada igraju na dva, nazovimo ih poluvremena. Developeri su po našem mišljenju time napravili odličan posao jer se na taj način igra još više balansira. Npr. prvo poluvrijeme protivnička ekipa zauzme dva ključna položaja i utabori se na njima, a vi samo ginete napadajući ih. Nema problema, poluvrijeme je tu da to prekine. U drugom bodovi ostaju kakvi jesu, ali točke su sada ponovno neutralne, obje ekipe kreću sa svog kraja mape i ponovno imate mogućnost da preokrenete ishod meča.

Multiplayer mod je u ovom nastavku dobrano evoluirao. Nudi dosta izazova za svačiji ukus, dobro je balansiran i bez sumnje će ponuditi itekakvu količinu zabave.

PRESUDA

Došlo je vrijeme da zaključimo i ovu recenziju. Kada sve gore navedene činjenice zbrojimo i oduzmemo, ispada da je Call of Duty Black Ops 2 odlična igra. Naravno, jako je teško nahvaliti ovakvu igru i samo reći, odlična je igra, nema premca, kupite je. To naravno nećemo, jer mi tako ne postupamo. Iznijeli smo činjenice koje su neosporivo tu, pozitivne i negativne stvari. Black Ops 2 nije savršen, naravno, ima svoje mane kao i svaka druga igra. Sve ono dobro što smo naveli ne može uvjetovati ekstra visokoj ocjeni jer svaka igra, pogotovo jedan renomirani serijal, bi trebao ovakve stvari nuditi u svakom nastavku i developeri bi se uvijek trebali truditi da ponude što bolji i inovativniji naslov. A svi znamo da Call of Duty serijal pada u očima gamera već godinama zbog činjenice da nam se svake godine servira copy/paste naslov. S druge strane, ove godine smo, možemo reći, dobili igru koja je iznenadila sve. Developeri su imali hrabrosti napustiti provjereni sustav, koji iako jako ustajao, se prodavao. Odlučili su biti prvi nakon nekoliko godina i unijeti nekakve promjene i novosti te su u svom naumu i uspjeli, a to svakako moramo pohvaliti. Ocjena je zaslužena upravo iz toga razloga. To je Call of Duty, ili ga volite ili mrzite, trećega nema. Fanovi mogu dodati ocjenu više, a oni koji smatraju da novosti nisu dovoljne neka slobodno oduzmu jednu. Stoga, evo vam, realan pogled na novi CoD!

Zahvaljujemo se Technomarketu Hrvatska na ustupljenoj kopiji igre!