Sve je započelo 2012. godine, barem što se PC-a tiče, kada je Dark Souls: Prepare to Die Edition ugledao svjetlo dana. Gotovo godinu dana nakon originalnog, konzolaškog launcha, From Software je ovu “okorjeliju” publiku upoznao sa Dark Soulsom. Kako to i obično biva sa konzolaškim igrama portanim za PC, publika je bila uvelike podijeljena. S jedne strane nalazila se izvandredno dobra i zahtjevna igra za publiku željnu izazova, a s druge strane poluproizvod zaražen svi mogućim bolestima iz porodice “konzolitis”. Nativna 1024×720 rezolucija je nešto što ne želite prodati bijesnoj PC publici, no izgleda da Japanski developer jednostavno nije bio zaokupljen takvim razmišljanjem, možda zbog toga što se ipak radi o totalno drugačijoj kulturi od zapadnjačke. Nakon izlaska Dark Soulsa na PC, ova “zagriženija” publika pokazala je svoje najbolje tako što se odmah bacila na “popravljanje” igre pa smo nakon samo nekoliko sati imali podršku za veće rezolucije, grafička unaprijeđenja i slično. Ono što je zanimljivo u cijeloj toj priči jeste činjenica da rijetko koja konzolaška igra može preživjeti porođaj na PC-u ukoliko nije fantastično dobra, ali ispostavilo se da Dark Souls jest fantastično dobar i preživio je upravo nemoguće – stvorio je, mogli bismo reći, kult ovisnika i iznimno zdravu zajednicu ljubitelja te igre.

Zašto pričam sve ovo? Zato što je prošlo dvije godine, došao nam je drugi nastavak, ponovno konzolaški port, ponovno komplikacije pri porođaju i vrijeme je da rezimiramo Dark Souls II. Sigurno se pitate je li dobar. Itekako! No idemo redom…

HOUSE OF THE RISING SUN

Kako smo se uhvatili tehničkih strana, odmah ćemo i nastaviti s njima. Svakako moram izraziti svoje mišljenje isključivo povodom grafičkog dijela igre. Nešto što me muči još od prošlogodišnjeg E3 sajma i predstavljanja Dark Soulsa II jeste što su nam Japanci pokušali prodati “next-gen” priču koja je kako smo svjedočili prije mjesec i nešto sitno kada je igra izašla na konzolama, ispala totalno drugačija. Dark Souls II se “vrti” na istom Havok engineu kao i prvi nastavak, a teško mogu primjetiti da je nešto posebno modificiran, jer nije. No za razliku od prvog izroda, Japanci su se ovoga puta malo više potrudili oko poliranja tehnikalija. Ubačene su standardne điđibaje tipa SSAO, Anisotropic filtering, Anti-aliasing koje sada možete fino podešavati iz opcija igre. Filtriranje tekstura je također puno bolje, a one same su daleko viših rezolucija nego u jedinici. Nadalje, modeli likova su također unaprijeđeni, s puno više detalja i izgledaju jako lijepo. Ono što je bio najveći grijeh jedinice, premala nativna rezolucija, sada je stvar prošlosti jer Dark Souls II ima podršku do 1440p, a nekim mazohistima naravno ni to nije bilo dovoljno tako da su internetom počeli kružiti 4K screenshotovi, ali to je standardna procedura s igrama na PC-u, koje su konstantno podređene modding publici.

Kako smo već do sada naučili, tehnička specifikacija na papiru je jedna, a u praksi sasvim druga stvar. Ne očekujte od Dark Soulsa II brda i doline što se tiče grafike, jer on ne izgleda daleko bolje od jedinice. Ja nisam netko kome je ta stvar bitna, a nekog tko igru sudi prema grafici smatram običnim kretenom. Ove priče sam se uhvatio isključivo radi toga što je sada očito popularan trend među developerima da na predstavljanju nabriju grafiku igre pa nakon godinu dana pokažu totalno drugačiju stvar, no to sada nije bitno. Ono što je puno bitnije kod ove igre jeste njen level design i atmosfera, koja je bila i uvijek će biti fantastična, što je savršen primjer kako igra ne mora imati ultra nabrijanu i modernu grafiku da bi cijela stvar lijepo izgledala.

Na svom putu kroz čudesnu zemlju Drangleic, vidjet ćete svakakve uvrnute kreature i krajolike. Od sunčanih obalnih plaža, zelenih šuma, napuštenih dvoraca i burgova do prljavih tamnica i najdubljih rupa ispunjenih svakakvim zlom. Tu i tamo ćete susresti pokojeg viteza ili trgovca koji će vam na kapaljku davati neke informacije o sebi ali i o svijetu i situaciji u kojoj se nalazite. Vi ste hollow, šupljina, samo prazna slika nečeg što ste bili u prethodnom životu i kako se bližite kraju polako ćete sastavljati komadiće priče koja vas okružuje. Dark Souls II vam daje slobodu kretanja kroz svijet, koja pred vas stavlja razne prepreke, od klasičnih protivnika i teških bosseva do svakakvih zagonetki koje morate rješiti kako bi otišli korak dalje. Naravno, kao i prije, tu je veliki naglasak stavljen na istraživanje i tumaranje svijetom dok ne otkrijete neki novi prolaz ili prečicu do sljedećeg bonfirea koji vam jedini daje utjehu, odnosno osjećaj napredovanja. Osim na  umjetničko uređenje svijeta, developeri su veliki trud uložili u pomno dizajniranje svijeta kako bi vam otežali da neke očite stvari primjetite iz prve. Nerijetko će se desiti da prolaskom kroz neka vrata ugledate protivnika i prirodno je da ćete ići odmah prema njemu, a radi kuta kamere i okolnosti u kojoj se nalazite, nećete primjetiti prolaz koji se nalazi odmah pored vas. Potrošit ćete dosta vremena tumarajući i istraživajući kako bi naposljetku pronašli pravi put. Kako je već poznato, Dark Souls II nije story driven igra, ne postoji naracija koji vas za ruku vodi kroz igru, naglasak je stavljen upravo na atmosferu, osjećaj usamljenosti i melankolije u kojima sami stvarate svoju avanturu i priču. Atmosferu uvelike naglašava izvanredna ambijenatalna muzika, koja nije napadna, ali je dovoljno dobra da vam uđe u uši. Kad se sve zbroji i oduzme, možemo reći da je Dark Souls II savršena audio-vizualna poslastica koja će zadirati u sva vaša osjetila.

Kako sam već spomenuo, priča od početka govori da je vaš heroj proklet, amnestičar koji je izgubio povezanost sa svojim ljudskom stranom, koju održava skupljanjem duša i jedini način za razbijanje prokletstva je skupljanje četiri velike, stare duše nakon kojeg slijedi borba sa kraljem prokletog Drangleica. Oni koji su igrali original, upoznati su sa sistemom duša koje prikupljate ubijanjem protivnika i bosseva koji služe za leveliranje vašeg heroja ali i kao valuta za kupovanje opreme i itema kod trgovaca. Puno važnije je da duše funkcioniraju i kao odličan mentalni blokator za vaše razmišljanje. Kada se nakupi lijepi broj duša koje niste potrošili a već ste duboko zabrazdili u prostor između dva bonfirea, bit će jako teško odlučiti se na napredovanje i ulazak u borbu sa monsterima jer kada poginete, a hoćete, gubite duše. Igra vas vraća na posljednji bonfire na kojem ste se odmorili i imate još jednu šansu da se vratite na mjesto na kojem je vaš život brutalno prekinut kako bi pokupili otpale duše. Ukoliko u međuvremenu ponovno poginete, tada duše odlaze bogu za poštara. Ne brinite se, mnogima se događa, a događat će se i vama, često, morate se samo naučiti nositi s tim, odnosno redovito trošiti duše koliko god kvalitetno možete prije nego odlučite poći napred.

Bonfire je kako je poznato, svojevrsno checkpoint mjesto razbacano kroz igru na kojem ćete se odmarati, točnije puniti svoje estus flaskove (health potione). Bonfire je jedna od nekoliko stvari koje su u novom nastavku doživjele promjenu. Bonefire sada služi kao sredstvo transporta i slobodno se možete teleportirati među bonefireima koje ste prethodno otvorili. Majula je glavno mjesto u igri koje funkcionira kao level hub u kojem ćete se susresti sa trgovcima, kovačima i Emerald Lady koja je u Dark Soulsu II jedino mjesto, odnosno osoba kod koje možete potrošiti duše na leveliranje lika, što znači da ćete tu provesti puno više vremena nego u Firelink Shrineu u jedinici. Pri kreiranju heroja, možete izabrati iste one klase kao i u prvom nastavku, ali one naravno nisu finalno mjerilo nego u početku služe samo kao pomoć pri vašem stilu igranja. Kasnijim leveliranjem ćete fino odrediti smjer u kojem želite da se vaš lik razvija, neovisno o početnoj klasi.

Nakon izlaska Dark Soulsa II, velika prašina se digla oko njegove težine. Neki smatraju da Dark Souls II nije težak kao njegov original. Smatram da su to besmislice fanova koje toliko puta prešli kroz jedinicu da im ona jednostavno ne predstavlja velik izazov. Kako uopće ultra tešku igru učiniti još težom? Rekao bih teško. Određene promjene su zatekle Dark Souls II. Kada se odmarate na Bonefireu, svi monsteri oko vas se resetiraju, ponovno spawnaju, ali za razliku od prošlog nastavka, nakon što ih određeni broj puta ubijete, prestat će se stvarati čime definitivno gubite određenu sigurnost iz jedinice gdje ste mogli na određenom dijelu farmati duše. Toga u dvici nema, igra vas tjera napred, na teže monstere. Protivnici protiv kojih se borite sada generiraju puno veći stagger, kada vas monster udari vaš heroj ispadne iz balansa i potrebno je vrijeme da ponovno dobijete kontrolu nad njim, to vrijeme u novom nastavku traje znatno duže, a s druge strane u kombinaciji s činjenicom da je u dvici stavljen naglasak da se odjednom borite s više protivnika, neke situacije čini poprilično nemogućima. Poneki jači monsteri često se nalaze na uskim prostorima u kojima ih je teško udariti jer ćete oružjem zapinjati i udariti u zidove pa je potrebno korigirati i prilagođavati se na drugačiji tip oružja za uske prostore ili pak, totalno suprotno, monsteri su na malim prostorima okruženi provalijama, pa kada idete izbjeći udarac redovito se otkotrljate u smrt.

Po uzoru na spiritulnog prethodnika Dark Soulsa, čuvenog Demon Soulsa, u novom nastavku vam igra sustavno uništava i vaš health bar. Svaki put kada poginete health bar vam polako umire i sve je manji pa ste zapravo sve slabiji i slabiji u daljnjem napredovanju. On se postepeno degradira do ukupno 50% vašeg healtha, dok u jednom trenutku igre otkrijete item koji će degradiranje zaustaviti na 75% što malo pomaže pri održavanju ali i dalje predstavlja težak sistem. Health bar možete vratiti na 100% korištenjem human effigy itema kojima povratite svoju humanost, ali to su iznimno rijetki itemi pa ih se nemože koristiti stalno. Sve u svemu, Dark Souls II je i dalje iznimno teška i zahtjevna igra i mnogo toga još trebate naučiti, odmah od samog početka.

PALE SAM NA SVIJETU

Iako je Dark Souls isključivo single player igra, u njoj postoji doticaj sa drugim ljudima koji prolaze istu patnju kao i vi. Poznato je da direktan multiplayer ne postoji, ali u igri odlično funkcionira jedna vrsta PVP i PVE susreta s drugim online igračima. Kao prvo, tijekom cijele igre po putu možete vidjeti razne krvave mrlje i svijetleće poruke. Te poruke su oznake drugih igrača koji su ih ostavili upravo tu radi vas i drugih, kako bi podjelili svoje ideje i saznanje o određenom dijelu levela. Nerijetko ćete tako moći pročitati razne naputke kako pobjediti nekog monstera ili bossa, ali i upozorenje da se iza ugla nalazi nekakvo iznenađenje koje će vas sigurno odvesti u smrt. Vi isto možete biti solidarni i ostavljati svoje poruke drugima. Krvave mrlje s druge strane služe kao oznake mjesta na kojem su drugi igrači poginuli te ukoliko pritisnete iste, moći ćete vidjeti svojevrstan replay koji vam pokazuje nekog jadnika kako je poginuo, čime igra na još jedan način naglašava vašu mizeriju. No to su samo sitnice, direktan doticaj s drugim igračima je rješen na način da u određenom trenutku, obično prije boss fightova, možete pozvati drugog igrača u svoju igru. Uvijek postoje mjesta na kojima drugi igrači čekaju vaš vapaj u pomoć i spremni su vam priskočiti u pomoć. Ovo naravno funkcionira u oba smjera. Ostali doticaj sa drugim igračima je naravno player vs player kojeg zapravo ne možete izbjeći. U svakom trenutku se može dogoditi da neki online igrač napadne vaš svijet a onda slijedi sukob s istim. Ukoliko vam se igra PVP, uvijek možete pomoću određenih itema i vi pokušati napasti nekog. Spriječiti da vas netko napadne je, osim naravno gašenja internetske veze, nemoguće, ali postoje itemi koji smanjuju postotak vjerojatnosti da će igra nekog tko krene u invaziju poslati u vaš svijet.

Kroz igru ćete susresti razne NPC-ove i shrineove preko kojih ćete se moći “učlaniti” u određene covenante, svojevrsne guildove koji su predefinirani u igri, a funkcioniraju na način da sudjelujete u nekom većem cilju, odnosno u raznim zadacima koji su stavljeni pred vas, tipa branjenja/napadanja neke zone ili invazije drugih nekulturnih igrača u svrhu “čitanja bukvice” istim. Jedini gorak okus u ustima jest što za razliku od prvog dijela, ovdje skoro na svakom koraku možete ulaziti i izlaziti iz tih viteških bratovština čime se pomalo gubi povezanost s nekim bratstvom. Za razliku od prvog dijela, Dark Souls II umjesto bijednog Games for Windows sustava, koristi Steamworks dedicated servere i cijela stvar funkcionira puno bolje i stabilnije što se tiče online igranja.

NIJE SUNCE SVE ŠTO SIJA

Ono što je uvelike mučilo jedinicu, bile su katastrofalno portane kontrole koje su natjerale igrače na korištenje gamepada, jer igranje na mišu i tipkovnici je bilo naprosto nemoguće i besmisleno. Dark Souls II je uvelike bolji po tom pitanju sa slobodom da se to još fino podesi u opcijama čime su kontrole čak i ugodno igrive. Naravno, meni je i dalje više pasala igra na gamepadu jer sam naviknut na nju, ali za nekog ko će se prvi put okušati ne vidim razlog da se nemože priviknuti na tipkovnicu i miš.

Sjećate se one baklje koju su nam Japanci nabijali na nos u promotivnim videima, e pa ona u igri ne služi ničemu. Lažem, služi za paljenje drugih baklji razbacanih po svijetu čime permanentno osvijetlite neki dio levela, pa tko voli nek izvoli, jer druge praktične primjene nema. Ono što su nam pokazivali i govorili da ćemo ovisiti o svjetlosti baklje jednostavno nije istina, šteta, jer bar na PC-u ti svjetlosni efekti izgledaju cool, a na konzolama niti to. Razumijem da bi se neki mogli uvrijediti radi tog serviranja laži i obmana, no što je tu je. Ja sam primarno PC igrač i samo govorim sa svog stajališta, PC verzija djeluje mnogo kompletnije jer, osim što su se ovaj put Japanci potrudili da ispoliraju portanu verziju, defintivno grafički izgleda bolje. Istina, malo, ali bolje. No to nije nikakav plus ili minus, samo bi se osjećao prevarenim da sam konzolaš koji kupuje konzolašku igru kao što je Dark Souls. S druge strane, PC je zakinut za tutorial, koji je smeće, igra na početku servira kontrole i uputi vas što treba raditi, naravno sa grafički prikazanim tipkama za gamepad, pa uopće nemate pojma koje su to tipke na tipkovnici pa je konačni rezultat 1:1.

PRAISE THE SUN

Zanemarimo sada sve te priče koje su kritički pogodile Dark Souls II. Ako sagledamo stvar u kompletu, Dark Souls 2 je poput svog prethodnika, jako direktna igra koja se nema namjeru objašnjavati igračima. Dark Souls vas opremi sa jednostavnim oružjem i odmah vas baci u tešku akciju, bez previše priče i praštanja vaših grešaka. Ili ćete stisnuti zube i suprotstaviti joj se ili ćete otići u krevet potajno plakati radi očaja u koji vas igra baca. Oni koji su upoznati naravno ne trebaju neki poseban komentar, s druge strane, one koji se lako živciraju u igrama i koji vole razbijati gamepade i ostali inventar, možda je bolje uputiti na neku drugu, opuštajuću farming igru, jer nijedna igra nije vrijedna vaših živaca. Nadalje, Dark Souls je fantastičan iz jednog jednostavnog razloga, a to je osjećaj postignuća. Istina, ginuo sam mnogo, ali spreman sam poginuti još tisuće i tisuće puta kako bi ponovno dožio osjećaj koji vas ispunjava kada pređete nekog ultra teškog bossa, pa naposljetku i završite igru. Dark Souls II je izvanredna igra koja nimalo ne kaska za svojim prethodnicima, itekako je izazovna te pruža odličnu atmosferičnu zabavu, što je dovoljan razlog da ju preporučim apsolutno svima, bar da joj pruže priliku, nebitno radilo se o konzoli ili PC-u.