Crimsonland – zvuči li vam ovo ime poznato? Ne, nije neki akcijski triler s kraja prošlog stoljeća, ukoliko ste na to pomislili. U pitanju je igra razvojnog tima 10tons za koju, bit ću iskren, nikada nisam bio čuo, iako se na PC-u pojavila još davne 2003. godine. Vjerojatno ne bih ni sada čuo za nju da slučajno surfajući PSN ponudom nisam naletio na njezinu PS4 inačicu, koja zapravo predstavlja remastrirano reizdanje (ne remake) iste. No, da puno ne filozofiramo, što kažete da zajedno pogledamo o čemu se zapravo radi?

OLD SCHOOL ROKANJE

Crimsonland je prilično jednostavna igra u kojoj je već od prvog trenutka svim igračima jasno što se od njih traži i na koji način oni svoje zadatke moraju ispuniti. U pitanju je klasičan top-down shooter s RPG elementima, koji dolazi s jednostavnom glavnom premisom koja glasi “ubij sve na ekranu, prije nego što nastradaš”. Nema tu nikakvih emocija, priče ili animacija. Igra vas istog trenutka baca u akciju, a vi nemate ni vremena ni motiva da razmišljate o bilo čemu osim o tome kako pobiti sve što se miče na ekranu, a da vas pri tome hrpetina kojekakvih navalentnih karakondžula ne skrati za glavu.

Ovako to izgleda na samom početku levela

Naime, radi se o old school arkadnom shooteru prilično jednostavne mehanike, za čije su igranje, prije svega, potrebni dobri refleksi. Igra pred igrača stavlja 60 razina, podijeljenih u šest poglavlja (svako poglavlje sastoji se od 10 razina) s prostom gameplay mehanikom koja se zasniva na postizanju što većeg high-scorea prilikom igranja. Crimsonland je sam po sebi veoma prost – lijevim analognim stickom se krećete, desnim ciljate, a s R2 pucate i to je to! Nema nikakvog izmotavanja, skrivanja iza zaklona i čekanja da vam se zdravlje regenerira. Svaku od 60 iznimno kratkih razina (koje u prosjeku traju pola minuta – minut) startate s najslabijem oružjem u igri (običnim pištoljem), dok na vas instantno kreću horde raznoraznih čudovišta. Na vama je da ih sve sredite, a kako biste to mogli učiniti, tu su brojni power-upovi i oružje, koje protivnici proizvoljnim redom ostavljaju iza sebe.

Dobar power-up u pravom trenutku pravi je spas u zadnji čas

Upravo su oružja ono što igru čini dodatno zabavnom, jer tijekom kaotičnog adrenalinskog napucavanja, imat ćete priliku isprobati prilično zabavna i moćna oružja (preko 30 različitih tipova). Svaki igrač će među hrpetinom oružja pronaći svoga favorita (meni osobno najbolje je legla Triple Ion Rifle, ekstremno razorna igračkica slična legendarnom BFG-u iz Dooma), međutim za uspješno završavanje pojedine misije bit će potrebna i određena doza sreće, jer s obzirom na random weapon dropove, nikad ne znate koje će vam oružje igra dostaviti u nastavku vaše akcije…

Svaki igrač imat će svoga favorita u ovom seksi aresnalu

Uspješno završavanje svake, prilično monotone i repetitivne campaign misije nagradit će igrače dodatnim iskustvenim poenima koje je moguće iskoristiti za nadogradnju sposobnosti glavnog lika, kao i novim tipovima naoružanja i perkovima, uvijek dobrodošlih za multiplayer igranje.

Eh ti perkovi, kakav bi multiplayer bio bez njih?

A kada smo već kod multiplayera, red je da kažemo da igra donosi nekoliko zanimljivih modova, od kojih je definitivno najzanimljiviji Survival mod. Survival mod predstavlja kombinaciju svih ostalih modova, a sastoji se u odbijanju beskonačnog broja valova protivnika s ciljem ostvarenja što boljeg bodovnog rezultata. U tome će vam pomoći svi perkovi i poboljšanja na koja možete naići tijekom igranja kampanje.

Kako je neke misije jednostavnije proći u društvu, tako i Crimsonland stiže s co-op podrškom za četiri igrača. U društvu maksimalno tri druga igrača, moguće je zaigrati i kampanju i survival mod, no brojne igrače će razočarati činjenica da multiplayer funkcionira samo na lokalnoj bazi, čak i bez split-screena. Sva četiri igrača napucavaju se na jednom ekranu, na jednoj konzoli, jer online multiplayera uopće nema, što je zaista fascinantno osobito ukoliko uzmemo u obzir da danas gotovo svaka igra, nevezano za žanr, stiže s online komponentom. Ipak, unatoč ovom velikom minusu, co-op koji donosi Crimsonland iznimno je zabavan i zarazan te će vas određeno vrijeme držati prikovanima za ekrane, a to je ono što se i traži od igara ove vrste.

Ovako izgleda kada se naš glavni junak malo naljuti

KAO DA JE JUČER BILA 2003. GODINA…

Kada je u pitanju tehnička strana igre, sam pogled na jedan od screenova bit će vam dovoljan da shvatite da Crimsonland nije nikakvo audiovizualno čudo. Naprotiv, u pitanju je naslov koji je full retro – od grafike, mjuze, pa sve do same gameplay mehanike. Međutim, iako se radi o retro naslovu, veliki minus ide na dušu dizajnera razina, jer razine su prilično monotone i gotovo da se ne razlikuju. Imamo one sa smeđom pozadinom, one sa zelenom i one koje kombiniraju ove dvije boje i to je to. Da nema ogromnog broja protivnika koji u treptaju oka bukvalno preplave ekran te krvi koja ostaje iza njihovih mrtvih tijela, smeđa i zelena bile bi jedine boje koje bismo gledali na ekranu.

Onaj dobri stari osjećaj kad stotinu čudovišta hrli k tebi, a ti u rukama držiš slabašni pištoljčić

Mjuza u igri odgovara postapokaliptičnom settingu igre, pa nas tako tijekom cijele igre očekuju žestoki metal rifovi pomiješani sa zvukom pucnjeva i eksplozija – tipično za igre ovoga tipa, pogotovo one starije.

Kada su u pitanju kontrole, tu se zaista nema što prigovoriti. Upravljanje likom je prilično tečno, baš kao i ciljanje i napucavanje. Za one koji žele konkretnije iskoristiti DualShock 4 kontroler, omogućene su i kontrole putem DS4 touchpada, međutim prilično su konfuzne, pa će se većina igrača vrlo brzo vratiti standardnim dual-stick kontrolama.

Efekti jednog od onih fancy oružja

Sve u svemu, Crimsonland je igra skromnih audiovizualnih atributa, koji ipak služe svojoj svrsi. Ipak je u ovoj igri na prvom mjestu zabava, zar ne?

NIJE DEAD NATION, ALI…

Preporučiti igračima na kraju Crimsonland ili ne? Hm, ako još niste igrali Dead Nation, onda se radije odlučite za njega, međutim ako vam zombiji iz spomenute igre već pomalo idu na živce, jer ste ih po već tko zna koji put sve uspokojili, onda se definitivno okrenite Crimsonlandu. U pitanju je prosječna indie igra koja možda ne izgleda kao Dead Nation, ali svakako je jednako zabavna ukoliko zanemarite audiovizualnu stranu i posvetite se igranju, a ako još pri tome niste pretjerani fan online napucavanja i više vam odgovara igranje s društvom na jednoj konzoli, ispred jednog TV-a, zgrabite svoj gamepad i krenite u čišćenje svijeta od raznoraznih aliena i drugih čudovišta. Zaigrajte Crimsonland i pucajte dok god vam ne dosadi i tako prikratite vrijeme do izlaska Alienationa – teško da ćete do izlaska spomenute igre pronaći zabavnije ostvarenje ovoga tipa.