Prije točno dvije godine svijet city-building igara zatekla je teška nevolja i jad kada je izašao posljednji SimCity, govance koje je EA na račun stare slave i legendarnog imena franšize uvalio gamerima diljem svijeta. Jasno je bilo kako Maxis pleše pod svojom krovnom tvrtkom – poluproizvod koji je isporučen kupcima bio je sve samo ne vrijedan svoje cijene, a kamoli imena. No, EA nije računao da će vjerojatno zauvijek izgubiti kredibilitet kod fanova Sim Citya te ljubitelja city-building žanra. Nakon nešto manje od dvije godine života u crnini, fanovi su uvidjeli da je Maxis digao sidro što se tiče njihovog posljednjeg izroda i nove nade su se polagale na prošlomjesečni Cities XXL. Ispostavilo se da je naslov bio samo ljepše upakirani Cities XL sa par novih modela zgrada i na kratko vrijeme činilo se da je city-building žanr na rubu ponora. No kroz svo to vrijeme unatrag dvije godine rastao je jedan maleni naslov koji je, eto u svijetlu stvari koje su se dogodile na ovoj sceni, ušao u svijet gaminga na velika vrata.

Da odmah razjasnimo ovu zavrzlamu s imenima. Cities XL i Cities XXL (čiji je developer Focus Entertainment) nemaju nikakve veze sa glavnim protagonistom naše recenzije. Cities: Skylines je igra malenog ali marljivog finskog studia Colossal Ordera, studia koji nam je dosad podario Cities in Motion i Cities in Motion 2, čiju ćemo poveznicu i vidjeti malo kasnije u tekstu.

“Zeleni” gradić koji živi u skladu sa okolišem

Pa što je sada novo i dosad neviđeno, što već nismo vidjeli u ostalim naslovima? Netko tko nikada nije igrao city-building igre, sigurno pri pogledu na screenshotove ne vidi nikakve razlike sa recimo jednim SimCityjem ili sličnim igrama, no razlike naravno postoje. Ako malo razmislimo, Cities: Skylines zapravo nije imao puno faktora na čijim poljima je trebao pobijediti. Katastrofalne greške i probleme koje je imao SimCity, Cities: Skyline je preskočio bez problema. Ovdje ne morate imati stalnu internetsku konekciju da bi nesmetano uživali u igri. Također, tehničkih problema u ovoj igri gotovo da i nema, unity engine je fino modificiran i ispoliran do mjere da pruža odlično iskustvo igranja čak i na starijim mašinama. Najveća boljka ovog naslova je naravno veličina polja na kojem se može graditi vaša kreacija.

Kada krenete graditi svoj prvi grad, granice polja na kojem vam je gradnja dopuštena zapravo ne odudaraju od veličine u SimCityju i to me u početku začudilo, no nakon kraćeg vremena provedenog u igri shvatio sam da je to zapravo samo početno polje. Kako se vaš grad razvija i raste, ukoliko vam financije dopuštaju, možete kupovati nova polja za gradnju, do ukupno devet polja, što na kraju daje zaista impresivnu veličinu.

Predivna nova karoserija poslovnog dijela grada.

Kreiranje svog grada započinjete slično kao i u drugim igrama, povučete par cesta koje se spajaju na veliki autoput koji se već nalazi na mapi, kreiramo par zona, te osnovne životne uvjete (voda, struja) kako bi ljudi krenuli puniti novoizgrađene kućice. Zoniranje je izvedeno poprilično intuitivno, ceste koje postavljate, ukoliko zatvaraju prostor, automatski stvaraju polja koja jednostavno označavate bojama za zone. Rezidencijalna zona, Komercijalna zona i Industrijska zona su klasične zone poznate iz drugih city-building igara, no Cities: Skylines tu uvodi malu ali izvanrednu promjenu. Naime, rezidencijalne i komercijalne zone su podjeljene na low density i high density verzije, tako da kada se vaš grad već dosta razvije, možete automatski graditi zone sa zgradama i neboderima, kao i velike komercijalne zone. U drugim naslovima se to radi na način da dižete vrijednost pojedine zone gradnjom različitih posebnih građevina i usluga, no Cities: Skylines vam daje tu slobodu da svoj grad slažete do najsitnijih detalja, stoga postoji takva sloboda sa zonama. Naravno, ne možete odmah izgraditi hrpetinu zgrada, cijeli napredak kroz igru je izveden postepeno, na početku možete graditi samo određeni broj zona i građevina pa se nakon razvijanja i igranja otvaraju takozvane prekretnice, poslije kojih dobijete mogućnost građenja naprednijih građevina i zona.

No ispod haube polako nastaje prometni pakao!

Potpuno nova stvar koju Cities: Skylines uvodi su kvartovi! Oh da, districts su velika promjena u igri koja vam dopušta da proizvoljno obojite dio grada, date mu ime i od njega napravite kvart. Poslije toga, svakom kvartu zasebno možete davati osobnu politiku, od štednje energije pa do legaliziranja rekreativnih droga. Odlična stvar ako želite različitu politiku uvesti samo u određene dijelove grada a ne u cijeli. No districts su osim toga puno dublji, Cities: Skylines ima mehaniku prirodnih resursa razbacanih po mapi, a ukoliko na takvim mjestima izgradite industrijsku zonu, districts vam dopušta da kontrolirate kako industrija funkcionira sa prirodnim resursima. Npr, postavite industrijsku zonu na područje šume, napravite district, odredite da je to isključivo drvna industrija i poslije toga igra sama umjesto vas postepeno preuređuje građevine i prenamjenjuje ih u veliku drvnu industriju. Riječ utjehe za zeleno orijentirane igrače, naravno da ne morate uništavati prirodu, vi ju možete prenamjeniti u turističku atrakciju i baviti se turizmom.

Barem nema problema s vodom… još.

Što se tiče samih cesta i prometnica, Cities: Skylines je pak priča za sebe i tu do izražaja dolaze naslovi koji su mu prethodili, Cities in Motion. Količina različitih prometnica je naprosto zastrašujuća, a sloboda koju vam igra dopušta pri slaganju i rješavanju prometnih čvorova dovoljna je da zadovolji i arhitekte. Vaši gradovi više neće izgledati kao generična mreža pravocrtnih ulica, alati za crtanje vam dopuštaju da napravite grad bez ijedne ravne ceste, sa mnoštvom čvorova, raskrižja, nadvožnjaka i podvožnjaka. Cijeli sistem ide još dublje i kako sam već rekao, upravo zbog kompleksnosti kojeg igra povlači iz Cities in Motiona, kada vaš grad naraste borit ćete se sa problemima prenapučenosti cesta, rješavanja brzog protoka ljudi iz jednog dijela grada u drugi i slično. Pored toga, kada se otvori ta mogućnost, morat ćete se pozabaviti teškim planiranjem i upravljanjem javnog gradskog prijevoza te izrade ruta za autobuse, željeznicu, metro pa čak i avionske mreže u sklopu aerodroma.

Sama mehanika ekonomije u igri nije nešto pretjerano teška i uglavnom se odnosi na pronalazak dobrog odnosa slidera kojim upravljate gdje novac iz gradskog proračuna odlazi. Mehanika uključuje organizaciju gradskih usluga, policije, vatrogasaca, zdravstva, prosvjete i školstva te komunalije i odvoz smeća. Svaka od tih stavki ima svoje detalje kojim upravljate, a noviteti u Cities: Skylines je da zdravstvo ima zadatak rješavanja i odvoza mrtvaca iz grada, tako da ćete se zateći u problemu gradnje groblja i krematorija.

Totalna sloboda gradnje…

Vaš grad napreduje i raste ukoliko su ljudi koji tu žive zadovoljni i sretni, a broj populacije stalno raste. Kada nastupe problemi, obično imate dovoljno vremena za rješavanje istih, no ako neke dijelove grada, zadovoljstvo i kvalitetu življenja zapostavite na duže vrijeme, stvari mogu krenuti nizbrdo, ljudi će vam početi napuštati kuće i stanove i gubit ćete stanovnike, što za sobom povlači daljnje zavrzlame. Rekao sam da igra nije pretjerano kompleksna, što će možda najviše smetati hardcore igračima koji vole puno statistike, no možemo reći da je u savršenom omjeru izazova i casual uživanja u igri, pogotovo ako uzmemo u obzir sve probleme koji će doći s velikim gradom.

Samo sučelje igre uvelike će vam pomoći u ugodnom igranju. Lijepog je i nenapadnog izgleda i što je najvažnije brzo ćete naučiti gdje se što nalazi i kako se služiti sa svim njegovim aspektima. Postoje filteri koji vam statistički prikazuju razne informacije vašeg grada i njih ćete dosta koristiti kako bi saznali što morate raditi i popravljati. Unity engine u kombinaciji za slobodom gradnje stvara izvanredne prizore vašeg grada i grafički doživljaj igre je zbilja odličan. Sa kamerom možete doći bilo gdje i promatrati dijelove vašeg grada do najsitnijih detalja. Najzanimljivije je što je svaki čovjek u vašem gradu unikat, odnosno jedinka za sebe, svak negdje živi i nešto radi, a vi možete kliknuti na bilo koga od njih i pratiti njegovu dnevnu rutinu. Vaši građani su živa zajednica i komunicirat će s vama preko Chirpera, društvene mreže koja je zapravo sinonim za Twitter. Svako malo će vam se na vrhu ekrana prikazivati “tweetovi” sa simpatičnim hashtagovima u kojima građani govore čime su zadovoljni a čime ne. Ispočetka je zabavno, no ekipa iz Colossal Ordera vjerojatno nije razmišljala o tome kada grad postane prevelik da novi “tweetovi” iskaču na ekranu kao gljive poslije kiše. No ništa zato, sami se nakon nekog vremena suptilno smanje, a možete ih i izgasiti u opcijama igre ili putem modova.

U predgrađu je super, ali za ugodan prijevoz do grada treba puno posla!

Modovi! Opako valja spomenuti još jednu snažnu boljku Cities: Skylinesa, a to je da potpuno podržava steam workshop, tako da u igri već postoji enorman broj modova i dodataka koje velika zajednica ove igre marljivo radi. Od novih modela kuća, zgrada, prometnih čvorova preko modova koji vam dopuštaju gradnju na svih 25 polja (enormno!), modova koji umjesto vas ruše napuštene zgrade ili odvoze tijela sa prenapučenih groblja na paljenje (zna postati naporno nakon nekog vremena), pa sve do avio simulatora za vaš grad, kamere iz prvog lica, naprednih promjena u mehanici i statistici igre. Samo nebo je granica i ne bi me čudilo da nakon nekog vremena dobijemo neke opake “total overhaul” modove.

Pokušavam se sjetiti nečeg lošeg što bi trebao spomenuti o igri, ali jednostavno ne ide. Osim što možda igrači koji su navikli na kompleksnost popust one iz Europe Universalis neće biti toliko zadovoljni, te osim nekoliko sitnih bugova, nema naprosto ništa loše što bi mogao dodati. Prvo pa muško rekli bi neki, jer Colossal Orderu je ovo zapravo prvi čistokrvni naslov u city-building žanru, a većih problema nema, jedino možda nedostatak još više genijalnih stvari za koje se iskreno nadam da će developeri nastaviti u budućnosti te nam podariti novu veliku franšizu. Tamo gdje su SimCity i CitiesXXL podbacili, Cities: Skylines je ne samo zadovoljio nego i unio toliko svježine i zanimljivosti da ga mirna srca možemo okruniti za novog kralja city-building igara. Stoga hura! Kralj je mrtav, živio kralj!