Remedy Entertainment jedan je od onih razvojnih timova, koji se trudi da sa svakim svojim naslovom donese nešto novo na gaming scenu, bilo da se radi o novim storytelling trendovima ili nekim tehničkim inovacijama. Posljednja dva hita ovog studija, Alan Wake i Quantum Break, uspjeli su oduševiti milijune igrača upravo zahvaljujući tome, a nakon pomenutih hitova i njihove ekskluzivnosti na Xbox One i PC platformama, došlo je vrijeme i za prvi multiplatformski naslov ovog finskog studija. Nakon višegodišnjeg razvoja, Control je konačno pred nama, a kakve su novitete ovaj put spremili Sam Lake i ostatak ekipe? Vrijeme je za istinu…

Hiss Majesty – Control

Control je nadnaravni akcijski triler iz perspektive trećeg lica s prilično uvrnutom pričom, izašlom iz pera Sama Lakea. Njegova radnja prati glavni protagonisticu Jesse Faden, koja u potrazi za nestalim bratom dolazi u Oldest House, zgradu Federalnog Biroa za kontrolu, tajne američke agencije koja se bavi istraživanjem i spriječavanjem nadnaravnih fenomena. Vrlo brzo po dolasku, ona prolanalazi mrtvog direktora, uzima njegovo neobično oružje i postaje nova direktorica Biroa, što joj daje nove ovlasti i priliku da otkrije što joj se dogodilo s bratom, kojeg su uslijed pojave zvane AWE (Altered World Event) prije 17 godina odveli upravo pripadnici pomenute Agencije. No, na njenom putu do istine i samog njenog brata naći će se Hiss, zlokobni entitet koji prijeti da se proširi i izvan zgrade Biroa, koja stalno mijenja svoj oblik. Uz pomoć preživjelih i „normalnih“ članova Agencije, svoga superiornog oružja koje ima sposbnost mijenjanja oblika i svojstava, te nekolicine nadnaravnih sposobnosti, uključujući i nadnaravni entitet Polaris,  koji ju je spasio kao klinku, Jesse će morati spriječiti Hiss, koji je u međuvremenu zaposjeo većinu agenata Biroa, da se dalje proširi i izađe izvan zgrade Biroa.

Kada vas ovo dočeka na samom početku igre, možete samo zamisliti kakva vas iznenađenja očekuju u nastavku

Više detalja o samoj priči neću otkriti, jer ona predstavlja  jednu od najznačajnijih komponenti Controla. Kao što sam već spomenuo, Remedy je poznat po posebnom pristupu naraciji i narativnim aspektima svojih naslova, pa tako i ovaj put imamo kombinaciju “usputne” naracije i unaprijed snimljenih live action sekvenci koje otkrivaju detalje priče, ali u isto vrijeme igračima ostavljaju dovoljno prostora da njene određene dijelove slobodno interpretiraju.

Trebate odgovor na bilo koje pitanje? Pitajte Ahtija!

Jedi Style

Na prvu, Control se po izvođenju ne razlikuje previše od prethodnih Remedyjevih ostvarenja. Još jednom, pred nama je akcijski triler iz standardne third person perspektive, no koji donosi nekoliko zanimljivih i na originalan način inkorporiranih elemenata. Već sam spomenuo da zgrada Biroa konstantno mijenja oblik? E upravo zahvaljujući tome, njen unutarnji dio znatno je veći od očekivanog, te je ispunjen sektorima, hodnicima i raznoraznim prostorijama.

Odmor nakon jedne od seansi čišćenja zgrade Biroa od Hissove pošasti

Za razliku od igara kao što su Alan Wake ili Quantum Break, cijela igra zapravo je jedna velika i nešto drukčija Metroidvania, koja nam omogućuje prilično nelinearan pristup igranju, što znači da slobodno možemo da istražujemo zgradu i zavirujemo u svaki kutak njene mape. Naravno, za pristup određenim dijelovima zgrade bit će nam potreban određeni nivo ovlašćenja, što nas opet vraća na onaj linearniji dio igre, koji prati priču, te nam tek nakon kompletiranja određenih zadataka daje mogućnost da idemo dalje. Lutajući cijelom zgradom, obavljat ćemo glavne misije i napredovati kroz igru čisteći sektore od prisustva Hissa, no tu su i brojne sporedne misije te hrpetina collectiblesa u formi pisane i video dokumentacije, koja otkriva pozadinske detalje priče.

Tijekom igre svoje oružje voljet ćete sve više i više

Tu dolazimo do drugog velikog noviteta igre, a to je Service Weapon, oružje glavne protagonsitice koje ima mogućnost mijenjanja oblika i svojstava. Oružje je moguće pretvoriti u nekoliko različitih ubojitih strojeva, a svaki od njih možemo da unaprijedimo putem posebnog skill treeja pomoću resursa koje skupljamo tijekom igranja. Napucavanje s ovakvim oružjem predstavlja pravo zadovoljstvo, a akcijska komponenta dodatno je pojačana posebnim sposobnostima kojma Jess raspolaže. Tu prije svega mislim na telekinezu, levitaciju i kontrolu uma protivnika. Akcija i kombiniraje oružja i navedenih mogućnosti doista izgleda cool i igračima nudi bezbroj opcija i izbora, no kada su protivnici u pitanju, tu dolazimo do manjih problema. Naime, česte su situacije da igra na istim mjestima respawna protivnike koji inače predstavljaju varijacije agenata zaposjednutih od strane Hissa, a ponekad ih zna biti i više nego što ih je ranije bilo. To ne bi bio problem da igra ima uobičajeno automatsko regeneriranje zdravlja, no kako nema, česte su situacije da jurcamo naokolo napucavajući se s protivnicima s mrvicom preostalog healtha, s nadom da ćemo koknuti protivnike i ugrabiti barem malo healtha, prije nego što oni nas uspokoje i vrate nas do posljednjeg checkpointa, koji zna biti udaljen i po pola sata  – sat. A sada zamislite, ako ste primorani istu scenu ponavljati nekoliko puta, samo jer vas je neki tamo Hiss-ovac roknuo djelić sekunde prije nego što ste vi njega. Takvo što zna biti veoma frustrirajuće i demotivirajuće, no to ujedno i nije jedini problem, koji prati ovo ostvarenje…

Ovaj checkpoint posjetit ćete možda i najviše puta – samo ću reći, leteći protivnici, osobito oni opasniji, predstavljaju pravu glavobolju

Gubitak kontrole nad tehnikalijama

Sada je na redu možda i najproblematičniji dio ovog ostvarenja. Vjerovali ili ne, u pitanju su tehnikalije. Remedy je definitivno zagrizao znatno veći zalogaj nego što može progutati i sažvakati, pa smo tako dobili igru koja izgleda jako dobro, ali koja se baš i ne ponaša tako. Remedyjevci su oduvijek bili zagrijani za eksperimentiranje s fizikom i ponašanjem svih predmeta i modela u igri. Tako je i u Controlu,  no situacija je takva da sva ta silina micanja predmeta i njihovo letuckanje u zrak uslijed napucavanja s hrpetinom protivnika ispraćenim eksplozijama često znaju dobro usporiti igru. Zapravo, znaju je iscjepkati do te mjere da normalno igranje uopće nije moguće. I dok framerate u akcijskim scenama, gdje perje pršti na sve strane, zna pasti i ispod 10 frejmova, veći problem predstavljaju trenunci nakon mirovanja glavne protagonistice ili nakon loadanja pojedine scene. Igra i tada zna opako zaštekati, a kada se takvo što ponovi bezbroj puta, ne možete a da se ne zapitate WTF Remedy? Situacija se na ovom polju donekle popravila dolaskom patcha 1.03, no i dalje je sveprisutna ta tehnička neoptimiziranost, koja vrlo često zna opasno narušiti cjelokupni dojam. Uz užasni framerate ide i prilično dugo učitavanje, osobito nakon loadanja zadnjeg checkpointa, te povremeno pucanje zvuka. S obzirom na to da se radi o stvarčicama koje bi neki veći patch mogao značajno popraviti, nadamo se da će se to doista dogoditi uskoro, jer navedeni tehnički problemi i 10ak dana nakon izlaska i dalje su veoma ozbiljni.

Object of Power – 5.25 floppy s prvim Wolfensteinom!

Naravno, kada su u pitanju tehnikalije i produkcijska strana, ima Control i dosta pozitivnih stvarčica. Da nema navedenih problema, Control bi s audiovizualne strane mogao proći i kao neki next-gen hibrid. Kada rade, vizuali u igri doista su jako dobri. Veoma dobra je i zvučna komponenta, bilo da govorimo o voiceoverima i glazbi (o da, uvijek sjajni Poets of The Fall ponovno su tu) i zvučnim efektima, koji će vas u više navrata dobro istrzati, osobito igrate li sa sluškama. Tu bih dodao i intrigantnu (ali donekle već viđenu) priču, koja će se svidjeti svima koji vole paranormalno. Spomenut  ću i posebni prezentacijski stil, koji kombinira igru s unaprijed snimljenim FMV sekvencama, koje dodatno doprinose misterioznoj atmosferi. Ruku na srce, takvo što Remedyjevcima nije strano, budući da smo nešto slično već vidjeli prvo u Alan Wakeu, a potom i u Quantum Breaku.

Još jednom ću ponoviti, leteći protivnici su pravi Pain in the Ass!

Da rezimiramo cijelu priču..

Vrijedi li Control ičemu?  Naravno da vrijedi! Radi li se o dosad najboljoj Remedyjevoj igri? Sigurno ne! Štoviše, usudio bih se reći da je Control možda i najslabiji naslov ovog finskog studija. Sam Lake i ekipa smjelo su se upustili u realizaciju svoga najambicioznijeg projekta koji levitira na granicama hardverskih generacija, što je možda i glavni razlog tehničkim problemima koje Control ima. No, čak i unatoč tim tehničkim problemima, Control ima nekoliko nedopustivih propusta koje niti jedna igra, koja možda konkurira za sam vrh najboljih ostvarenja godine, ne bi smjela da ima. Da si je Remedy uzeo još malo vremena i dodatno optimizirao i utegnuo pojedine elemente ovog ostvarenja, možda bi čak imao i kandidata za igru godine. Ovako će Control, nažalost, ostati upamćen samo kao solidan akcijski triler koji ipak nije uspio ispuniti zacrtani cilj.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.