Skromni španjolski studio donosi nam jednako skromnu 2D avanturu koja u sebi skriva veliki potencijal. To su, inače, primijetili i mnogi igrači i igračice koji su sudjelovali u financiranju igre na Kickstarteru, gdje je Candle-The Power of the Flame dobio ”poticaj” od 52.359 američkih dolara. Igra je još krajem 2016. godine i izašla u sklopu Stream Greenlighta, a ovoga ljeta je konačno došla na konzole, dajući time priliku i drugima da okuse jedan zanimljivi ”miks” platformera i point’n’click avanture te iznimno unikatne vizualne prezentacije.

Ono što je najveća snaga (ili bolje rečeno posebnost) igre, jest spomenuta vizualna prezentacija. Pogonjena Unity 4 engineom, igra donosi zanimljivi izgled likova i lokacija koji su u potpunosti ručno nacrtani. Svakim korakom koji napravite, svakom novom lokacijom, ne prestaje oduševljenje ovakvim izgledom, detaljima na likovima, životinjama i kompletnim okruženjem te skoro perfektnom kombinacijom boja kroz cijelu igru. Za avanture, pogotovo one koje su mješavina grafičkih avantura, platformera i point’n’ clicka, takve stvari su jako vrijedan i bitan aspekt kompletnog doživljaja. No, to nije jedina stvar koja vam treba da sve bude vrijedno sjećanja i vašeg odvojenog vremena.

Priča same igre, koja bi trebala tjerati igrače/ice na duže igranje i ustrajanje u rješavanje svih problema na koje naiđete, svodi se ovdje na avanture Tekua, mladog člana jednog od plemena koji žive na nepoznatoj lokaciji i koji pokušava spasiti svoje prijatelje nakon napada jednog drugog plemena i usput riješiti razne druge probleme na koje naleti. Jedna donekle klasična priča ovdje je ”začinjena” vizualnim izgledom mladog Tekua i svih drugih likova na koje naleti. Od neprijatelja iz drugog plemena, do prijatelja i životinja i biljaka koje susrećete po putu, sve imaju dosta živopisan i zanimljivi stil koji, kao što inače biva sa ovakvim dizajnom, nije nešto čime će svi biti oduševljeni niti će im biti jasno s kim i što igraju. Što se tiče samih daljnjih pokretanja događaja u priči, ne očekujte neke prevelike šokove, a ni dijaloge koji bi trebali previše otkriti ili nasmijati, jer većinu naracije preuzima narator igre te tako često objašnjava stvari koje se događaju u pojedinim trenucima (kao što upozorava da će vas roj pčela početi ganjati jer ste im se približili) ili će protumačiti dijalog koji se odvija između likova na njihovom jeziku (a vi ga vidite prvenstveno grafički, preko stripovskih oblaka).

Sam gameplay se zasniva na vašem kretanju sa spomenutim glavnim likom priče, s kojim ćete naletjeti na razne opasnosti, članove suparničkog plemena, i na razne prijatelje, šamane koji će vam pomoći i kojima ćete vi pomoći. Najvažnije oružje s kojim se krećete većinu vremena jest plamen, koji na raznim mjestima možete pokupiti i prebaciti na sebe i time paliti razne svijeće, toteme, strašiti određene neprijatelje, ukratko, napredovati kroz igru. Budući da je igra izvrsna u detaljima, vatra (koja vam je potrebna za rješavanje određenih zagonetki i prepreka) imati će veliku prijetnju (a time i vi problem) na lokacijama na kojima pada kiša ili curi voda, općenito bilo što što može taj vaš plamen ugasiti. Da shvatite da je igra toliko pažljiva oko tih stvari i da je sve dio problema i rješenja, proći će neko vrijeme. Pogotovo jer igra vizualno često ne ostavlja ”tragove” oko toga što je interaktivno, od daske koju skakanjem možete razbiti do određenog oružja koje možete iskoristiti. To dovodi do situacija u kojima kod svake nove platforme i područja na koje dođete sa Tekuom, počinjete skakati po svemu i svačemu, a i pokušavate gurati sve što iole izgleda da se može pogurati.  Izuzev toga, čemu je razlog prvenstveno ručno nacrtana kompletna igra koja ni ne može drugačije rješavati te situacije (osim eksplicitno svijetljenjem, što bi bilo loše), igra donosi puno platformskih situacija koji su možda i najveća slabost igre. Skakanje, trčanje i šuljanje nekad se odvija kako ste očekivali, igra ne reagira na vaše komande na vrijeme, a često je izuzetno teško procijeniti i najlakše skokove na platformu, što izaziva dosta frustracija. Aspekt igre koji najviše podsjeća na point’n’click avanture se dobiva sa inventoryjem i itemima koje skupljate i onda koriste pri rješavanju zadataka, i to je izvedeno dosta školski, bez mogućnosti ”miješanja” određenih itema unutar inventorya, koji ionako najčešće služe prvenstveno ”otključavanju” određenih lokacija u igri ili skupljanju nečega što trebate odnijeti negdje drugdje. Ritam koji vas prati u platformskom dijelu igre podsjeća na Abe’s Oddysee (iako zastajkuje u domeni priče, ali i u upravljanju), a ponekad i na legendarni Tomba! serijal koji je ipak više platformer od Candlea, ali kombinacijom svih tih elemenata čini poseban doživljaju u ovom skromnom, a na trenutke velikom naslovu.

Candle – The Power of the Flame će  pružiti  lijepo iskustvo koje je kombinacija spomenutih igara, gurajući uporno svoj stil, ali i svoje greške, predstavljajući svoje rukom crtane vizuale od kojih bi nekad mogao zastati dah. Ujedno, te vizuale su dodatan izazov u razlučivanju što vam je bitno na određenoj lokaciji, a što ne, i pružaju dodatan (iako nekad zamoran) izazov koji će vam nakon što ga percipirate kao ”minus” ubrzo postati možda i najsimpatičnija stvar i najinovativniji aspekt ove avanture. Igra će vam pružiti puno frustracija, ali i zadovoljštine nakon prijelaza određenih zagonetki koje su izazvale te frustracije, malo smijeha, a i izuzetno zanimljivo iskustvo koje, ako volite izazove, nešto novo u avanturama, ne bi smjeli propustiti, ili barem isprobati.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.