Što smo tražili – to smo i dobili.

Nakon velikog hita zvanog Crash Bandicoot N Sane Trilogy, Beenox i Activision su odlučili uslišiti molbe mnogih fanova, kako Crasha, tako i arkadnih utrka, i vratiti jedan od najuspješnijih naslova u žanru – Crash Team Racing. Otkad je igra najavljena i otkad su prikazani prvi traileri i gameplay videi, bilo je jasno da ćemo dobiti ono što smo imali i prije, sa još par dodataka i inovacija, te da će mnogi pohrliti već prvoga dana po svoj primjerak. Konzole (izuzev Nintendovih) žude za kvalitetnim arkadnim trkalicama, a nostalgija vuče mnoge da budu uzbuđeni zbog nekog hita iz prijašnjih vremena, obavijeni sigurnošću da će i nova verzija, remake, ili remaster polučiti iste te osjećaje. No, to nekad zna i prevariti, pa i razočarati. Vrijeme je da vidimo kako je ispalo u slučaju Crash Team Racing Nitro-Fueleda.

Retro i moderno, retro jest moderno

Nitro-Fueled donosi kombinaciju poznatih aspekata igre, i poprilično novu prezentaciju iste. Iskreno, i ne sjećam se točno svega što je bilo u originalnoj igri, te kako je predstavljen bio Adventure mode tada, no ovdje je svakako uređen, poboljšan i daje dojam veće ”otvorenosti” iako se sve zasniva na portalima i mapi koju morate često provjeravati jer neki putevi do nekih portala znaju biti zbunjujući. No, svakako je jedna od većih snaga igre i dalje taj single player koji donosi poznatu priču svladavanja Nitros-Oxidea, kao i dodatne zadatke u kojima morate skupljati kristale po stazama, što brže odvoziti stazu za relicse, te pronaći slova ”C, T i R” kako bi osvojili gemove. Sadržaja, u svakom slučaju, ne manjka. Pogotovo ako ste voljni nakon odigravanja osnovnog dijela kampanje igru završiti sa 100%, skupiti sve time relicse i opet se sukobiti sa Nitros-Oxideom.

Staze će vas oduševljavati svojim izgledom, a neke frustrirati svojim zamkama. Očekivana CTR ponuda.

Male novosti kroz gameplay se ipak mogu primijetiti. Od značajnih noviteta, tu je signal za poznato driftanje i trenutak u kojem morate pritisnuti drugi gumb, i to u tri kretka vremenska intervala kako bi dobili dodatan nitro pogon. Ovoga puta je uz standarni panel u desnom donjem kutu omogućeno vizualno prepoznavanje točnog trenutka kada morate pritisnuti gumb, sa time što vam gume na vozilu počnu gorjeti. Svakako je lijepi novitet koji olakšava puno toga i donosi veću preglednost u trenucima kada zaista želite to dodatno ubrzanje. A ubrzanje ćete svakako željeti što se bližite kraju igre jer je Adventure mode, čak i na medium postavkama, ponekad užasno težak.Već kolaju diljem interneta šale oko toga da je igra teža od Dark Soulsa i slično, no unatoč tome što takvo pretjerivanje jest samo dio šale, određene su staze (barem mene)  dovele do raznih frustracija, a neke od njih sam morao odvoziti i više od 50 puta kako bi naučio sve fore i prečace napamet. Nekada ni to nije bilo dovoljno, nego se potrebno pouzdati i u ”lutriju”, tj. u power-upove i dobivanje pravih pojačanja u pravo vrijeme. Često ide na živce činjenica da ćete u kutijama dobiti power-up koji vam je određen trenutnim mjestom u utrci, pa tako ako ste prvi rijetko ćete dobiti dodatna turbo pojačanja, kao i masku za nepobjedivost. Ukoliko ste pri dnu poretka, maske i sat za zamrzavanje svih protivnika će biti češće, kao i homing rakete, no to je oduvijek bila boljka tj. karakteristika ovih igara koja se očito ni neće baš mijenjati. No, zna iživcirati, bez obzira.

Grand Prix donosi nove likove, staze i razna druga pojačanja

Svi dragi nam likovi su tu, a neke dobivamo kroz igranje igre i tako ”punimo” roster do zavidnog broja sa likovima koje dosad nismo ni bili u mogućnosti zaigrati (više o tome u okviru ispod). Kroz Adventure mode imamo posebne boss bitke, Ripper Roo i mnogi drugi donose posebne utrke sa svojim posebnim preprekama i unose dinamičnost u obične 4 utrke po svakom svijetu, te nakon pobjede nad njima dobivamo i njih kao igrive likove. Lijepi detalj su svakako staze iz prijašnje dvije igre, koje su ovdje ne samo vizualno usavršene, nego neke su malo i ispravljene, učinjene zanimljivijima, a na nekima su prijašnji prečaci ukinuti. Primjerice, Hot Air Skyway je staza koja je imala jedan dosta jak prečac, no sada je on pregrađen ogradom preko koje se ipak ne može. Takvi detalji izazivaju smiješak na lice, ali i ukazuju na temeljitost Beenoxa pri izradi ovoga remakea koji se, prema mnogim takvim aspektima, čini kao sasvim nova igra.  Ono što je najveća novost s obzirom original(e) jest mogućnost uređivanja vašeg vozila, kao i osvajanje raznih dijelova vozila i poboljšavanje performansi. Nitro-Fueled tu donosi puno dodataka kozmetičke naravi, a i promjene bolida i guma koje zaista omogućuju da vaše vozila malo i napreduje u samim trkama. Ovaj novitet je dosta user-friendly, te je prilagođen mlađim pridošlicama u serijal, kao i svima nama koji smo igrali prvu igru i nostalgično gledamo na ove likove i primamljiv gameplay. Ono gdje bi, ipak, mlađe pridošlice mogle imati problema, je single player koji je (kao što je već spomenuto) dosta težak i za starije i iskusnije, a kamoli ne za njih.

Blještavila i akcije ne manjka

Gameplay, tj. mehanika igranja je izvedena na poznati način, bez puno oscilacija. ”X” je i dalje gas, sa ”krugom” se ispaljuju power-upovi, R1 i L1 omogućuju skakanje te dodavanje turba uz već spomenuto driftanje, tu je i pogled iza vašeg vozila, još par pozicija kamere, tri načina gledanja na vizuale što se tiče brzine vašeg automobila i nitro levela. Sustav davanja gasa i njegovog držanja na ”X”-u i ispaljivanje power upova sa ”krugom” zna ”lomiti prste”, iako se može reći da je sve ostalo na tom polju izvedeno dosta dobro. Team Sonic Racing je imao donekle bolje postavke svih tih komandi, no doduše, one su bile manje slojevite nego što su u ovoj igri. A svi ti detalji oko vožnji i što se sve može raditi, svakako su dio čari Nitro-Fueleda, pa i prijašnjeg Crash Team Racinga. Osjećaj vožnje, staze, power-upovi, izgled igre i općenito iskustvo igranja je svakako ugodno i poprilično se podudara sa svim onim što su mnogi očekivali. Dobar karting naslov, u suštini pristupačan mlađoj populaciji, a izazovan svima koji žele ozbiljnije igrati igru, pa kasnije se okušati i u online bitkama. Lokalni multiplayer omogućuje zabavu u vašem domu kao i prije, split screen nije toliko skučen koliko bi očekivali, a samo igranje, bilo u single playeru ili multiplayeru je iznimno zabavno. Prostora za napredak ima, prvenstveno kod kontrola, no nije to nešto što uništava igru, već je samo mala zamjerka s kojom se možda neki od vas ni neće složiti.

Online igranje možemo podijeliti u dvije grane, standardna head to head natjecanja u utrkama ili arena bitkama, te komponentom ispunjavanja raznih dnevnih i tjednih zadataka u Grand Prix kako bi zaradili virtualni novac i otključavali stvari u Pit stopu (nove dijelove za vozila, likove i slično) a i utrkivali se na svjetskoj rang listi po broju ostvarenih/ispunjenih zadataka. Nažalost, i prvi način online igranja je dosta isprazan, dok Grand Prix ima kombinacije u kojima zna biti naporan, ali i dosta izazovan i zabavan. Običan online mode ne donosi puno zadovoljštine, niti se odvija neki detaljni ranking sustav, napredovanje po ligama i slično. Igrača/ica koji su voljni igrati i nema toliko puno, a za pokretanje utrke je nekad dovoljno da uz vas bude još samo jedan igrač i da sve bude poprilično dosadnjikavo. Grand Prix podsjeća na standardno farmanje na igrama na mobitelima koje jest popraćeno zasada zasebnim animacijama, temama i likovima koje možete osvojiti, no svejedno se čini dosta naporno, a zadataka ima puno da ih je teško i zapamtiti pa ste prislijeni ih zapisivati na papir ili isplanirati nekakvu drugu strategiju kako bi mogli sve ispuniti kroz tjedan dana. Neke nagrade su ipak dosta dobre, od likova, dodatnog ”novca” za kupovanje likova i pojačanja, osjećaj zadovoljštine da ste ispunili i najteži zadatak pred vama, no ostaje da vidimo koliko je to točno dugotrajno i zanimljivo. Mjesta za napredak i produljivanje zanimljivosti igre svakako ima, no mene i nije previše privuklo, iako svakako treba dati još poneku priliku.

All I do is win win win no matter what

Crash Team Racing Nitro-Fueled je najbolja arkadna utrka na PlayStationu 4. Vjerojatno i na Xboxu One. Na Nintendu Switch ipak nije (koliko vidim, jer Mario Kart nisam igrao godinama). Donosi sve što smo očekivali od nje, a i nešto više, a Activisionu (prema prvim podacima o prodaji) donosi i veliku zaradu. Kombinacija staroga sadržaja u novom ruhu sa ponekim novitetima koji pale recept je za veliki dio uspjeha, no igru čekaju neki izazovi na ”duže staze”. Tjedni zadaci, mršav online mode i veliki broj raznih zadataka mogli bi zadržati mnoge, ali ako i ne uspiju jer taj dio baš nije na visokoj razini, tu ostaje multiplayer sa prijateljima koji je svakako možda i najvažniji dio ovakve jedne igre. Vrijeme će pokazati koliki je ovo uistinu hit ( a već je pokazalo da je popriličan, ostaje samo da vidimo koliko će Grand Prix omogućiti element samoodrživosti igre), no više me zanima hoće li uspjeh igre potaknuti Activision da razmisli o radu na sasvim novim Crash igrama.

Što smo tražili – to smo i dobili.