Sedam godina nakon petog nastavka, Team Ninja su donijeli novu Dead or Alive igru. Mnogi fanovi bi rekli ”i dugo im je trebalo”, s obzirom da fighting igre postaju sve glomaznije i popularnije, kako na tržištu, tako i na e-sports sceni. Pitanje oko toga zašto je dugo trajalo da dobijemo Dead or Alive igru na konzolama današnjice, uskoro je dobio odgovor – novi grafički engine, respektabilnije odnošenje prema ženskim likovima, nova igraća mehanika, online igranje i novi likovi dio su ”šestice”, a koliko su svi ti aspekti uistinu tu i uistinu dobri ostaje da vidimo kada krenemo u malo detaljnije seciranje.

DoA se vratio

Dead or Alive 6 donosi sve modeove koje očekujete od jedne suvremene fighting igre: Arcade, Versus, Survival i poseban Training mode pun izazova i nagrada, kao i Story mode kojeg moraš imati ”želio ili ne želio” i koliko god ga apsurdno pripremio. Dead or Alive je, doduše, serijal koji je od početka imao priču, punu osvete, relativne intrige, raznih likova s raznoraznim motivima sudjelovanja na Dead or Alive turniru (kojeg organizira DOATEC na čijem je čelu u prošloj i ovoj igri Helena), te par tragičara, junakinja i junaka i donekle glavne centralne likove. Bez obzira na druge, Kasumi je moj izbor za centralnog lika, pogotovo što je i najpopularnija (uz Ryoa Hayabusu), a ujedno je i pobjednica prvog DOA turnira i jedna od akterki priče u ovom nastavku. Tijekom priče možete očekivati puno bezazlenih razloga za tučnjavu dvoje likova, zamorne dijaloge, ali i par iznenađenja, u čemu ćete sve donekle uživati prvenstveno ako ste dosadašnji fan serijala. Za ostale koji se prvi put susreću s igrom, dosta toga će biti nejasno, a i malo će biti teže ”ući u štos”, no ta ograničenja pak ne vrijede za gameplay igre.

Bez Kasumi nema DoA

Sam DOA, unatoč promjenama enginea i dijelova mehanike borbe, čini se i dalje nekako suzdržano ”mršav”. Doduše, sam koncept je zapravo dosta jednostavan i prilagođen početnicima koji će svakako jako brzo izvući puno iz igre. Specijalni potez sa R1, pritiskanje određenih gumba više puta zaredom za jednostavno izvođenje lijepih combo poteza, biti će svakako dobrodošli mnogima, no za ljude koji žele izvući više iz igre i strategizirati trebati će više vremena. Da je to ostvarivo potvrđuju dosta dobre misije u DOA Quest modeu koji je iznenađenje vrijedno pažnje. Naime, veliki broj dostupnih izazova za sve likove u rosteru izvodi se kroz meč u kojem morate obaviti tri posebna zadatka kao što su, na primjer,  izvesti ground attack, throw attack, blokirati protivnikove udarce nekoliko puta ili izvesti određeni malo teži combo. Ukoliko ne uspijete ostvariti jedan od zadataka, igra odmah nudi posebnu trening sesiju i tutorial kako izvesti taj potez, što me iskreno oduševilo i natjeralo da se zapitam zašto sve igre u žanru nemaju nešto tako user-friendly, brzo i pristupačno.

Quest mode je zabavan i koristan dio igre

Koristan je to način da se nauče nove fore i mehanike, kao što je Fatal Reversal koji omogućuje ”okretanje protivnika” i izvođenje ubitačnog counter poteza. Pitanje je koliko će nekima biti privlačan ovakav tip igre u moru fighting igara koje su već tu, a i koje tek dolaze, no svakako je jasno da DoA daje puno prostora za nove zaljubljenike žanra koji će se jako brzo i dosta učinkovito upoznati sa svim ljepotama igre, ukoliko to žele, naravno.

Lijepih scena i suludih poteza ne nedostaje ni u ovom nastavku

A jedna od ljepota su i novi detalji na likovima, poput znoja i oštećenja odjeće za vrijeme bitne. Iako će ovi detalji biti najvidljiviji na najvećim i najkvalitetnijim televizijama, svakako ukazuju na veću pozornost detaljima u igri koja se nekad činila plošnijom od najočitijih konkurenata kao što su Tekken i Soul Calibur. Developeri znaju svoje slabosti naspram spomenutih igara, prvenstveno u domeni nepamtljivih likova, pa su se i njima posvetili više u ovom nastavku. I tu ne mislim na popularne DoA kostime koliko na davanje dodatne dimenzije većini kroz malo temeljitiju priču u story modeu o kojem ćemo pričati malo dalje u tekstu.

Story mode, koji smo već spomenuli, vrijedi još malo detaljnije secirati zbog čudnog i eksperimentalnog načina igranja. Naime, odmah nakon prve animacije kreće određena mreža panela koji donose različite dijelove priče za sve likove u igri. Ulaskom na one dostupne penale dobijete dio priče pojedinog lika, a pobjedom se otključava još par novih panela, raštrkanih po mreži. Taj dio izbora panela, likova, posjećivanje neke prijašnje scene i pozadine/motivacija nekog lika zna biti dosta kaotično, zbunjujuće i neorganizirano. Da mi je igra dopustila da vam screenhotam taj dio (ili bilo koji dio) story modea, bilo bi vam svakako jasnije o čemu pričam. U određenim trenucima ne zna se ”tko pije, tko plaća” ni čija priča jest dio glavnog kanona i onoga što se treba dogoditi na kraju, no nakon nekog vremena uhodavanje će biti moguće, a užitak u nekoliko kratkih bitaka i komičnih scena biti će dovoljna nagrada za sve koji vole odigrati ovaj dio fighting igara. Da li se moglo bolje, vjerojatno da, no je li hvalevrijedan pokušaj unošenja svježine u story mode, svakako jest. Pokušaj suzbijanja linearnosti je zanimljiv, no donosi sa sobom neartikuliranu misiju i konačni cilj priče pa stoga se ne može proglasiti uspješnim pokusom. No, svakako je dobar način da upoznate likove i dobijete svoje omiljene borce i borkinje, bilo da ste sasvim novi igrač/ica ili dugogodišnji fan serijala.

Nakon story modea i vježbanja ostaje malo toga za raditi, iako će vjerojatno uskoro developeri uskočiti sa novim likovima, sadržajem, možda i dnevnim izazovima i dodati sadržaja za online igranje koji mora biti važna i primamljiva komponenta da se popularnost igre održi. DoA nudi arcade mode i online igranje koje, nažalost, barem zasada, ne donosi previše sadržaja, kao ni mogućnost ciljanog uparivanja, već onaj najstandardniji ranked match sistem sa nasumičnim protivnicima. Za veći naglasak na kompetitivno igranje, i moguću esports karijeru, Team Ninja i Koei Tecmo baš i nisu pripremili teren na tom području, no očekuje se puno više sadržaja u budućim updateima. No, za sada, ne donosi previše toga u online igranju i  zbog toga se čini i nedovršenim. Kada uzmemo u obzir koliko se dugo igra radila, to cijelu situaciju čini još čudnijom. Teško je sada prognozirati koliko će igrači/ice biti zadovoljni sa viđenim, no ono što je važno za Dead or Alive jest da donosi solidno iskustvo i sasvim solidnu igru koja ima temelje da u narednim mjesecima bude popularnija nego što se očekuje.

Sustav borbe pruža puno toga za one koji neobavezno pristupaju igri, a tek treba vidjeti koliko će svi noviteti biti uspješni kod ozbiljnijih igrača/ica

Dead or Alive 6, unatoč svim novitetima i grafičkom unaprijeđenju, ne odskače previše od prijašnjih nastavaka. Igra je malo sporija, izvođenje specijalnih poteza (Fatal Rusha) i comboa jest malo lakše, otvoreno je dosta toga novim fanovima, a objektivizacija ženskih likova (nakon mnogih kritika koje su pratile prošlu igru i koje su, iskreno, poprilično zastarjeli i neukusni feature) napokon je smanjena (iako, nije nestala, što potvrđuje nova ponuda kostima koje možete kupiti za cijenu veću od cijene igre). Team Ninja i Koei Tecmo pokušavaju sazrijevati sa svojim Dead or Alive serijalom, no i dalje mi se čini da ostaje jedan čudnjikavi naslov sa puno kostima za svoje likove, naslov iz mora fighting igara koji, kad se uozbilji, prikazuje jasno da ima više talenta, ambicije i sposobnosti nego što drugi misle. Zasada ipak nemam osjećaj da će preuzeti veliki broj novih fanova, niti da će se istaknuti kao jedna od najboljih fighting igara godine. No, svejedno je solidna igra.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.