Kada sam prvi put vidio najavu za Daturu bio sam oduševljen. Kao netko tko obožava avanture i igra ih još od zlatnog doba Sierre i Lucas Artsa, PSN ekskluzivu koja me je pomalo podsjetila na legendarni Myst svakako ne bih odbio. U današnje vrijeme igre ovoga tipa zaista su prava rijetkost, naročito na današnjim konzolama u kojima se najčešće vrte blockbuster akcijska ostvarenja, tako da svaka igra koja je po bilo čemu drugačija zaista zaslužuje određenu dozu pažnje.

A još kada sam vidio prve slike i trailer za igru, ostao sam zapanjen vizualima i upečatljivom i autentičnom atmosferom, koja me je odmah pridobila. „Ovo bi mogla biti veoma dobra igra“, pomislih, jer još od prestrašne Amnesie nisam odigrao kvalitetnu avanturu ovakvog tipa. No moju sreću nakratko je prekinula informacija da će za „ugodno“ igranje igre biti potreban PS Move. Ovo me nije razočaralo zbog toga što nemam PS Move (ima ga moj frend, tako da me to nije brinulo), već što sam, iz dosadašnjeg iskustva sa spomenutim kontrolerom, znao da bi pojedine stvari u konačnici mogle poći naopako. Ipak, utješila me je informacija da će igru biti moguće igrati i pomoću Dual Shock 3 kontrolera i to mi je dalo nadu da bih na kraju ipak mogao zaigrati ovu igru, bez straha od loših i nepreciznih kontrola, koje bi mi mogle pokidati živce ukoliko bih je morao igrati pomoću Movea.

DOBRODOŠLI U INTERAKTIVNI TRIP

Datura je napokon izašla i došlo je vrijeme da vidimo kakva nam je iznenađenja spremila. A spremila nam je uistinu pregršt iznenađenja, a jesu li ona dobra ili loša, saznat ćete odmah u nastavku teksta. Hm, nakon završene igre, moram vam priznati da nisam siguran što da mislim o Daturi, jer u pitanju je spoj atmosferičnog i čulima veoma ugodnog ostvarenja koje će sasvim sigurno, zbog pojedinih svojih segmenata, na igrače ostaviti miks prilično ugodnih i neugodnih utisaka, pa će tako i konačna mišljenja mnogih o igri biti prilično podijeljena. Ako bih Daturu morao objasniti jednom jedinom rečenicom, rekao bih da je u pitanju interaktivni halucinogeni trip, koji je na mene ostavio upečatljiv slatko-gorki dojam u kojem ipak prevladava gorčina, nastala kao produkt očitih grešaka malog poljskog razvojnog tima Plastica.

Bez ikakvog prethodnog objašnjenja, na početku igre naći ćete se u misterioznoj šumi

Datura je klasična avantura sa pogledom iz prvog lica, možda najsličnija već spomenutima Mystu ili Amnesiji, čija se gameplay mehanika oslanja na igranje pomoću PS Move kontrolera, što automatski znači da će za rijetke akcijske sekvence i rješavanje velikog broja zagonetki biti potrebni fizički pokreti. Iako sam se potajno nadao da će Plastic uspjeti prilagoditi kontrole i PS Moveu i običnom Dual Shock 3 kontroleru, dogodilo se upravo ono čega sam se i pribojavao. Naime, kontrole u igri su u oba slučaja prilično trome i konfuzne, da bi mogle odbiti i najokorjelije avanturiste. No, vratimo se mi samoj igri a kasnije ćemo se još malo pozabaviti kontrolama.

Na početku igre, bez ikakvog uvoda, naći ćete se u vozilu hitne pomoći i, kao u većini igara ovoga tipa, dobiti kontrolu nad kursorom koji je ovoga puta predstavljen u obliku lebdeće šake. Polako ćete se osvrnuti i odlučiti isključiti se sa stroja koji vas održava u životu. Na monitorima ćete ugledati ravnu liniju, a uplašena medicinska sestra očajnički će vas pokušati vratiti u život. Idućeg trena probudit ćete se usred misteriozne šume i tu započinje vaša kratka avantura.

Vrata usred šume. Hm, gdje li smo to već vidjeli?

Nakon što u potpunosti dobijete kontrolu nad vašim likom i pronađete prvo bijelo drvo koje će vam poslužiti kao orijentir na mapi, koju ćete nadalje proširivati pronalaskom drugog bijelog drveća, nastavit ćete svoju avanturu lutajući kroz prekrasno dizajniranu šumu i usput rješavati prilično jednostavne zagonetke. Tek poneka od njih bi vam mogla predstavljati problem, ali ne zbog svoje kompleksnosti već zbog problematičnih kontrola koje ću, sasvim sigurno, morati spomenuti barem još nekoliko puta. Dakle, rješenja zagonetki su manje više očita i rijetko ćete naići na probleme pri njihovom rješavanju, jer igra posjeduje intuitivan sustav interakcije sa predmetima na koje nalazite tijekom igranja. Naime, ukoliko se približite lokaciji ili predmetu koji su ključni za rješavanje pojedine zagonetke, igra će vam diskretno, u vidu „trokuta“ prikazanog u donjem lijevom kutu ekrana, sugerirati da je moguća interakcija. Kada već govorimo o zagonetkama, važno je napomenuti da sve zagonetke u igri mogu rješavati proizvoljnim redom, što stvara prividan osjećaj nelinearnosti.

Šuma je prepuna interaktivnih predmeta, a od vaše interakcije sa njima zavisit će i nastavak vaše avanture, jer upravo ta interakcija formira kompletan sadržaj avanture, koju ćete završiti, a nećete imati pojma što se desilo. Da, tijekom igranja nećete naići na neke konkretne informacije o tome što se to događa s vama te ćete samim time dobiti mogućnost da sami popunjavate veliki broj praznina priče u igri. Moći ćete na svoj način interpretirati radnju iz iste i stvoriti vlastitu viziju onoga što se dogodilo. Na svakom koraku pratit će vas konstantna konfuzija, a sve do kraja igre pitat ćete se sanjate li ili ste možda žrtva nekog lošeg tripa, prouzrokovanog nekim halucinogenim sredstvima (sam naziv igre vodi porijeklo od cvijeća, koje je poznato po svojim halucinogenim svojstvima, a kojeg je ova misteriozna šuma prepuna).

Jedan od flashbackova bacit će vas i u rovove usred rata

Kako drugačije objasniti događaje, koji će vas svako malo bacati u potpuno nove situacije, smještene na sasvim drugim lokacijama? Nije vam ništa jasno? Ništa se ne brinite, jer čitava igra je upravo takva. Svaka interakcija sa predmetima ili svaki vaš potez rezultirat će novim flashbackom, koji će u vama samo probuditi dodatnu znatiželju. Tako ćete, npr. istraživanjem šupljeg drveta pokupiti sjekiru i u trenu se naći nasred zaleđenog jezera. Ispod ledenog pokrivača, ukoliko s vrha obrišete sloj snijega, ugledat ćete osobu zarobljenu ispod debele naslage leda te je pokušati spasiti. Ili recimo, šetajući kroz šumu nailazite na svinju, koju ćete pratiti kroz uski prolaz načinjen od granja. Sekund poslije, sjedit ćete za volanom vašeg automobila i juriti slabo osvijetljenom cestom, sve dok na kraju vašeg puta na naletite na tu istu svinju. E tu dolazimo do još jedne interesantne osobine ove igre, a to je mogućnost izbora. Gotovo svaka scena unutar igre može se riješiti na dva načina, a svako rješenje povlači drugačiji nastavak vaše avanture. Vi ćete na taj način sami krojiti vašu avanturu. Hoćete li na kraju spomenutog puta udariti u svinju ili ćete svom silom pokušati skrenuti s puta, na vama je u potpunosti. Ovakva koncepcija definitivno produljuje replay value igre, a veoma je zanimljivo i promatrati šumu, koja se mijenja zahvaljujući izborima koje ste napravili tijekom igre – šuma će biti svjetlija ili tamnija, na svakom koraku nailazit ćete na prekrasne leptire ili rojeve muha.

POKRETIMA DO KIDANJA ŽIVACA

A što reći o kontrolama u ovoj igri? Jednostavno rečeno, veoma su loše i u mnogome kvare sam ugođaj igranja ove igre. Moja strepnja oko implementacije kontrola za Sonyjev motion kontroler, pokazala se osnovanom i na kraju, upravo te kontrole učinile su da Datura postane jedno blago neigrivo iskustvo. Zaista je fascinantno da kontrole u igrama koje se igraju isključivo pomoću PS Movea uvijek budu mnogo lošije u odnosu na igre, koje samo podržavaju igranje sa spomenutim kontrolerom (Killzone 3 ili Heavy Rain su primjeri takvih igara). Ništa nisu bolje kontrole ni sa Dual Shock 3 kontrolerom. Naime, u oba slučaja kontrole su jednostavno trome i nespretne. Neke akcije lakše je izvesti pomoću Movea, dok je recimo, lakše se kretati uz pomoć klasičnog kontrolera. S druge strane, ukoliko igrate sa običnim kontrolerom, pojedine zagonetke će biti praktički nemoguće riješiti (zagonetka sa gramofonom samo je jedna od onih, koje bi vam mogle pokidati živce). Iako uvijek imate upute kako riješiti pojedinu zagonetku, neke pokrete je toliko teško izvesti da ćete u nekoliko navrata poželjeti ugasiti igru. Zaista je velika šteta što Plastic nije malo više poradio na kontrolama, jer ovakve kakve jesu ozbiljno narušavaju gameplay jednog atmosferičnog i fantastično izgledajućeg ostvarenja.

Zagonetke u ovoj prostoriji će vas, zbog očajnih kontrola, pošteno iznervirati

INTERAKTIVNO UMJETNIČKO DJELO

Datura bi se, upravo zbog svoje audiovizualne prezentacije, lakše mogla klasificirati kao interaktivno umjetničko djelo nego kao klasična video igra. Prekrasna grafika udahnula je život ovom pomalo sumornom ostvarenju. Sve u igri izgleda veoma lijepo, ali šuma je ipak njena glavna zvijezda. Ogoljele grane drveća sa kojeg opadaju i posljednji požutjeli listovi i rijetka izmaglica nevjerojatno realno dočaravaju jesenji ugođaj koji u potpunosti odgovara atmosferi ove igre, a atmosferična i pomalo napeta glazba i jezoviti efekti dodatno doprinose cjelokupnom ugođaju igre. A za potpuni ugođaj, igra donosi i podršku za 3D stereoskopski prikaz koji će ovoj, ionako prekrasnoj igri, dati neku sasvim novu dimenziju.

Pojedini dijelovi igre znaju biti prilično jezivi

NEKOLIKO RIJEČI ZA KRAJ

Datura je igra koja se igra u jednom dahu. Naravno, to nije ništa čudno obzirom da traje maksimalno sat i pol. Da, dobro ste pročitali. Ova igra zaista prekratko traje i to joj je, uz toliko puta spomenute kontrole, ujedno i najveća mana. Ali što na kraju reći o ovoj igri i kako je ocijeniti? Moram priznati da igri nerado dajem ocjenu koju zaslužuje, ali jednostavno ne može dobiti više, bez obzira na njezinu atmosferu i uistinu fascinantnu audiovizualnu kvalitetu. Da se ekipa iz Plastica malo više potrudila oko kontrola, sada bismo govorili o jednoj od najboljih PSN igara. Zaista šteta, jer je igra imala jako puno potencijala, a zauvijek će ostati upamćena kao interaktivni artistički eksperiment, koji baš i nije uspio.

Zahvaljujemo se Playstationu Hrvatska na ustupljenoj igri.