Promatramo li trendove igara unatrag posljednje dvije-tri godine, nećemo se začuditi što se u vrhu gotovo uvijek nalazi survival/craft žanr. Već smo se naviknuli da ta sorta igara redovito pobere ljestvice najprodavanijih i najigranijih igara kada se pojave u svojim, sada standardnim, early access verzijama. Ni Conan Exiles nije iznimka. Uvijek se zapitam, po čemu bi se to još jedna kopija mogla razlikovati od drugih, a nerijetko se i iznenadim. Za početak, ovo je Conan, nekima je to vjerojatno i dovoljno, a ja se i slažem s njima, no pošteno je da pogledamo ima li osim imena još dobrih stvari u ovom naslovu.

Conan Exiles ne mijenja pristup survival/crafting žanru, što je zapravo logičan smjer razmišljanja ako želite napraviti hit igru i pokupiti community unutar žanra kojeg zbilja igra mnogo mnogo ljudi. Klasičan pristup, počinjete goli, imate vode za nekoliko in-game sati i “snađi se druže”. Nakon što vas gospon Conan oslobodi sa križa na kojeg su vas pribili, počinjete svoju pustolovinu, odmah primje’ujući igrinu ozbiljnu sirovost. Naime, penisi, vagine i sise iskaču s vašeg monitora kao nešto najnormalnije. Ok, mislim se, Conan je brutalan i sirov, zašto bi onda Conan dopuštao i cenzuru nečeg što je tako prirodno i također sirovo? Ovoga puta budite spremni da nema uljepšavanja, lijepih i sretnih krajolika, živih i razigranih boja; toga u Conanu nema. Sve što možete očekivati su red, rad i disciplina, razbijanje glava golim rukama, krv, suze, znoj, guzice i obješene sise. Survival u pravom smislu riječi.

Igru kao što sam spomenuo počinjete u “protjeranim zemljama”, mjestu gdje se šalju napušteni i izgnani osuđenici, nerijetko pribodeni na križ. Upravo s tog križa vas spasi nitko drugi nego Conan Barbarin, a vi dobijete priliku izgraditi sebi bolje sutra u ovom surovom, pustinjskom svijetu. Svijet u kojem se nalazite je uglavnom suh, prašnjav, prožet pustinjama, sa pokojim oazama i obalama rijeka uz koje ćete uglavnom provoditi vrijeme te iskorištavati skromnu prirodu za hranu i pravljenje opreme.

Preskočit ćemo ponovno sva klasična čudesa koja nam klasična crafting igra nudi i orjentirat ćemo se na “survival” dio koji, bogami, u ovom naslovu to i znači. Conan Exiles je nekako više orijentiran na borbu i klanje sa svime što vidite. Doslovno, životinje i nemani koji tumaraju zemljom će vas u 99,9% slučajeva vidjeti kao apsolutnu prijetnju i odmah vas početi napadati i progoniti, što u početku kada ste goli i imate samo grančicu u ruci predstavlja i lagani problem, prije svega zbog konstantnog bježanja. Ukoliko ste materijal za Conana, brzo ćete odustati od trčkaranja, skupit ćete naravno nešto materijala i opremiti se s prvom opremicom. Razbijanje glava beštijama i NPC-ovima je prava opcija za daljni napredak. Uzmite svojim protivnicima sve, njihove domove, kuće, žene i djecu, pa čak kožu i meso koje možete jesti s njih, ako vas kanibalizam u igri “zabavlja”.

Crafting sistem je zbilja zanimljiv, praktički vam dopušta neograničenu slobodu građenja, a jedino što će vas zapravo sputavati je ogromna količina materijala koju morate skupiti kako bi izgradili sve svoje maštarije. Hoće li to biti utvrda na jezeru ili pak kula koja strši iz stijene, uopće nije problem jer sistem gradnje ne traži od vas da izgradnju započnete na isključivo ravnim i za to predviđenim plohama kao što je to recimo slučaj u većini crafting/survival igara. Nadalje, kako bi naš Conan ostao u svom stilu, u igri se nalazi jedan zabavan sustav koji vam dopušta da svoje protivnike ne ubijete skroz, nego ih omamite i dovučete u svoju bazu gdje ćete ih kao robove staviti na dotični “wheel of pain” na kojima im umjesto života možete uzeti sve! Kad slomite svu volju i energiju u njima, oni će postati vaši pravi privatni robovi koje raspodjeljujete na određene zadatke u vašem malom izgrađenom carstvu. Tako možete imati borce koji će vam pomagati, radnike s kojima će gradnja biti jednostavnija, trgovce, kovače, drvodjelce, pa čak i privatne plesačice.

Što se izgleda same igre tiče, Conan je lijepo dizajniran. Upogonjen je tata-mata engineom, gospodinom zvanim Unreal Engine 4. To vam odmah otprilike govori i kakva je optimizacija igre. Exiles se ugodno vrti na prosječnim strojevima, no sjetimo se da je to još uvijek early-access verzija igre i da će developeri zasigurno odvrtiti još nekoliko tura optimizacije samog koda i igre, to vam mogu i garantirati jer poznam Funcom, imaju oni para, ne sekirajte se. Isto tako, vidno je kako neke animacije još uvijek nisu do kraja napravljene i to su zapravo placeholderi koji će do objave biti popunjeni gotovim animacijama. Ali sve to je jako rijetko i igra je posve igriva, štoviše, stvarno dobro izgleda. U probleme sa serverima neću ulaziti jer ih osobno nisam doživio, a i official serveri su zapravo kanta i svaku pravu igru ovakvog tipa će upogoniti kvalitetni private serveri koji su definitivno još jedna priča za sebe, jer preko njih možete sami odrediti gdje ćete igrati i po kakvim pravilima.

Da zaključimo, Conan Exiles je definitivno zabavan naslov koji se u toliko malo razlikuje od drugih dobrih survival igara da može stajati rame uz rame s njima ako ne i biti bolji. Opekao sam se puno puta na early access naslove, koji obećavaju puno, a na kraju donose jako malo i nikad zapravo ne dožive gold verziju ili njihovo izdavanje traje godinama. Ne želim ureći Conana, jer zbilja mi se sviđa, vidim da developeri radu uredno i konstantno na njoj te zbilja smatram da će izvući ovaj naslov do kraja. Stoga ću pozvati sve koji vole ovaj žanr da svakako poprate malo naslov i možda mu pruže priliku. Uskoro dolaze velike nadogradnje i dodatan sadržaj u igru, poput naprednog sustava klanova putem koje ćete se udruživati s drugim igračima i igrati zajedno, pa sustav gradova, a čak se kuha i nekakav zajednički PvE kontent, no o tom, po tom. Vidjet ćemo što će vrijeme donijeti.

…Valor pleases you, Crom, so grant me one request, grant me revenge! And if you do not listen, then to hell with you!