Nekonvencionalni romantični horor Catherine izašao je za konzole prijašnje generacije tijekom 2012. godine te ostao (za mnoge koji ne vole japanske igre i općenito avanture) dosta opskuran i nepoznat naslov. Doduše, Catherine to nije baš bio, igra je prodana u više od milijun primjeraka, recenzije su bile većinom pozitivne, a i pobralo se nešto nagrada na raznim eventima, a fanovi i diskusije oko igre (kao i sami gameplay dio) učinile su Catherine svojevrsnim kultnim klasikom. Dovoljno je to razloga, a i igra je sa svojim različitim završecima i pričom dovoljno zanimljiva da je Atlus odlučio predstaviti igru u novom ruhu, na PlayStation 4 konzoli ove godine. Priča oko Vincenta Brooksa i njegovih noćnih mora, problemima u ljubavnoj vezi i raznim moralnim pitanjima otvorila je prostor za puno inovacija u samoj atmosferi igre, ali i prostor za razne rodne stereotipe, predvidljiva portretiranja kako muški tako i ženskih likova, ali i neke poprilično čudne kombinacije ovakve jedne priče sa horor elementima i u konačnici, puzzle orjentiranim gameplayom. Kad se doda činjenica da nas u ovom remakeu igre čeka i promijenjena priča i dodatni elementi igranja, svakako je zanimljivo i zbog toga posjetiti Catherine igru, kojoj je dodano u naslovu Fully body aludirajući na puno stvari, ali prvenstveno i na ”punoću” ove avanture. Koliko su neke teme kontroverznije, manje problematične, a koliko je gameplay privlačan i danas, provjerimo skupa u tekstu koji slijedi.

Nije čudno ukoliko netko ima problema opisati što to Catherine zapravo jest. U samoj suštini, Catherine:Full Body je puzzle platformer igra sa akcijskim elementima, popraćena obilježjima avanture, koja uvodi igrače u ulogu Vincenta Brooksa koji ima neke, ipak ne tako strašne probleme u životu, barem na početku – ima čudne noćne more i djevojku. Njegova dugogodišnja djevojka Katherine želi ozbiljniju vezu, razgovara sve više o braku, a Vincentu se to previše ne sviđa. Usred svega toga, pratimo Vincenta tijekom dana u razgovoru sa Katherine, njegovim prijateljima, na poslu i u raznim drugim interakcijama sa drugim ženama, nekad mu pomognemo da donese određene odluke koje mijenjaju tijek radnje, dok se neke stvari dogode bez obzira što mi odlučili. Tako Vincent prevari Katherine sa Catherine, te se njegove noćne more pojačavaju. Također, u gradu su krenule priče o tome kako nevjerni muškarci umiru u snu, što dodatno počinje zabrinjavati Vincenta, ali i mnoge druge. Prvotni neki dio problema ipak je predeterminiran pričom, no izuzev svega toga tijekom dana, igra se drastično mijenja kada Vincent spava. Naime, budući da Vincent ima noćne more, u kojima mora preživjeti slažući kockice na platformi kako bi došao do vrha građevine i pobjegao od, u početku nepoznatog čudovišta. Tijekom noćnih mora Vincent doživljava još puno drugih svari, upoznaje likove iz ”stvarnosti”, ili njihove forme, prolazi pored drugih ”duša” koje umiru ili pokušavaju preživjeti kao i on, donosi odluke o raznim životnim temama, te u konačnici, saznaje puno toga o ovom hororu kojeg doživljava svake noći. Tijekom noćnih mora, mi kao igrači/ice smo puno aktivniji, budući da mi igramo taj platformski dio igre. Sve što moramo je dovesti Vincenta do vrha, dosta jednostavno, sa gameplay mehanikom koja podsjeća na neke mobilne igre na koje smo sigurno naletjeli kroz godine – građevine postaju teže, bi dobivate nove trikove kako slagati te kocke, postoje power-upovi, dodatni bonusi, vremenska ograničenja i sve postaje puno puno teže, iz dana i dan, to jest iz noći u noć.

Platformski dijelovi, kao što možete očekivati, postaju sve teži, logičke su naravi te mogu dovesti do raznih poprilično teških situacija. Srećom, igra nudi razne razine težine, premotavanje određenog broja poteza (ograničeni broj puta po levelu, doduše), pa čak i automatski prijelaz nivoa ako vam je stalo više do nastavka priče nego do zadovoljštine rješavanja zagonetke. Unatoč tome što su zagonetke uvijek iste premise, čudovišta koja vas proganjaju, glazba, i novi trikovi koji naučite donose kombinaciju smijeha, straha i velikog izazova. Novosti kao što je online opcija prilikom igranja igre dodaje informacije o drugim igračima/icama, kako sa ukupne liste igranja, tako i u realnom vremenu, što daje novu dimenziju praćenju vlastitih rezultata u ovoj igri.

No, na kraju sama priča (i odluke koje donosite) ispada glavna zvijezda ove igre. Barem ako pitate one koji ne sudjeluju praktički profesionalno u online igranju igre koja je poprimila zanimljive razmjere i u originalnoj verziji (no to je svakako priča za sebe). Vaše odluke koje donosite drastično mijenjaju završetak priče, ima ih čak pet, i vjerojatno samo jednim završetkom nećete biti oduševljeni, pa ćete probati odigrati igru još pokoji put. Pod uvjetom da vam se svide likovi koji se pojavljuju u igri, njihova ponašanja, međusobni odnosi, i koliko vam je stalo da vi kao Vincent ispadnete bolja osoba. Zanimljivi je i element kada se nakon određenog levela nađete u ispovjedaonici te birate odgovor za neki od pitanja vezanih uz vaše statove o vezama i drugim temama. Nakon što odaberete jednu opciju, igra vam prikazuje rezultate kako su svi drugi igrači/ice glasali po tom pitanju, te dijele dodatno tu informaciju na ”muške” i ”ženske” odgovore. Ova dihotomija zna iživcirati, no ubrzo postaje jasno da je to poprilično i tema same igre – ispitivanje (monogamnih) ljubavnih veza, muško-ženski odnosi ispričani kroz (ipak) iskustvo muškarca i način na koji se igra odnosi prema ovim temama nije neproblematičan.  Priča je na određene načine ista kao u originalu ali je tu i puno novosti. Uz par dodanih novih završetaka, dodan je još potencijalni ”ljubavni interes” za Vincenta, Rin, a tu je puno novih animacija koje daju dodatnu dimenziju Katherine, Catherine i drugim likovima. Na taj način i svi koji su prošli prvotnu igru imaju što za saznati i doživjeti u ovoj verziji, pogotovo ako im se svidjela prva igra. Doduše, ovoliki broj završetaka lišava osjećaja kompletiranja igre i dobivanja ”pravoga” završetka ukoliko imate vremena i želite odigrati igru samo jednom. Nekima bio moglo biti i jalovo ponovno sve prolaziti samo kako bi zamijenili odluku-dvije i time dobili neki novi kraj.  Stoga, treba držati hvale velikoj broja završetaka sa zadrškom, i mogućnost nepotpunog dovršavanja glavnog dijela igre kao svojevrsni minus. Ukoliko, naravno, gledate na igranje ovakvih igara na takav način.

Kao i svaka avantura, i ovdje možete hodati po određenim lokacijama, pričati sa likovima, razvijati dijelove priče koji nisu glavni dio igre, odgovarati na emailove sa nekoliko ponuđenih odgovora, kontaktirati ljude svojom odlukom i odlučivati kada želite otići doma i spavati. Igra nudi razne elemente, jedan zanimljiviji od drugih, a sve je popraćeno anime izgledom i animacijama, te specifičnim ponašanjima likova i eksperimentalnim narativima koji su oličenje animea, i zbog kojih ih mnogi ili vole ili ne vole. A tako će biti i s ovom igrom jer ona svakako nije nekontroverzna. Od rodnih stereotipa, seksualizacije ženskih likova te raznih tropeova vezanih za rodne identitete, koji su često na granici između sarkazma ili jednostavno predvidljivog i već dosta stereotipiziranog pripovijedanja, igra će dijeliti (a i već dijeli) gaming javnost, od onih koji je veličaju do onih koji kritiziraju neke elemente. Ne ulazeći previše u detalje priče i problematiku koju sam ovdje iznio, jedno je sigurno po meni, a to je da se sa remakeom moglo bolje reagirati na neke aktualne teme i prijašnje kritike koje ne prolaze tako jasno kao samokritika, postmoderni komentar ili nešto što neće naljutiti ili uvrijediti neke. Unatoč tome, svakako bi preporučio da, ako ste u prilici, ipak igru probate pa u konačnici odlučite sami, jer je Catherine, bez obzira kako se predstavlja ili kako je drugi predstavljaju ima potencijala da bude nešto puno slojevitije, zanimljivije i ne toliko jednoznačno loše ili dobro koliko bi neki pomislili.

Catherine: Full Body je igra koja ima puno sadržaja, kompleksnu priču, par završetaka, zarazni gameplay, zanimljivi online aspekt, određenu scenu igrača/ica u koju se možete uključiti ako vam se iznimno svidi gameplay (i koji lako pobijaju moju kontantaciju da je najveća zvijezda igre sama priča), a i razne teme oko kojih se može raspravljati, od stereotipa, načina pričanja priča, alternativniih završetaka, pa i simbolike noćnih mora i još puno toga. Netko bi možda rekao da i ova igra ”ima sve”, no sve to ujedno može odbiti neke ljude jer je opet malo specifičnije od nekih velikih hitova kojima smo obavijeni iz mjeseca u mjesec. No, svi koji vole nešto izvan standardnih okvira, a pogotovo ako vole anime, i kombinaciju avanture sa ponekim bržim platformskim elementima, trebali bi pokušati provjeriti je li Catherine: Full Body igra po njihovom ukusu.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.