Captain Tsubasa utjelovljuje želje mnogih obožavatelja sporta, a i sportskih video-igara. Neobavezni, ludi, nemogući, arkadni zaokret jednom popularnom sportu uvijek je veselio čak i one koji više preferiraju simulacije. Svojevrsni odmor od teških poteza, dosadnih tekmi, strategiziranja i nemogućnosti fauliranja protivnika uvijek dobije neku pozornost, ali prečesto u zadnjih deset godina ne zadrži ljude, što zbog nedostataka sadržaja, što zbog, zapravo, nedovoljno dobre kvalitete za arkadnu sportsku igru. Malo je onih koji su imali sve to kao što je imao, recimo, Everybody’s Tennis ili NBA Street, ali mobiliziranje popularne anime franšize kao što je Tsubasa svakako bi mogao biti pravi put za uspjeh.

Cut-scena unutar tekme ne nedostaje

Captain Tsubasa, popularna manga i anime, počela je u Japanu još u 80ima, dok je na našim prostorima anime postao popularan prvotno 2002. godine kada se prikazivao na jednoj od nacionalnih televizija, taman na vrijeme za Svjetsko prvenstvo u Koreji i Japanu. Od tada je nekako Tsubasa postao prepoznatljivo ime diljem svijeta, te se vratio na scenu nedavno sa novim animeom. Tko je ikad pogledao jednu epizodu, zna vjerojatno što očekivati i od igre čiju recenziju upravo čitate. Puno melodrame, nerealnih udaraca, moćnih super poteza u maniri Dragon Ball Z animea, prebačenih na nogometni teren, zapleta, negativaca, heroja i nesuđenih velikih nogometaša. Captain Tsubasa ima to sve, i oduševljava i dalje one koji vole sportske animee, a i one koji prigrle apsurdnost prikazivanja nogometa na ovakav način. I, ne može se reći da nije zabavno i dobro. Bez da ulazimo u to što je kvaliteta a što ne, što ima smisla gledati, igrati ili ne, poprilično je jasno što jedna igra koja adaptira Tsubasu i njegove suigrače donosi. Prvotna sreća nakon odgledanih trailera bila je pokrenuta ispunjenjem želja mnogih da zaigraju dobru i zabavnu nogometnu igru koja će nas odmoriti od realne (a u zadnje vrijeme poprilično dosadne i ne toliko kvalitetne) realnosti FIFA i PES igara.

Atmosferi i grafici ne može se puno predbaciti, prati dinamičnost ovakvoga nogometa dosta dobro

Tamsoft je obavio odličan posao što se tiče prenošenja anime stila i svih vrijednosti i elemenata koje ima ovaj serijal. Priča o pobjedi i porazu, Tsubasinom vodstvu, hrabrosti, a i zanimljivim suigračima i protivnicima koji uvijek imaju poseban motiv za pobjedu, a i posebne poteze, tu je zajedno sa igrom punom sumanutih specijalnih poteza, fauliranjem (ili bolje rečeno ekstremno dobro izvedenim brzim uklizavanjima i abnormalno jakim nagurivanjima), prizivanjem orla za posebne udarce, eksplozivnih obrana jednako eksplozivnih šuteva, combo udaraca, zadržavanja u zraku i razmišljanja prije samoga udarc, buttonmashanja i slično. Kontrole su preuzete sa nogometnih simulacija, pa ćete jako brzo shvatiti i dodavanja, šutiranja, nabacivanja, trčanje, dupli pas i slične osnove igranja nogometa. No, dodatak svemu tome je V gauge, aktiviranje istoga, kao i posebni udarci i potezi koji likovi imaju, ovisno o svojim sposobnostima. Ako uspijete na miru napuniti V-gauge bar do kraja prilikom šutiranja, neki likovi (kao Tsubasa) moći će aktivirati jedan od svojih posebnih udaraca, koji će biti teže golmanima zaustaviti. No, i oni mogu zaustaviti nemoguće, ako je njihov spirit bar još dovoljno pun, ako je udarac bio iz daleka, i ako imaju pomoć nekoga iz obrane da nakratko blokira ili poremeti taj udarac. U obrani također imate dvije vrste uklizavanja, a uspješnost istih ovisi o tome koju od dvije vrste driblanja je protivnik odlučio iskoristiti. Često se zasniva na sreći, kao i vaše driblanje, no i karakteristike/kvaliteta igrača također ovise o tome (iako će te nijasne biti teško popratiti, a često ipak odaju dojam da su nevažne). Dakako, biti će teže sve to zapamtiti budući da se ne radi o ”pravim” profesionalnim igračima, već o likovima iz animea, i mnogima koji su dodani samo za igru i za koje baš nije jasno koliko su dobri u određenom trenutku, stoga igra teško može izaći iz područja slučajnosti. Da ne bude baš sve slučajno, pojavljuju se određeni ”sukobi”, kada dva igrača idu na loptu u zraku i završe sa button mashanjem, gdje onaj brži osvaja loptu i puca. Unatoč tome, igra je iznimno zabavna, neobavezna i pruža mogućnosti da sa vježbanjem i upoznavanjem svoga tima, kao i sa načinima kada što i kako izvoditi, budete i bolji i da nekad sve ne ovisi o sreći i nekom super potezu. Ali, kad se i to dogodi, nije toliko čudno ni frustrirajuće.

Ovako možda i vi nekad klonete dok pratite preduge dionice u story modeu čekajući da tekma napokon počne

Stoga je prava šteta što se ipak ova igra ne doima kao da se igra – nogomet. Većina dodavanja i šuteva izgleda iznimno neprirodno, no ne na dobar način. Nekad su reakcije na komande dosta spore, igrači čudno i sporo trče kada nisu pod vašom kontrolom. Lopta je više kao ona na fliperu nego na nogometnoj utakmici, a često je upravljanje, unaotč sporim reakcijama na komande, dosta preosjetljivo i brzo. Duge lopte ”u for” skoro nikad ne prolaze kao na treningu, a golmani, ako njihova obrana nije popraćena bombastičnom animacijom, izvode čudne stvari, od toga da propuste loptu do toga da pretjerano teatralno reagiraju na neke spore lopte. Jednom se dogodilo da je napadač prošao moga golmana i imao prazan gol, tada je zapucao, pokrenula se animacija i postavila mog golmana na gol liniju koji je zatim i obranio taj udarac. Poprilično su ovo razočaravajući aspekti, a jako sam želio da taj dio bude bolji i da dobijemo jednu arkadnu nogometnu igru sa što manje tehničkih problema i problema sa kontrolama kako bi je mogli igrati dulje. Ovako, ono što će primarno privlačiti mnoge je bogati single player, to jest dva story modea.

Mislite da je nemoguće obraniti ovakav udarac? Razmislite opet

Story mode se dijeli na dva dijela. Jedan je ”pravi”, točnije, prati Tsubasu i njegov tim i sve zavrzlame i probleme s kojima se susreću, kao i veliki turnir na kojem morate pobijediti momčadi sa raznolikim opasnostima. Ovaj story mode je ujedno i mode koji vas iz utakmice u utakmicu uči pojedinim potezima, određenim taktičkim (ponekad nejasnim ili prejednostavnim) rješenjima, ali i s kojima ”zarađujete” nove sposobnosti za Tsubasu i ostale. Drugi mode je nešto najsličnije Career modeu iz raznih sportskih igara. Imate novoga igrača kojeg oblikujete, kako vizualno tako i po sposobnostima u svom stilu, birate mu mjesto u timu i napredujete od dna prema vrhu. Drugi story mode je s toga puno dulji i kompleksniji, ali se isto nadovezuje na glavnu priču i pruža uvid u jedan od tri tima koje imate za izbor da s njima krenete u ovu avanturu. Preporučljivo je stoga proći prvo Tsubasu, jer se njegov put u Brazil nadovezuje sa pričom u Career modeu sa novim igračem i tu se upoznajete s drugim likovima, te se dobro komplementiraju. Što se tiče te priče i svega što se događa ona će se, dakako, svidjeti onima koji inače vole Tsubasine dogodovštine. Doduše, šteta je što ne gledamo neke anime sekvence s tom pričom već su većina njih samo slike sa tekstom (i audio dijelom, na japanskom, sa titlovima na engleskom) te s te strane produkcijski igra nije na visokoj razini. Jer, ako već imamo anime, voljeli bi da ga doživimo više, izuzev samo eksplozivnih scena tijekom utakmice i ponekih ”pokretnih scena” tijekom story modea i razgovora između likova. Iako je većina tih dijelova u kojima se predstavljaju likovi, njihovi problemi i poneki razgovori dosta dugo i nekad nepotrebno.

Uređivanje vlastitoga lika za drugi Story mode donosi standardne opcije

Što se tiče ostatka prezentacije, grafike i zvuka, tu je igra na zavidnoj razini. Ne može se puno predbaciti dizajnu likova, atmosferi na stadionu, izgledu posebnih poteza ni nabrijanom japanskom sucu koji prati sve što se događa na terenu. Budući da je sve na japanskom, moglo bi biti malo previše dok se pokušavate koncentrirati na igru, a često ni ponašanje/gibanje igrača kojima ne upravljate također nije baš najbolje, jednostavno ne rade ono što bi očekivali od vaših suigrača u fazi napada. Izbornici su dosta jednostavni, kao i samo postavljanje taktike momčadi iako je šteta što nam igra ne dopušta puno stvari, pogotovo u story modeu. Imamo samo 4 predodređene taktike, a neke glavne igrače ne možemo micati sa njihovih pozicija, a niti je dostupna klupa. No, tu nismo zbog tih detalja. Iako bi pomogli izuzetno ovakvoj jednoj igri, baš zato jer je arkada. Ili je to samo do mene. Možda nisu trebali predstavljati kroz Tsubasin story mode da je taktika važna, jer u svim utakmicama ona baš i nije došla do izražaja, a nije ni raznovrsna.

Nisam ni rekao da dobro igram!

Captain Tsubasa povremeno ne odaje osjećaj da se radi o nogometu. Labave kontrole, koje često kasne s odazivom, ponašanje igrača koje ne kontrolirate, fizika lopte i naglasak na flashy animacije dovode sve u jednu granicu arkadnog nogometa i nečega što nije ni to. Šteta je što se nije dalo još malo pozornosti samome gameplayu, jer imam osjećaj da nije trebalo puno truda da ovo bude još ispoliranije i zabavnije iskustvo. Ovako smo dobili dobar pokušaj arkadnog nogometa koji ima potencijala, i koji će se, nadam se, nastaviti sa novim inačicama i doći ubrzo do svoga boljega izdanja. U ovom ruhu, preporučljivo je prvenstveno fanovima anime i manga serijala, kao i svima željnima arkadnog nogometa i kratkotrajne zabave koje takav nogomet donosi. Dobra je vijest što ne morate biti oboje da uživate neko vrijeme u Captain Tsubasi.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.