Nakon što je THQ 2013. godine neslavno propao, mnogi su se pitali što će se dogoditi s jednim od tadašnjih serijala u uzletu, popularnim Darksidersima nastalim iz pera brazilskog strip-crtača Joea Madureire. Spas je srećom stigao vrlo brzo u vidu „hiperaktivnog scavengera“ Nordic Gamesa, kasnije preimenovanog u THQ Nordic. Kupujući franšizu za franšizom, THQ Nordic je tijekom posljednjih nekoliko godina uspio izrasti u jednog od najaktivnijih izdavača na sceni, počevši od kupljenih franšiza polako graditi lineup za budućnost, a jedna od najznačajnijih njegovih karika u cijelom tom planu svakako je postao Darksiders IP. Stoga se nismo pretjerano iznenadili kada smo vrlo brzo nakon akvizicije Darksiders IP-ja dobili i ovogeneracijska remasterirana izdanja prvih dviju igara, uz sve izjesniji dolazak treće igre. Na nastavak smo ipak morali pričekati nešto duže, ali smo ga na kraju i dočekali – doduše u nešto drukčijem izdanju, napravljenom od neke sasvim druge ekipe, u neko sasvim novo vrijeme. Na mjesto sjajnog Vigil Gamesa zasjeo je novi igrač na sceni, Gunfire Games, koji se prethodno dokazao s remasterom drugog dijela Darksidersa, no je li za ovaj studio razvoj punokrvnog trećeg nastavka ipak bio prevelik izazov i u kojoj je mjeri Darksiders III podlegao trendovima današnjice?

Postapokaliptična priča iz perspektive trećeg jahača

Ili da budemo precizniji – jahačice. Darksiders III nam donosi nastavak sage o jahačima apokalipse te nam već dvaput viđenu priču predstavlja iz potpuno nove perspektive – iz perspektive jahačice apokalipse Fury, inače najagresivnijeg i najnepredviljvijeg lika u serijalu.

Upoznajte Fury

Baš kao što je bio slučaj i s radnjom prvih dviju igara, i radnja treće igre odvija se paralelno, doduše nekoliko trenutaka prije samog početka priče iz originalne igre, gdje Fury prisustvuje Warovom zatočeništvu prije nego što isti bude poslan na Zemlju kako bi sprao ljagu sa svog imena i dokazao tko zapravo stoji iza preranog dolaska apokalipse. Famozni Charred Council (sjećate ga se i iz prethodnih igara?) stavlja pred Fury zadatak da pronađe i eliminira sedam smrtnih grijehova koji nakon apokalipse na Zemlji istom slobodno lutaju. Naravno, takav zadatak za Fury neće nimalo biti lak, a avantura koja će je dočekati na površini uništene Zemlje odvest će je do nekolicine odgovora koje možda nije očekivala.

Tijekom igre očekuje nas i susret s nekim dobro poznatim licima

Kao što već možete zaključiti, Darksiders III je doista punokrvni nastavak čija se (ipak manje zanimljiva) priča savršeno uklapa u cijeli  serijal, a za čiji će vam završetak biti potrebno između 15 i 20 sati – naravno pod uvjetom da vam, kao ljubitelji prethodnih dviju igara, trojka baš i ne sjedne  pa ili proletite kroz igru ili ipak odustanete od nje. U čemu je zapravo problem?

DarkSoulers III?

U mnogočemu, usudio bih se reći, no prije nego što nastavimo, da odmah razjasnimo jedno – Darksiders III nije toliko loša igra, već je znatno drukčija od prethodnih igara. Po čemu je drukčija? Krenimo redom..

Iako je bič ubojit na daljinu, izazovna borba ipak traži dobru dozu taktike

Naime, prateći gaming trendove današnjice, Darksiders III se iz klasične Zeldolike open world akcijske avanture s lite RPG elementima zapravo pretvorio u nemilosrdni dungeon crawler koji svoju inspiraciju definiitvno crpi iz SoulsBorne serijala. To prije svega znači da nas tijekom igre očekuje znatno izazovnija borba slična upravo spomenutom serijalu From Softwarea, što nadalje znači da je Gunfire Games žrtvovao (nećemo otkrivati jedan od razloga, no otkrit ćete ga već na samom početku igre) veliki otvoreni svijet prethodnih igara te ga pretvorio u niz manjih levela i koridora krcatih protivnicima koji samo čekaju da vas skrate za glavu, što će s obzirom na izazovnu ali veoma dobru borbu koja neodoljivo podsjeća na (opet da naglasim) SoulsBorne igre za mnoge predstavljati  priličan izazov. Svaki protivnik veoma je žilav i lako vas može koštati zdravlja ili života, stoga je kod svake borbe potrebna prilična doza taktike. Do koje mjere su autori igre „kopirali“ SoulsBorne serijal najbolje svjedoči činjenice da duše koje skupljate od poraženih protivnika, ukoliko poginete prije checkpointa, ostaju na mjestu vaše smrti te se morate  izboriti kroz cijeli niz respawnanih protivnika kako biste došli do tog mjesta i restorali duše. Priznajemo, taj koncept bio nam je kul u uvijek izazovnom no jednako pravednom SoulsBorneu, ali ovdje se čini kao suvišan i ne uklapa se pretjerano u sam duh igre.

Za one kojima ovakav pristup igri ipak bude previše, ubrzo po izlasku igre ista je dobila i klasični mod kod kojeg button mashing donekle i funkcionira te igru čini nešto lakšom.

Boss fajtovi znaju biti vrlo izazovni

Iako znatno drukčiji, Darksiders III ne odstupa od svoga Metroidvania pristupa, što znači da ćemo tijekom igre i prolaska  kroz istu često biti primorani vraćati se na određene lokacije kako bismo dalje mogli napredovati. To znači da ćemo npr. kada konačno steknemo neku sposobnost (Fury ima mogućnost preuzimanja elementarnih formi koje joj omogućuju neke moći i sposobnosti poput hodanja kroz užarenu lavu isl.) morati trkom natrag do lokacije na kojoj nismo mogli nastaviti dalje jer nam je trebala upravo spomenuta sposobnost. Takvo što u ovom slučaju zna biti naporno, jer najveći dio igre odvija se u improviziranih dungeonima u kojima bauljamo gore – dolje, mlatimo se s hordom raznoraznih kreatura i rješavamo dosadnjikave environmentalne zagonetke koje se uglavnom sastoje od aktiviranja raznoraznih organskih bombi koje nam otvaraju prolaz dalje. Tu je i dobar dio platformerskih elemenata i skakutanja i njihanja pomoću  glavnog oružja glavne protagonistice – biča. Ti elementi na momente znaju biti veoma kruti i neprecizni što može izazvati priličnu frustraciju, no skakutanje do svakog kuta i istraživanje istog igra će često nagraditi raznoraznim korisnim stvarčicama tako da se istraživanje tijekom igre definitivno isplati.

Naš stari znanac, dobri stari Vulgrim

I dok je sama jezgra gameplaya značajno izmjenjena, neke stvari u novim Darksidersima ipak su ostale iste. Tu prije svega mislimo na travel sustav i neizbježni crafting, a tu je i naš stari znanac Vulgrim kod kojeg možete potrošiti teško zarađene duše na brojna poboljšanja i skillove. Boss fajtovi i ovaj put su veoma dobri (sedam smrtnih grijehova izgledaju doista opako i žilaviji su nego što izgledaju), no ranije spomenuti utjecaj Dark Soulsa odnio je i na ovom polju svoj danak, zbog kojeg bi borbe s bossevima neiskusnije igrače mogle natjerati na očaj i odustajanje od igranja.

Kad tehnikalije zaškripe

Darksiders serijal oduvijek je krasio fantastičan art i još bolji dizajn za koji je uglavnom bio zadužen sjajni Joe Mad. Na tom polju, situacija se s novom igrom nije promijenila pa opet imamo oživjeli strip prebogat bojama, međutim na svakom koraku kroz igru vidljiva je njena tehnička zastarjelost.

Dizajn likova, osobito bosseva, doista je sjajan

Naime, ma koliko igra izgledala šareno i „stripoliko“, ma koliko dizajn levela i likova bio dobar, stari engine konstantno štuca, što zna izazvati često pucanje tekstura, popup i ubitačan pad frameratea. K tome možemo dodati i tonu sitnijih bugova i glitcheva koji će vas pratiti kroz cijelu igru. Takvo što doista je šteta, jer da su autori igre malo više poradili na rješavanju ovih problema i optimizaciji igre, imali  bismo mnogo bolju igru. Za utjehu, zvučna komponenta ipak mnogo bolje funkcionira, a uz solidnu glazbu (iako ne toliko dobru kao recimo Jasper Kidov Darksiders II soundtrack) i veoma dobre glasove (Cissy Jones kao  Fury zvuči veoma dobro i hrabro korača stopama svojih prethodnika, Liama O’ Briana i Michaela Wincotta), no i unatoč tome, ne mogu se oteti dojmu da je barem s tehničke strane sve trebalo funkcionirati mnogo bolje.

Moglo je to i mnogo bolje…

Kao što sam ranije spomenuo, Darksiders III nikako nije loša igra, no ipak je po svemu veoma daleko od svojih prethodnika. Zbog brojnih tehničkih problema koje igra ima te esperimentiranja sa samom njenom gameplay mehanikom, Gunfire Games ipak nije u potpunosti uspio prenijeti prepoznatljivu atmosferu prvih dviju igara, a ma koliko bila zabavna i zanimljiva, Fury kao ipak nekako kaska za znatno ćutljivijim ali karizmatičnijih Warom i Deathom. Ipak zarazna borba i fantastičan dizajn mnogima će biti i više nego dovoljni da zaigraju Darksiders III, dok će dobar dio fanova serijala i dalje stajati u redu za prigovore. U kojoj će se skupini naći svatko od vas, ipak najviše ovisi o vama. Moj savjet je definitivno pričekate na novu veliku nadogradnju ili neko značajnije sniženje pa da tek onda zaigrate Darksiders III – barem nakratko, ako ništa drugo.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.