Nova jesen, novi Call of Duty! Takav scenarij gledamo, evo, već gotovo 20 godina. Da, ova godina nam je donijela 19-to po redu Call of Duty izdanje, koje je zapravo nastavak reboota koji je krajem krajem prvog desetljeća ovog stoljeća uspio da oduševi milijuna igrača i etabilira se kao jedan od najboljih naslova u cijelom, doista ogromnom serijalu. Naravno, mislim na Call of Duty: Modern Warfare 2 iz sada već davne 2009. godine, čiji je reboot zapravo stigao kao nastavak reboota originalnog Modern Warfarea iz 2019. godine. Sada, kad smo donekle raspetljali ovu Activisionovu sapunicu, red je da vidimo kako se Infinity Ward snašao sa Call of Duty: Modern Warfareom II (da, razlika je ovaj put i u nazivu, jer sad imamo rimski broj 2) i što nam zapravo donosi posljednji Call of Duty koji ćemo vidjeti nakon predviđene pauze koja je djelomično u planu za 2023. godinu.

Iranski generali i meksički karteli

Call of Duty: Modern Warfare II nam donosi nastavak priče reboota iz 2019-te. To znači da nas ponovo čeka susret sa dobro poznatom ekipom na čelu sa najopakijim „brkom“ cjelokupnog svijeta videoigara (srry Mario, kapetan Price je ipak veća faca 😊), ali i drugim legendama serijala, kao što su Soap MacTavish, Gaz ili Ghost. Ima tu i povratničkih lica iz prošle igre, poput Farah (glumi je ponovno Claudia Doumit, koju će i te kako prepoznati fanovi Amazonove serije The Boys), koja je jednako badass kao u prošloj igri. Naravno, za sve fanove originalnog Modern Warfarea 2, koji se pitaju gdje je u toj priči svima mrski general Shepherd, bez brige, tu je, ali u nešto drukčijoj ulozi.

Sama priča igre vrti se oko dobro poznate ekipe specijalaca, koja ovaj put mora spriječiti iranskog teroristu koji planira totalni kaos za dobre žitelje SAD. Ovaj put, Task Force 141 će zajedno sa meksičkim specijalnim postrojbama Los Naqueros morati srediti iranskog majora i terorista Hassana Zyanija, koji raspolaže američkim balističkim projektilima. Njihova misija odvest će ih diljem svijeta, od impresivnog Amsterdama, pa sve do totalnog kaosa i frke sa članovima meksičkog narko kartela u scenariju sličnom onome iz blockbustera kao što su Sicario ili Narcos, koji će se pred vama raspetljavati tijekom nekih 7-8 sati eksplozivne i neprestane akcije.

Iako se svaka Call of Duty igra može pohvaliti dinamičnom pričom i spektakularnom akcijom, Modern Warfare II ipak ide nekoliko koraka dalje, donoseći nam dosad najimpresivniju kampanju, koja se u isto vrijeme može pohvaliti i dosad najmračnijom i najozbiljnijom pričom kakvu obično viđamo u filmovima slične tematike. Infinity Ward je u isto vrijeme igrao na kartu nostalgije, ali je ipak uspio da isporuči i poneki zgodan novitet. Ono u čemu Modern Warfare II definitivno briljira, to je karakterizacija likova i njihov međusobni odnos. Svaki od već spomenutih likova, uključujući i one nove poput vođe meksičkih specijalnih snaga Alejandra i njegove desne ruke Rodolfa, odlično je napisan i jednostavno odiše životom. Dinamika između likova, posebno primjerice između Ghosta i Soapa ili pak Gaza i Pricea, za svaku je pohvalu. U svakom trenutku, primjetne su različitosti i totalne suprotnosti između likova, a upravo takve stvarčice, uz uzbudljivu priču i atmosferu kakvu viđamo u punokrvnim akcijskim filmovima, čine igru nevjerojatno živom i dinamičnom, te vas drže prikovanim za ekranima sve do pomalo očekivanog kraja i odjavne špice.

Eksplozivna priča, eksplozivna akcija

Upravo tako bismo najlakše mogli opisati Modern Warfare II. Kao i (gotovo) svaki naslov iz ovog serijala, i Modern Warfare II se sastoji od dvije velike cjeline – single player kampanje i, naravno, hrpetine multiplayer sadržaja koji slijedi nakon što (obavezno) završite story kampanju.

Story kampanja nam donosi nekih 7-8 sati čiste zabave i uzbudljive priče, no s ovim segmentom igre Infinity Ward nije ništa želio komplicirati, tako da je igrao prilično na sigurno, donoseći nam kratke i prilično linearne, ali veoma uzbudljive misije. Misija ukupno ima nešto manje od 20, neke su bolje, neke lošije, ali jedno je zajedničko za sve – dinamika i eksplozivnost ne prestaju niti jednog jedino trenutka. Dobar dio tih misija je inspiriran misijama iz prvih dviju originalnih igara. Odmah da kažem i to – ne, nema No Russian misije jer, složit ćete se, bilo bi prilično neukusno istu ubaciti u igru, s obzirom na aktualnu situaciju u svijetu.

Prilikom igranja, na raspolaganju imamo više različitih pristupa gameplayu, koji variraju od misije do misije, ali i od preferenci samih igrača. Iako tu i tamo ima i poneka stealth misija, koja se svodi na šuljanje naokolo i skupljanje resursa u gerilskom stillu, dobar dio igre ipak ćete igrati u Rambo stilu. Sve misije ovaj put imaju poluotvoreni karakter, zahvaljujući čemu igračima nude znatno više slobode prilikom igranja (u biti, stvari su manje skriptirane nego u ranijim igrama).

Pucanje u igri je i više nego dobro, a osjećaj kada se dočepate nekog od mnogobrojnih odlično realiziranih oružja i počnete pucati iz njega doista je sjajan. Naravno, dok je rešetanje običnih protivnika i više nego zadovoljavajuće, pomalo zna iritirati fajt s oklopnjacima koji mogu primiti znatno, znatno više štete, bez obzira pucate li po njima klasičnim oružjem (što biste definitivno trebali rjeđe primjenjivati) ili pak ih bombardirate kojekakvih eksplozivnim sredstvima (mnogo bolja opcija). Uz upravo spomenute spužve za metke, drugi problem koji vas čeka u single player kampanji definitivno se odnosi na problematični AI suboraca i protivnika. Prije samog izlaska igre, na ovom polju su najavljivana brojna revolucionarna poboljšanja. No, nažalost, ista ipak nismo dobili. Štoviše, na momente se čini da je situacija ovaj put drastično gora. Najbolji primjer imamo u situacijama gdje vaši suborci prilikom stealth misija istrčavaju pred protivnike ko muhe bez glave, dok se ti isti protivnici prave mutavi i slijepi, jer vas, eto, ne vide iako ste im doslovno proletjeli pred nosom samo sekundicu ranije. Upravo taj problematični AI i najviše remeti inače veoma dobar koncept single player misija. No, ukoliko možete zanemariti takve gluposti te činjenicu da je sama kampanja znatno teža i izazovnija od onih iz ranijih igara, očekuje vas sjajna zabava.

Nikad više multiplayera…

Što vam je činiti kada odigrate jednu od najzabavnijih i najboljih story kampanja u cjelokupnom Call of Duty serijalu? Naravno, bacit ćete se na multiplayer.

Naravno, multiplayer je i dalje jedan od najvećih i najvažnijih segmenata. Ovaj put, očekuje nas rekordni broj multiplayer modova, od veoma zabavnih co-op misija koje je moguće igrati u društvu, a koje često djeluju kao sporedne misije iz single player kampanje, pa sve do doista impresivnog niza najrazličitijih modova među kojima će svaki igrač pronaći svoje favorite. Tu je Warzone 2.0, no o njemu će biti više riječi nekom drugom prilikom.

Multiplayer nam donosi klasično i iznimno dinamično iskustvo, koje se proteže na bezbroj zanimljivih modova. Ok, nije baš bezbroj, ali se definitivno radi o dvocifrenom broju. Već prilikom launcha, dobili smo 10-ak cool modova, kako onih dobro poznatih, tako i onih novih, pa i onih koji zapravo služe kao alternativa za neke već postojeće. Tu su, očekivano, Team Deathmatch (6v6), Free for All,  Search and Destroy (6v6), Domination (6v6), Hardpoint (6v6), Headquarters (6v6), i mnogi drugi poznati modovi, ali i oni novi, od kojih su svakako najinteresantniji Prisoner Rescue, Knock Out i Invasion. Prisoner Rescue je možda i najbolji i najzanimljiviji novitet. Donosi nam uzbudljivu 6v6 akciju u kojoj spašavamo taoce. Jedan tim štiti taoce, a drugi ih pokušava spasiti. Knock Out je još jedan 6v6 mod, koji je dosta sličan Prisoner Rescue modu, no ima u njemu malo i Capture the Flag trenutaka, budući da je u njemu potrebno uhvatiti vreću s parama i držati je do isteka vremena. Kada je u pitanju Invasion, radi se o 20v20 modu, u kojem sudjeluju i AI protivnici koji, ruku na srce, i ne predstavljaju neki poseban izazov, ali dobro dođu za nabrijavanje Killstreaka.

Uz pregršt zanimljivih i u svakom trenutku krcatih modova, red je da spomenem i kvalitetne mape. Nema ih previše, ali su raznovrsne (uz povratak nekolicine dobro poznatih i mnogima omiljenih), tako da će svaki igrač pronaći svog favorita. Uz mape, tu je i hrpetina oružja i bezbroj modifikacija. Ne govorimo samo o skinovima i kozmetici, već o moru kvalitetnih dodataka, čije dodavanje čini drastične izmjene prilikom pucanja.

Sve u svemu, Modern Warfare II dolazi sa doista impozantnom količinom sadržaja, bilo da se radi o dosad najvećoj story kampanji ili pak nekom od mnogobrojnih multiplayer modova i dodataka, uz koje ćete sigurno provesti sate slobodnog vremena.

Michael Bay likes it!

Call of Duty je oduvijek važio za kratko ali slatko, u isto vrijeme spektakularno i bombastično iskustvo, a situacija se ništa nije promijenila ni sa Modern Warfareom II.

I ovaj put nas je dočekala impresivna prezentacija igre koja na trenutke graniči sa live action filmom, osobito u cutscenama koje su odrađene maestralno. Vizuali u igri su klasični AAA, što znači da nas na svakom koraku očekuju veoma dobro dočarane eksplozije i efekti kakvih se ne bi postidio ni Michael Bay. Modeli likova i njihove animacije su skoro pa fotorealistični, što uz vrhunsku režiju na trenutke doista sliči na pravi visokobudžetni live action film.

Kada je u pitanju prezentacija, slična, ako ne i bolja situacija, je i sa zvučnom komponentom. Zvuk je poslovično odličan, bez obzira radi li se o mjuzi, voiceoverima brojnih poznatih glumaca ili pak efektima koji posebno dolaze do izražaja ukoliko igru igrate sa nekim kvalitetnim headsetom ili ozvučenjem.

I dok za audiovizualnu stranu igre uglavnom imam samo pohvale, slijede kritike vezane za tehničke probleme kojih u ovoj igri ima poprilično. Bugovi su u igri prisutni na svakom koraku, a variraju od onih sitnih koje možemo i zanemariti, pa sve do onih koji direktno utječu na samo igranje. Najbolji primjer za takvo što imamo u misiji sa konvojem koja je full iritantna, ali i tehnički neispravna za neke igrače (uključujući i mene) budući da se usred skakutanja sa auta na auto u stilu Nathana Drakea odjednom nađete u situaciji da trebate sjesti za volan jednog od tih automobila i nastaviti vožnju. Tu nastaje problem, jer to isto vozilo, koliko god vi stiskali gumb za gas, jednostavno ne funkcionira. Rezultat toga imate u tome da vam cijeli konvoj pobjegne, a vi ostanete na posljednjem checkpointu, koji baš i nije blizu. Nakon što sam tko zna koliko puta doživio isti scenarij, odlučio sam vidjeti na netu imaju li i drugi igrači isti problem, gdje sam naišao na more threadova koji se odnose na istu situaciju. Kako sam riješio problem? Slušajući ekipu koja je to već uspjela, morao sam se vratiti do opcija i promijeniti kontrole te gas staviti na neki drugi taster. Ovo je samo jedan od problema (koji baš i nema veze sa Psycho Mantisom iako na momente podsjeća na tu legendarnu situaciju), a sličnih situacija tijekom kampanje pa i multiplayer igranja ima koliko hoćete.  Moram spomenuti i česta crashiranja koja su bila prisutna u ranim verzijama igre, no dobar dio tih problema je popravljen kroz neke od nadogradnji pa je sad situacija nešto bolja.

Kada na kraju zbrojimo tehničke minuse i pluseve, dolazimo do jednostavnog zaključka da se radi o iznimno kvalitetnom ostvarenju koje ipak nije prošlo onaj finalni tehnički check prije nego što ga je Activision lansirao. Srećom, dobar dio problema koji su ga mučili ipak je riješen, ali tu je i dalje dosta prostora za napredak, pa se s pravom nadam da će Activision poslušati feedback (ne)zadovoljnih igrača i ispraviti još uvijek prisutne probleme te igru učiniti boljom.

Još jedna godina, još jedan Call of Duty…

Na kraju, valja li čemu Call of Duty: Modern Warfare II? Odgovor na to pitanje je kratak i jasan – valja! Bez sumnje, radi se o jednom od najboljih izdanja iz ovog serijala, kojem ipak nedostaje ono malo da se nađe u društvu najboljih naslova godine. Infinity Ward je sa ovim ostvarenjem definitivno igrao na sigurno, što je vidljivo na svakom koraku. No, to ne mora, a i nije nešto loše. U svakom slučaju, radi se o jednom od najboljih akcijskih naslova godine,  čiji su glavni aduti impresivna produkcija i prezentacija te more sadržaja koje će vas držati barem do 2024. godine – pod uvjetom da Activision doista preskoči iduću godinu sa novom igrom.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.